nedjelja, 09.12.2007.
Buntovnici s razlogom... ili bez. But, who cares?!
Svi mogući vremenski uvjeti su nam se izmijenili ovih dana. Otprilike kao i u mojoj glavi. Lutam svakodnevno. U potrazi za neformalnim susretima prije svega. Večeras preko rive idu mi ususret četiri gospodina od koji je svaki prevalio 50-tu. Kako điraju i oni i ja, mimoilazimo se par puta. I kod četvrtog susreta dobacim: «Dok god hodate tako u grupi, nećete naći curu.» I odvalim od smija. Nekako me puklo u onom sivilu sive kore koje me već neko vrime drži. A onda smo stali i malo popričali. I tako sam saznala i neke pomalo intrigantne stvari. Moram ih provjerit i s druge strane pa će možda biti i dio neke nove priče. Ustvari s guštom šetam u večernjim satima. Ali zadnjih dana nije baš bilo moguće ili zbog bure ili zbog kiše.  (Izmjena vremenskih uvjeta ko da je namjerno navalila radi onog novopostavljenog meteorometra na Marineti) Prošli ponedjeljak u jednoj od mojih ruta skužim rotaciju kraj «Miramarea», hotela u «vječnoj» izgradnji. Padala je kiša. Vatrogasci. Došli na poziv jer je iz hotela dimilo. Pretpostavljaju da su mladi koji se tu skupljaju nešto palili.  (Vatreni dečki su bili brzi kao i inače) Par dana kasnije na istom mjestu rotacija, ovaj put – policija. Dok sam išla prema hotelu već su prošla dva policijska vozila preko rive. Dođem do hotela, kupe se i ovi. I odjednom netko iz hotela «utiho» - «Jesu otišli?». Jesu. Skupi se na brzinu 10-15 mladih oko mene. Taman počnemo razgovarat kad opet strka. Opet neko policijsko vozilo, ovaj put iz pravca Sv. Petra. Odakle sada ovi? Ali ostala sam sama s nekim momkom koji je vodao psa. Vozilo se zaustavi. Policajac pita što radim. Kažem da pričam s ekipom koja se skuplja u hotelu. On će da su u hotelu palili vatru i da nose alkohol. Kažem da bi i ja s njima jer nema pametnijeg mista za druženje, a što se tiče alkohola da svi znamo tko im ga prodaje. Usput ga pitam kakav je on bio u tim godinama i da se sjeti da je ranije bilo puno više sadržaja za mlade. I da su oni dobri mladi ljudi kojima samo treba dati priliku. I pitam ga hoće li «nas» policija podržati kad budemo tražili Dom za mlade. On da hoće. Sve se dogovorimo. On dodaje gas i odlazi. Kad izlazi ekipa…. Smijemo se… Kažu da slave rođendan… Je, točno je da su kupili nešto alkohola. Jedino što se može je upozoriti ih na one neograđene rupe predviđene za lift u mračnom hotelu.  (Buntovnici iz "Miramarea".....«Ajme, pripoznat će me mater», kaže jedan… «Helouuu, da ti je mater bila svetica ne bi te imala. Aj, stani da te uslikam.») Ma dobri su to mladi ljudi. Samo ne znam kako riješiti pitanje njihovog sigurnijeg okupljanja. Jer avetinjski hotel može biti sve samo ne siguran. I ako pale vatru u hotelu, i bolje je da pale, da imaju bar malo svjetla u noćnim satima kad je boravak tu zbilja opasan. Ne mogu vjerovat da roditelji nešto ne pokrenu. Razmišljam kako bi bilo potražiti statut neke udruge mladih koji bi bio polazna točka za traženje prostora u Makarskoj. A onda probat iščeprkat dokument koji dokazuje da je nekadašnja vlasnica hotela «Osejava» ostavlila taj hotel mladima Makarske. Upravo onaj koji je Grad Makarska prodao i koji je sada srušen. Postoji li, pravno, uopće neki način kojim se može tražiti obeštećenje omladine u Makarskoj? Ako da, onda to obeštećenje može biti jedan od gradskih prostora. Ionako se ti prostori dijele političkim strankama šakom i kapom za 1 kunu mjesečno na 10 godina. Uostalom sve političke stranke u Makarskoj trebale bi imati samo – JEDAN prostor, ali različito "radno" vrijeme za korištenje. Šta će im prostor na 24 sata, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Čovječe, ko da tu žive. Da samo 10-tinu tog vremena provode u tim prostorima, grad bi nam cvjetao. Ali ovo je malo šira tema. Ma ima ideja, samo treba «zakoturati» stvar. Nikad sklada između naših mladih i starih. Ma to je donekle i normalno. Evo, banalan primjer, kad napišeš npr. CK. Onim starijima je to odmah asocijacija na Centralni komitet. Oni mlađi će u čudu gledat i pitat ali to nije logotip poznatog kreatora Calvina Kleina. I zato se vratimo onim ljepšim stvarima u životu. Grad su nam okitili. I baš mi se sviđa kako to izgleda.  (Bura je otpuhala prvi nakit, a onda je par dana kasnije postavljen novi. Ili možda isti onaj, samo ne znam tko ga je uspio pokupiti Kad pričamo o Božićnom kićenju i neki pojedinci su vrijedni. Ako vam se sviđaju ove vrećice u boji srebra i zlata, možete ga kupiti u Helly ili na broj 091 585 45 83. Zašto je on poseban? Zato što kad ove vrećice skinete s jelke, stavite ih u ormar jer je u njima lavanda.  (Božićni nakit koji služi i kao zaštita od moljaca) Jedan od nalipših naših običaja (u moru totalno idiotskih ko što je trumbetanje autima preko rive kad se vozi dota, aaaaaa) je prodaja ribe s koča na rivi. A tu je najjači ribar Bruno. Neki dan se na rivi kraj njegove koče «Prstac» okupila masa ljudi. Dobrih bokuna je tu bilo. Uvik se pitam di on lovi. A nisam bila jedina. Netko je rekao da ne treba kupovati ribu od Bruna, nego da treba kupiti Bruna. Šta taj ulovi, nitko od njegovih «konkurenata» nije u stanju.  (Čovjek – priča. Toliko sam o njemu čula da su mi neke stvari zazvučale pomalo blesavo. Na kraju se čini da kad je on u pitanju ništa nije čudno. Možda ga jednom nagovorim da je sam ispriča.) I nesuđeni makarski gradonačelnik se našao na kornižu.  (Iviša u razgledavanju ulova) Malo popodnevnog sunca uvijek je razlog za podužu rutu. Plaža iza hotela «Dalmacija» puna je ležaljki i postolja za suncobrane. Negdje sa strane piše da je ova plaža pod koncesijom. Je, sve stoji, ali isto bi bilo lipo da su se te ljetne potrepštine sklonile na rub plaže, sve bi bilo urednije.  (Hoteli «Dalmacija» i «Meteor») Nered je i malo više kraj neke privatne kuće. I ajde ako već mora biti oko kuće, ali zašto se taj nered mora proširiti i na šetnicu? Bingo odgovor je – zato jer nitko nije naplatio kaznu onima koji su ga proizveli. Jednostavno, je li da? … Naravno... samo u teoriji!!!  (Nered kraj «Dalmacije») Vraćam se u svoj kvart. Meni jedan od ružnijih u gradu…. A iskrena sam. Neka se ne ljute moji Dugišani. Pa šta da radimo??!!? Tako nam je, kako nam je. Ali simpa mi je u cijeloj toj priči jedno gotovo crno otužno stablo bez ijednog listića. Ali kad to zazeleni… Vaooo, jedva čekam proljeće!  (Crno stablo na Dugišu) I u cijeloj toj priči zapravo nema mjesta za Matu. Ali njega uhvatiti u nekoj opuštenoj pozi kod slikavanja, gotovo je nemoguće. He, he… Baš mi se nekako uklopio u onaj silni mramor oko njega.  (Matina trafika je ovo ljeto bila otvorena «od jutra do sutra» i zato je on predložen za nagradu koju dodjeljuje društvo u Rockatanskom «Lopata godine». Uh, je li se tako zove ovo prestižno priznanje za udarnika???) Kaže se da riba pliva tri puta. Prvo je u moru, drugo u loncu i treće u vinu. Branko Roglić je izbacio i svoje vino. Neki dan u njegovoj pizzeriji smo to otkrili, ali nisam ga probala. Cijena od 80 kuna je sasvim pristojna, a poznajući njega vjerojatno je i vino dobro. Vinima u drugim lokalima cijena je jednostavno prenapuhana, pa neka kaže tko šta hoće.  (Vino Branko Roglić) Ušli smo u mjesec darivanja. I domjenaka… i okupljanja.. i razno-raznih otvaranja. Pročitala sam neki dan da je kod otvaranja nekog objekta u Zagrebu na pozivnici pisalo «Bog je, naravno, stvorio muškarca prije žene. Uvijek treba napraviti grubu skicu prije stvaranja remek-djela» … i ne znam zašto se meni to učinilo skroz logičnim. Valjda zato što je to tako. Uostalom, dobar proizvod je dobar proizvod, ma koliko muškarci šutjeli o tome. Ili poricali. Danas je ravno godina dana kako pišem blog…. Ko bi pomislio da će mene to toliko držati?! |
