Marketing
Nešto sasvim (ne)osobno.
Je li vam poznat onaj osjećaj kada se smijete kao da ste uzeli neku, hm, sumnjivu spustancu, a onda, gotovo istog trenutka, bio taj osjećaj potaknut najmanjim šumom lišća ili sjenom neke zalutale mačke, osjećate kao da vam se nešto teško i ogromno srušilo na glavu...poput golemog betnoskog bloka?
I onda u jednoj milisekundi kroz glavu vam doslovce projure sve ruzne stvari iz zivota. Nekako neprimjetno ta se sjeta uvuce negdje medju oci, i one na trenutak postanu sive. Bezlicne.
A onda, odnekud iz daljine, iz vaseg duboko zakopanog svijeta istrgne vas smijeh osobe koja sjedi tik pokraj vas. I pomislite kako ne bi bilo fer propustiti taj smijeh i tu osobu na milost i nemilost ovom nemilosrdnom svijetu.
Polagano zaključavate onu škrinjicu, spremate ključić u tajni odjeljak vašeg srca i vraćate se u stvarnost.
I opet, kao da ničeg nije bilo, uhvatite onaj smješak za rep... i odahnete.
Koliko je samo taj trenutak veselja bio dragocjeniji od nepozvane Tuge, i vi ste tako ponosni što ste u pravi trenutak uhvatili zadnji avion i zapalili petama vjetra.
I nije vas uhvatila ovog puta.
Post je objavljen 06.05.2007. u 20:39 sati.