KULA STRAŽARA
Nakon večere iza mi je policajac pokucao na vrata. Usrala sam se živa. Sakrila sam se pod stol i pravila se da me nema kod kuće. Mislila sam da je došao po mene zbog onih Jehovinih svjedokinja od prošlog tjedna. A onda je pokucao jače. Nisam više imala kud, čak ni pod stolom. Ustala sam, otvorila naglo i nasmješila se.
Policajac je skinuo kapu.
- Vi ste gospođa Lovorka Zversky?
- Pa jesam...recimo... da, jesam. Dajte da vam objasnim : one su prve počele.
- Prolazili smo pokraj vaše zgrade na povratku iz patrole i uočili upaljena svjetla na vašem automobilu. Provjerili smo registraciju u našoj evidenciji, tako smo saznali da ste vi vlasnik vozila pa smo vas došli upozoriti da ugasite svjetla... da vam se ne isprazni akumulator...t-tko je prvi počeo što ?
Gledala sam ga dugo u oči i šutjela. Počeo je gužvati kapu u rukama i pogledavati u stranu.
Zato sam rekla :
- Sada ću ugasiti svjetla. Puno vam hvala.
Vratio je brzo kapu na glavu, kao da mu je laknulo, pozdravio se i otišao.
Spustila sam se do auta i ugasila svjetla.
Zatim sam otišla u krevet i dugo grlila plišanog medvjedića.
26.01.2009. | 09:48 |
46 K | P | # | ^
VEČERA ZA PET
Nakon večere za pet zazvonio je telefon.
- Lovorka ! Lovorka, oprosti mi, ja uvijek zovem u krivo vrijeme. Nazvat ću te drugi put, samo sam ti htjela reći da je kraj svijeta blizu.
Bila je to Latinka, puknuta teologinja koja je nakon fakulteta izgubila vjeru, udala se na selo, dobila dvajst kila viška i sad uzgaja paradajze.
- Ona knjiga koju si mi dala prije pet godina je u pravu, Isus je mitološki lik. Arhetip.
- Latinka... dovraga. Paradajzi ti dobro idu. Imaš dobrog muža. Koju vražju mater čačkaš opet po tome ?
- Želim znati čemu sam ja dala pet godina svog života. Ali sada sam našla na Internetu istinu. Kraj je blizu.
Šaptala je...- dođi k meni da ti objasnim. Samo dođi dok mi muža ne bude doma....dat ću ti paradajze - dodala je molećivo.
Paradajzi, ok.
U ime Večere za pet, Plesa sa Zvijezdom Isusom, Trenutka istine i Globalnog sijela, amen.
23.01.2009. | 10:23 |
14 K | P | # | ^
Južni vetar
Topao je vjetar
kao topli brat
Prati me ko CIA
puše mi za vrat. (Lovorka 21.01.2009. 14:03)
Snažan je vjetar puhao te noći. Bio je to jedan od onih vrućih, suhih, što se spuštaju kroz planinske lance, putuju pustopoljinama, a onda ti kovrčaju kosu i čine da ti živci poskakuju i da te koža svrbi. U takvim noćima svaka pijanka završava tučom. I malene, i visoke, ali odreda skromne ženice(iako skladnih nogu, s lijepim listovima) opipavaju rub kuhinjskog noža i proučavaju vratove svojih muževa, ili muškaraca, ili zgodnih prijateljica što tiho hrču u njihovim posteljama. Svašta se može dogoditi. Može vas netko čak i počastiti punom čašom piva u kvartovskom kafiću.
grga
21.01.2009. | 14:12 |
13 K | P | # | ^
TARTUFI
Jučer je Aleksandar došao popraviti grijanje. To je jedna obična pizdarija s bojlerom za koju mi Dalibor nije rekao kad mi je uvalio stan. Gasi se svako malo, pa se pali kada ne bi trebao. Uglavnom. Nakon što je Radenko rekao da će doći kad se vrati iz Austrije, a to je za tri dana i bilo mi je jako hladno morala sam nazvati Aleksandra.
Prije sam za svaku sitnicu zvala Dalibora. Odustala sam otkada mi se rasplakao na telefon jer sam ga pitala da koji kurac hrvatska zastava radi na mom balkonu.
-Ja sam Srbin, shvati me - govorio je snuždeno.
Aleksandar je došao podbuhlih očiju i zavrtio šaraf na bojleru na “ekonomično". Rekao mi je još da mi je to Radenko namjerno ostavio da bi imao povoda opet doći i jer vidi da sam tuka, da to majstori i inače rade da bi zaradili na budalama, ali da on nije takav majstor.
Stajala sam s njim u kupaoni i razmišljala koliko će me to koštati.
