One little fairy's wakening

23.10.2008., četvrtak

walking the line

Opasno prilazeći granici ludila potraži posljednje utočište u njegovom glasu, nadajući se da će ta granica razuma ipak ostati čvrsta... osjećajući se kao Alisa u zemlji čudesa, na čajanki s Mačkom i Bijelim zecom... ne znajući više tko je tu lud... i da li si je sama kriva za to ili ipak ne. žuti kišobran negdje u ruci i crvena žica po kojoj hoda bosa. bodljikava, naravno. dolje nebo s paperjastim oblacima, a gore zemlja koja pritišće misli. jesi li koraci koji odzvanjaju mislima njeni ili je to samo iluzija onog koga čeka? i da li zaista pada, iako joj se čini kako leti...
ljubičasta stabla se pretvaraju da su more, sastavljeni od raznovrsnih žica... i čudnih slova koja nekome znače kuteve. zavrzlame, nepotrebne zavrzlame i natruha ludila. onog istinskog. narančasti marker koji joj urezuje nepovezane riječi u misli, koje bi trebale oblikovati nekakve formule...
gle, već se smije glupostima koje šuljaju se pred očima, kao da ne žele da ih zamijeti. opasno na rubu litice, urnebesnim smijehom tjera samu sebe da leti više, radije nego da se strmoglavi u sivo gutajuće more. naznake gubljenja razuma. i to kaže osoba koja nikada nije racionalna. prekrasno, jednostavno... nepojmljivo.
narančasto... boje elektronike? ili kosinusa? i noćna mora u kojoj kocka koja je kvadrat pada na žicu... tanku kao paučina. padaaaaaa... nisu li ove moje kvazi žice malo čvršće od kocke? sad se nekako čini ironično što nema brojeve na sebi, kada malo bolje razmisljim
no dobro
vratimo se plavim vratima i crvenim papučicama. pardon, izrazito crnim bojama. i naznakama ludila dok pokušava razumjeti nepostojeće zakone, kroji u sebi nove ideje i tjera osjećaje tamo negdje... dalekoooooo
među ljubičasta stabla i staklena srca.
naznake ludila, onog istinskog i pravog, dok se slama u svim mogućim smjerovima... glas razuma koji je tu a ne bi trebao biti. glas razuma kojeg hvata ludilo, jednako kao i nju... i tako želi... o kvragu, tako želi potpuno se izgubiti u tom čudnom svijetu u kojem su stvari malo smiješne a malo tužne... ponajprije čudne. nevidljive? samo meni, Mačak ih uvijek vidi. dok Zeko toči kavu. Kao omiljeni lik iz knjige na neotkrivenoj drogi, ili kao Morgaine le Fey, zarobljena u svijetu vila, ne osjećajući vremenski protok.
Osjeća... kao da će u svakom slijedećem trenu puknuti i rasplakati se... kao da će ta raznobojna žica ispod njenih nogu puknuti, a ona neće padati, već će letjeti, zajedno sa svojim žutim kišobranom, brzinom obrnutoj gravitaciji u smeđu atmosferu. smeđe, kažeš?
osjeća... kao da će se rasplakati prije nego nasmijati, a čudna slova i dalje lete, plešu oko nje, terorizirajući svaki slobodni komad njenih misli...
još malo čaja, molim... halucinacije koje ne prolaze, ili ne dolaze, koje od toga je istina? riječi koje teku, riječi prazne, riječi pune...
Riječi boli, riječi sreće.. i glas razuma koji ludi zajedno s njom ove noći. savršeno... zar može tražiti išta drugo? osim još malo ludila. Natoči mi još malo, nekako mi djeluje preslabo noćas. Opijena... ljubičastonarančastim idejama i bodljikavoplavim oblacima...
opasno stoji na granici i pita se treba li ju prijeći ili ne. možda... samo malo naprijed. ili ne. reci mi...

reci da će i ova noć proći. i reci da ćeš i ujutro biti tu, da mi kažeš kako sam preživjela. reci... da nećeš nestati zajedno s Mačkom i iluzijama koje se množe... reci... da će sve biti u redu... laži
samo reci...
nadajući se da će čuti barem djelić potrebnoga, isključi nepotrebne misli i okrene se glasu na telefonu.
-da, učim... a ti? ide to?.... krasno... sutra? ne znam... ne treba...
zaljulja se na granici razuma i shvati da će pasti s one strane... puknuti... pokuša se održati na nogama zadnjim atomima snage u sebi...
- ali, zar možeš...????!!!!!!!?!?!?!? pa ušuti... shvati da ionako nema smisla, ako već nije čuo...
- ma nema veze, odi spavati... (vraga nema veze, upravo stojim tu i pucam po svim mogućim šavovima a ti ne primjećuješ niti naznake toga...)

