Dva stoljeća riječkih novina

Izvor: Gradska knjižnica Rijeka


Digitalizacija novina i časopisa važan je segment nastojanja da se dokumenti od interesa javno objave te da im svatko ima pristup. Ovaj segment zaslužuje posebnu pozornost jer se dosta razlikuje od digitalizacije knjiga ili druge tiskane građe iz nekoliko razloga. Novine i časopisi se u pravilu objavljuju kroz dulje vrijeme, sadrže mnogo priloga koji su često autorska djela, a jednostavnoj pripremi digitalizacije i dobivanju dopuštenja od autora ili nositelja prava ne pridonosi ni činjenica da ta autorska djela često nisu ni potpisana jer su nastala od strane novinara koji su zaposlenici novinskih kuća te, kao što je objašnjeno u jednom od prethodnih postova, za takva djela nositelji autorskih prava su upravo novinske kuće kojima su pravo na korištenje djela prenijeli novinari, bilo honorarni bilo stalni. Autorska djela koje jedan časopis može sadržavati su članci, fotografije, privatna pisma (uključujući i pisma čitatelja bez obzira na uredničke preinake) i drugo. Institucija koja digitalizira mora tražiti odobrenje novinske kuće, no ako novinska kuća nije nositelj autorskih prava, institucija mora tražiti odobrenje od svakog autora ponaosob. U tom slučaju može se dogoditi da se neko djelo samo djelomično digitalizira, odnosno da se dobije dopuštenje za digitalizaciju teksta, ali ne i slike ili obrnuto. Upravo zbog toga je posao dobivanja dopuštenja za digitalizaciju časopisa iznimno kompliciran i dugotrajan, a često postane i prepreka za stvaranje digitalne inačice nekog časopisa ili novina u cijelosti ili uopće. Armin Talke, berlinski stručnjak za pravo, preporučuje da svatko tko želi digitalizirati novine i časopise dvaput razmisli. Kako navodi u svom članku, posao traženja dopuštenja svih autora veoma je dugotrajan, prilično kompliciran, a trud koji je potrebno uložiti često i ne urodi plodom. Zaista, kada bi se kulturna institucija prihvatila digitalizacije nekog časopisa koji je izlazio jednom tjedno tijekom pedeset godina, teško je i zamisliti koliko bi se autora ili nositelja autorskih prava trebalo kontaktirati. Također, znajući da ponekad identifikacija i lokacija autora ili nositelja prava nije tako jednostavan posao, jasno je da se tako veliki projekti digitalizacije časopisa rijetko rade, a jasno je i zašto. Talke se pita što bi bilo kada bi institucije za dopuštenje pitale samo novinske kuće, a ne i svakog autora ponaosob, no zaključuje kako bi opasnost od kršenja prava autora bila prevelika.

Prilikom digitalizacije novina i časopisa ne smije se zaboraviti i na prava osoba koja su u njima spomenuta. Primjerice, novine često sadrže članke o kriminalcima, a često i članke u kojima se neku osobu vrijeđa ili omalovažava. Iako inače nitko osim nekoliko ljudi u knjižnicama nema pristup tim člancima, digitalizacijom bi se omogućilo da im veći broj ljudi ima pristup. Naravno, to je iznimno dobro za povijesna istraživanja, no što bi na to rekli ti isti kriminalci iz članaka koji su, primjerice, prije dvadeset godina napravili loše djelo? Zasigurno se s time ne bi složili što potvrđuje i primjer iz Njemačke kada su određeni kriminalci pokrenuli tužbu nakon što su se njihova imena mogla pronaći na online arhivu jedne TV postaje vezano za ubojstvo koje su počinili prije dvadeset godina i za njega odslužili određenu im kaznu. Sud je odredio da tužba nije bila osnovana, no ipak su odredili kako taj članak ne smije biti indeksiran, što ga čini dosta teškim za pronalazak u online bazama, osim ako osoba koja traži ne zna točno gdje treba tražiti.

Uz navedena, povlači se i pitanje trajanja autorskih prava na novine i časopise, što također može uzrokovati probleme prilikom digitalizacije i utjecati na dostupnost istih na digitalnom tržištu. Smatra se da su novine i časopisi iz 19. stoljeća javno dobro, no, naravno, nije uvijek tako. Kulturna institucija mora odraditi iznimno dobru pripremu koja uključuje razdoblje izlaženja, graničnu godinu od koje treba tražiti nositelje te godinu smrti vlasnika novina. Ponekad takva priprema može biti iznimno dugotrajna i puna skrivenih prepreka, a nerijetko se događa da institucije odustanu od digitalizacije starih novina i časopisa, ali i onih novijeg datuma.

(Tekst je preuzet iz diplomskog rada kolegice Helene Vučemilović-Vranjić)

Diplomski rad kolegice Helene Vučemilović-Vranjić u cijelosti možete pregledati ovdje



Izvor: Nacionalna sveučilišna knjižnica


Objavila: Monika Jerković