- Što sam ti dužna ? -pitala sam.
-Ništa- osmjehnuo se Aleksandar.
-Možda samo...počeo se primicati...znaš, ja sam usamljen čovjek.
Počeo je plaziti po meni, gnječiti mi sise i sliniti po vratu. Pustila sam ga. Nisam se opirala. Nisam se ni pomakla. Nije me uzbudio, šta ćeš.
- Pobogu, Lovorka, kako da čovjek tebe zagrije ? -dahtao mi je za vrat uspaljeno i očajno.
-Ne znam- rekla sam. Kihnula sam.
-Možda bi tartufi pomogli- sjetila sam se.
- Tartufi su moćan afrodizijak - dodala sam.
Aleksandru je zadrhtala brada
-Jel to zato što sam Srbin ? Jel ? To je zato što sam Srbin !- uznemireno je ponavljao. Zatim je sjeo na rub kade i obujmio glavu rukama.
Kada se malo primirio natočila sam mu rakiju i otišla po Daliborovu zastavu.
21.01.2009. | 13:18 |
8 K | P | # | ^
AMIGO
Amigo nije moj prijatelj. On je delikventni imbecil sa susjednog ulaza.
Nakon što je proveo mladost u popravnim domovima sada provodi ostatak života uzalud.
Amigo ima psa, pittbul terijera.
U jesen žuto lišće pada sa grana.
U snu pada temperatura tijela.
Jučer je Amigo ostavio psa na stubištu jer je zaboravio nešto u stanu. Gledala sam kroz špijunku. Uvijek gledam kroz špijunku kada čujem da Amigo otvara vrata svog stana.Izašla sam na brzinu na stubište i pokazala Amigovom psu pičku.
Nije ni trepnuo.
19.01.2009. | 13:31 |
23 K | P | # | ^
Znak s neba
okupili se vjernici u Mariji Bistrici, moli se i pjeva, svečano je na onaj dostojanstveni hodočasnički način... kad odjednom uz zujanje doleti nešto sa neba i udari uo zemlju podižući veo prašine oko sebe. tišina i lagano okupljanje hodočasnika oko nebeskog objekta... kad tamo baba omotana lancima i u stanju šoka....'grrr brrrtz.mnnn' - kaže ona 'recite nam tko ste vi, tko Vas je poslao?' - pitaju je ljudi 'Mrrr fnjrfk. uuuuugrhh...' - opet ona prozbori. 'Tko Vas je poslao... od koga ste vi znak... recite nam, molimo Vas!' - već su glasno tražili vjernici. 'Hrhmm... khhh. khhh. aaaa...' - zavapi žena i pogleda oko sebe. 'Molimo Vas... recite nam kakav ste Vi znak sa neba... odakle dolazite!' - jasno je postavljen zahtjev od strane nadbiskupa.
'Aaaa... ja... ja... evo me sa ringišpila u B... Bedekovcu...' - reće žena nakon čega nastupi mrtva tišina.
| pooka | 18.01.2009. u 07:06
18.01.2009. | 16:48 |
5 K | P | # | ^
Godina svinje
Život bez Interneta ima svojih prednosti kojih se trenutno ne mogu sjetiti.
To sada više nije bitno i ne obraćajte više pažnju na gornju rečenicu.
Trenutno se želim sjetiti samo Arijeline priče " Godina svinje"s početka prošle godine na koju ću u bliskoj budućnosti mjerenoj u minutama i vas podsjetiti. Dodat ću toj priči jedan link za koji vas molim da ga otvorite. Ja vas zaista molim da ga otvorite, ne zato što je taj link vrijedan vaše pažnje nego zato da vidim jeste li povodljivi.
Kada pročitate link vratite se na Arijelinu priču pa sami donesite zaključak koji se još zove i poanta ili uključite TV i napišite prvu rečenicu koju čujete sa vaših malih ekrana.
Ovo će biti kolaboraciono - divinacijsko - konspirativan post pa vas molim da ga shvatite krajnje ozbiljno.
Udahnite duboko.
Zamolite svoje osobno božanstvo za sposobnost pismenog izraza Uvida koji će uslijediti.
Pročistite grlo i iz abdomena izgovorite jedno duboko : " Hmmmmmm".
Ako vam to pomaže razgolitite se i zauzmite pozu Rodinovog " Mislioca".
Ne igrajte se sa spolovilom.
Odselite se od roditelja ako imate više od 35 i radno ste sposobni.
Spremni ?
GODINA SVINJE
Noć.
