Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Nešto sasvim (ne)osobno.
Je li vam poznat onaj osjećaj kada se smijete kao da ste uzeli neku, hm, sumnjivu spustancu, a onda, gotovo istog trenutka, bio taj osjećaj potaknut najmanjim šumom lišća ili sjenom neke zalutale mačke, osjećate kao da vam se nešto teško i ogromno srušilo na glavu...poput golemog betnoskog bloka?
I onda u jednoj milisekundi kroz glavu vam doslovce projure sve ruzne stvari iz zivota. Nekako neprimjetno ta se sjeta uvuce negdje medju oci, i one na trenutak postanu sive. Bezlicne.
A onda, odnekud iz daljine, iz vaseg duboko zakopanog svijeta istrgne vas smijeh osobe koja sjedi tik pokraj vas. I pomislite kako ne bi bilo fer propustiti taj smijeh i tu osobu na milost i nemilost ovom nemilosrdnom svijetu.
Polagano zaključavate onu škrinjicu, spremate ključić u tajni odjeljak vašeg srca i vraćate se u stvarnost.
I opet, kao da ničeg nije bilo, uhvatite onaj smješak za rep... i odahnete.
Koliko je samo taj trenutak veselja bio dragocjeniji od nepozvane Tuge, i vi ste tako ponosni što ste u pravi trenutak uhvatili zadnji avion i zapalili petama vjetra.
I nije vas uhvatila ovog puta.
