Berini dnevnici

Mislim si, dobro ajde jedanput se desi, jer nisi mogla trpjet, pa što sad.
Ali, kako se borit s time, kad je netko toliko uporan, da bi se mogao usporediti s dijamantom koji prolazi i kroz najtvrđu caklinu ?
Već tri dana mi, naime, mačketina iz susjedstva kenja pred vratima.
Pa kud baš pred mojim ?
Vjerojatno zato, jer sam joj se jednom obratio s onom klasičnom navlakušom uz osmjeh i izgovorio onaj, dobro znan mačji: Mic-Mic.
Mislim da ću tu ljubaznost prema četveronošcu zažaliti, svaki put kad budem strugao njezina govna pred svojim vratim.
Prvo sam mislio da me netko kara iz susjedstva, pa da će mu to biti najfinija čokolada koju je ikada pojeo.
Znaš ono, revni susjedi, uče te kulture.
Imaš pseto koje sraćka okolo, pa su ti to dostavili pred vrata, jer misle da ti svom dozvoliš da nuždi po stepenicama ispred ulaza i nikada ne počistiš za njime.
Zapravo uvijek imam najlonsku vrećicu uz sebe i dobar kapacitet pluća, da mogu sve lijepo pokupit u jednom naletu. Nakon prvog incidenta, morao sam likvidirati, svoj super skupi otirač, izvezen od lakiranih devinih stidnih dlaka i ukrašen perjem očerupanog pauna.
Brzim potezima reklamnih letaka, počistih čak i ono što su susjedi razmazali, pa rekoh ok, bit će mir sada.
Drugi dan opet nakupina. Treći opet. E sad već lagano raste tlak i počnem se malo raspitivati.
Onda mi lokalni informator, koji zabada svoju njušku, u svaki jebeni stan i zna sve, pruža bitnu informaciju.
Naime tu mačju spodobu, netko u ulazu tovi ispod stepenica.
Da, da sad mi je jasno sve.
Ideja je, da će slijedeći put, ljubitelj životinja punu škrabljicu, u kojoj inače ostavlja mlijeko za nju, njezinih rektalnih tvorevina, dobiti pred vrata.
Pa neka njemu malo zamiriše miomirisi.
Recimo da sam, uz sve to, njezine čmarne kolačiće, skoro začinio vlastitim izbljuvkom, pošto sam skoro izbacio iz želuca sve što sam doručkovao, dok sam čistio hodnik.
Jer najviše smrdi ono govno, po kojem prčkaš....