KULA STRAŽARA
Nakon večere iza mi je policajac pokucao na vrata. Usrala sam se živa. Sakrila sam se pod stol i pravila se da me nema kod kuće. Mislila sam da je došao po mene zbog onih Jehovinih svjedokinja od prošlog tjedna. A onda je pokucao jače. Nisam više imala kud, čak ni pod stolom. Ustala sam, otvorila naglo i nasmješila se.
Policajac je skinuo kapu.
- Vi ste gospođa Lovorka Zversky?
- Pa jesam...recimo... da, jesam. Dajte da vam objasnim : one su prve počele.
- Prolazili smo pokraj vaše zgrade na povratku iz patrole i uočili upaljena svjetla na vašem automobilu. Provjerili smo registraciju u našoj evidenciji, tako smo saznali da ste vi vlasnik vozila pa smo vas došli upozoriti da ugasite svjetla... da vam se ne isprazni akumulator...t-tko je prvi počeo što ?
Gledala sam ga dugo u oči i šutjela. Počeo je gužvati kapu u rukama i pogledavati u stranu.
Zato sam rekla :
- Sada ću ugasiti svjetla. Puno vam hvala.
Vratio je brzo kapu na glavu, kao da mu je laknulo, pozdravio se i otišao.
Spustila sam se do auta i ugasila svjetla.
Zatim sam otišla u krevet i dugo grlila plišanog medvjedića.
26.01.2009. | 09:48 |
46 K | P | # | ^