- Ti to plačeš upravo? - pitao je.
Progutala je suze i rekla - Ne, nisam (nadajući se da će čuti u njenom glasu kako je prešla granicu ludila). - Pusa, laku noć, prošapta... Poklopi slušalicu i rasplače se... Zar je zaista očekivala da će razumjeti?

- 23:42 - Kapljice kiše (2) - Uhvati kapljiicu - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

...dreaming of things that were
never to be...

Linkovi

Christina Aguilera - The Voice Within

Young girl don’t cry
I’ll be right here when your world starts to fall
Young girl it’s alright
Your tears will dry, you’ll soon be free to fly

When you’re safe inside your room you tend to dream
Of a place where nothing’s harder than it seems
No one ever wants or bothers to explain
Of the heartache life can bring and what it means

When there’s no one else, look inside yourself
Like your oldest friend just trust the voice within
Then you’ll find the strength that will guide your way
You’ll learn to begin to trust the voice within

Young girl don’t hide
You’ll never change if you just run away
Young girl just hold tight
Soon you’re gonna see your brighter day

Now in a world where innocence is quickly claimed
It’s so hard to stand your ground when you’re so afraid
No one reaches out a hand for you to hold
When you look outside look inside to your soul


Life is a journey
It can take you anywhere you choose to go
As long as you’re learning
You’ll find all you’ll ever need to know
(be strong)
You’ll break it
(hold on)
You’ll make it
Just don’t forsake it because
No one can tell you what you can’t do
No one can stop you, you know that I’m talking to you

Young girl don’t cry I’ll be right here when your world starts to fall





Pain Of Salvation - Undertow

Let me go
Let me go
Let me seek the answer that I need to know
Let me find a way
Let me walk away
Through the Undertow
Please let me go

Let me fly
Let me fly
Let me rise against that blood-red velvet sky
Let me chase it all
Break my wings and fall
Probably survive
So let me fly
Let me fly...

Let me run
Let me run
Let me ride the crest of chance into the sun
You were always there
But you may lose me here
Now love me if you dare
And let me run

I'm alive and I am true to my heart now - I am I,
but why must truth alwas make me die?

Let me break!
Let me bleed!
Let me tear myself apart I need to breathe!
Let me lose my way!
Let me walk astray!
Maybe to proceed...
Just let me bleed!

Let me drain!
Let me die!
Let me break the things I love I need to cry!
Let me burn it all!
Let me take my fall!
Through the cleansing fire!
Now let me die!
Let me die...

Let me out
Let me fade into that pitch-black velvet night




Matchbox 20 - Unwell


All day staring at the ceiling
Making friends with shadows on my wall
All night hearing voices telling me
That I should get some sleep
Because tomorrow might be good for something

Hold on
Feeling like Im headed for a breakdown
And I dont know why

But Im not crazy, Im just a little unwell
I know right now you cant tell
But stay awhile and maybe then youll see
A different side of me
Im not crazy, Im just a little impaired
I know right now you dont care
But soon enough youre gonna think of me
And how I used to be...me

Im talking to myself in public
Dodging glances on the train
And I know, I know theyve all been talking about me
I can hear them whisper
And it makes me think there must be something wrong with me
Out of all the hours thinking
Somehow Ive lost my mind

But Im not crazy, Im just a little unwell
I know right now you cant tell
But stay awhile and maybe then youll see
A different side of me
Im not crazy, Im just a little impaired
I know right now you dont care
But soon enough youre gonna think of me
And how I used to be

Ive been talking in my sleep
Pretty soon theyll come to get me
Yeah, theyre taking me away

But Im not crazy, Im just a little unwell
I know right now you cant tell
But stay awhile and maybe then youll see
A different side of me
Im not crazy, Im just a little impaired
I know right now you dont care
But soon enough youre gonna think of me
And how I used to be

Yeah, how I used to be
How I used to be
Well, Im just a little unwell
How I used to be
How I used to be
Im jus