Nova godina je . Rani je jutarnji sat iza 05,00 h. Vraćamo se s novogodišnje proslave iz Zagreba. Vozim put Koprivnice pustom cestom kroz mračna polja u nadi da ovo ipak nije dan za susret s kakvom divljom zvjerkom u pomahnitalom pretrčavanju ceste....ili u gorem slučaju nekoliko zvjerki. Polažem nade u ipak novu 2008.-u i možda...bolju sreću!?
Smjenjuju se polja ... naselja... polja ... pa opet naselja prepuna histerično osvijetljenih dvorištai okućnica. Raspredam priču s prijateljicom, tračamo, prepričavamo, seremo bez reda u želji da se što prije dokopamo mogućnosti korištenja kreveta. Ulazim u još jedan šarolik prikaz ovozemljskog, novogodišnjeg neukusa...bliješti lijevo, žmirka desno, žuto, plavo, pa žmirka... pa bljeska roza pa crveno...čovjek se pogubi, pomisli da je negdje drugdje... u kakvoj novoj dimenziji ?!
Nastojim se održati budnom. Poznajem cestu pa je ok. Preda mnom oštri desni zavoj usred kojeg je neka krčmetina...ispred nekoliko automobila. Ljudi izlaze.Gotovo je i za njih, pomislim!
Primijetih da u daljini nešto pretrčava cestu.Usporavam! To nešto kao odlazi i čudne je boje... Prilazim. Ljudi na desno izlaze u većem broju i komešaju se.
Gledam ispred sebe, napinjem se i očekujem ugledati kakvo jadno i izgladnjelo, lokalno pseto pod dojmom novogodišnje pucnjave...
No...točno nasred ceste, usred nepreglednog zavoja, točno nasuprot krčme stoji ONA!
Bijela GOSPOĐA SVINJA !
Štoviše skotna, ispijena gospođa krmača obješenih sisa....krajnje zbunjena i skroz izgubljena pod dojmom svjetala moga auta, nesvjesna gdje je i zašto je...Gleda svojim glupavim svinjskim očima direktno u mene !!
Stajem i ne vjerujem očima svojim ovaj put! Gledam u prijateljicu i vidim da nisam odlutala, da je ovo stvarnost. Ona vrišti, ja bez glasa. U nevjerici gledamo što je?! Gubimo li razum, hoće li išta više biti isto nakon ovog ?...
Odbjegla, domaća svinja visećih sisa na bijeloj crti nasred ceste u novogodišnjoj noći...i još nas gleda ?!!! Ukazanje, što li je ?!
Lupamo glavom u volan i plastiku, padamo u trans od nevjerice i smijeha, gledamo što je, ali svinja je i dalje tu. Zbunjena...Ne odlazi, ne trepće, samo nas gleda.
Mislim u sebi, neće valjda ta sjebana svinja sad krenut na moj auto? Ipak sam dosta daleko, a ima i drugih mogućih smjerova? Pomislim na svu onu očekivanu sreću u Novoj!!
Oni prethodno spominjani ljudi mašu, izlaze, govore...valjda svinji odbjegloj? Ja zaključavam vrata jer to su ipak čudni neki ljudi i čudne neke svinje...
Trubnem u nadi da će otići, a ona glupača krene... i ravno u moje svjetlo glavom...tonjg...otrese se i ode... Oni ljudi je tjeraju, mi padamo u još dublji trans, gubimo zrak bez mogućnosti kontrole nad smijehom...
Neobuzdan nalet nevjerice i smijeha, suze ronimo, vrištimo nasred ceste u autu...lupamo nekontrolirano rukama, gotovo potreba za samoozljeđivanjem, kao potvrdom da smo žive i da je ovo realnost...
Neki čovjek, naizgled normalan pripadnik ljudske vrste, zabrinut svinjskom situacijom kucka na prozor i govori nam da TA svinja nije njegova, ali da on zna da ona ne vidi baš dobro (!!!) Svinja je ćorava ???
To valjda objašnjava svinjsku dezorjentaciju i pokazuje njegovo ekspertno poznavanje lokalne svinjske zajednice....
Novi nasrtaj nevjerice i totalna obuzetost smijehom...nemogućnost nastavka vožnje, parkiram malo dalje i smijeh, smijeh, nevjerica do boli,suze,vrištanje....
.....................................................................................................................
Pozdrav, draga Catma!
Mislila sam ovih dana na količinu ćevapa koje si zasigurno progutala u sveopćoj ekstazi opijena sarajevskim ugođajem...
Ovo je bilo najdominantnije iskustvo ovogodišnjeg, a bojim se i višegodišnjeg dočeka i da jeste, stvarno je istina.
Doživjele smo to u budnom i trijeznom stanju, eto koliko me inspiriralo... morala sam naprosto nekako to zabilježiti.
Pozdrav!
Arijela
linklink
16.01.2009. | 22:38 |
13 K | P | # | ^
