Ne dam svog medu!


Ja se nadam...mada znam da nema smisla...
Moja nada možda prerasta u slijepo vjerovanje...
Ali...nema veze...
Ja se njome hranim...
S njom koračam...
Držim je čvrsto i ne puštam je...
Živi u mom majom medi bez kojeg ne mogu zaspati...
U medi sa staklenim očima...praznog pogleda...
Koji kao da mi kroz taj svoj hladan i prazan pogled želi reći“ja ne živim, ja sam praznina, ostavi me“
Ali on me grije...lijepo mi je kad ga zagrlim..toplo mi je...
Samo mi to i treba...zagrljaj vjere i nade....
Pa makar bio i lažan...
I iako znam da će doći vejiki čiko i uzet mi mog medu...i reći...
„zar još uvijek čuvaš ovog starog medu, zar još uvijek sanjaš i nadaš se..probudi se...realnost je daleko od snova..“
I te riječi me preplaše..jako...paaa...ja mislim da sam još dijete...i...hoću...
Da sanjam svoje snove...
Da grlim svog medu..
Da maštam...da volim...
Ne želim ići u stvarnost...ne želim se razočarati..
Ne želim da shvatim da su zapravo sva moja nadanja lažna..
Da je moj medo zapravo jedan obični predmet...
Koji nikad nije čuo moja kasnonoćna šaputanja...
Koji se samo pravio da me sluša..da me razumije...
Ne želim otvoriti oči...
pogledati....
pa shvatiti...
i razočarati se...


Moja nada smo nas dvoje...
Još se nadam da je između nas samo jedan mali tanki zidić...
Zidić sagrađen od ponosa...
Koji ćemo srušiti...
Znam...
Bit će kao prije...
Nadam se...

Nemojte me buditi...želim da sanjam...da se nadam...
Nemojte mi uzeti mog medu.. :(
Moju nadu....

27.08.2006. | 18:34 | 51 Komentara | Print | # | ^

Još uvijek pozitivnih stvari ima..

Vjerujem da...
Sve ima svoj razlog postojanja...svoje „zašto“...aposolutno sve...
I najmanja sitnica...koju mi čak i ne primjetimo ima svoj razlog zašto se desila...
Često ni ne primjetimo....
I ljudi oko mene...svaki od njih je nečemu doprinio u mom životu....
Netko me je nasmijao..
Netko me je utješio...
Netko me je nečemu naučio što prije nisam znala...
Pred nekim sam se posramila i shvatila da griješim...
Netko me je savjetovao....
Netko je bio uz mene...
Netko me je zabavio...
Netko mi je pravio društvo...
Netko me je izgrdio i okrenuo me na pravi put...
I još štošta što ja još nisam primjetila....
Odsad držim oči otvorene...
Da vidim i cijenim sve što je netko učinio za mene...
Sve ono što se naizgled čini kao sitnica...
Al to nipošto nije...

i znam da nisam sama...
i da će tu uvjek biti netko tko će mi pridržati kišobran....
i da čak ni ne zna da ga je pridržao...
hvala Bogu što mi šalje takve ljude.....
i hvala njima samima......


P.S. hvala vam svima na komentarima....

15.07.2006. | 16:44 | 77 Komentara | Print | # | ^

Predah....


samo da se javim...i ispričam se što ne komentiram blogove...nemam vremena nikako....jedva sam stigla i ovo sada napisati...uglavnom...možda me neće biti neko kratko vrijeme...samo da malo sredim školu....da raščistim neke stvari...sredim svoje misli....al to je sve kratko vrijeme....možda i stignem naletiti za par dana pa pregledati nečiji blog....ne znam...možda...sada nemam vremena...al čim budem imala vremena krećem u čitanje blogova i bacanje komentara ...hehe...pozdravljam vas sve puuuuunoooo.....pusa kissmahwave


evo da ostavim jedan tekst....nije moj tekst...našla sam ga na jednoj stranici...thumbup


Snaga našega života. Od kuda dolazi? Kako se stvara? Kamo je usmjerena?
Znanstvenici i učenjaci raščlanili bi naše tijelo rekavši da snagu dobijamo unosom hrane i pića, te mnogobrojnim složenim procesima koji se odvijaju unutar našeg organizma.
No snaga koja nas doista potiče na život, koja nas pokreće i usmjerava, ona duboka, snažna energija koja se nalazi u svakome od nas nalazi se u našem srcu i našoj duši.
U životu smo puno puta zastali, posrnuli, pali..... No nakon svakog pada polako ustajemo sakupivši snagu i krećemo dalje.
Nije lako ustati i krenuti nakon pada. Imamo li snage i volje nastaviti? Kamo? Zbog čega, kad nas sve ruši i obeshrabruje. Ne vidimo svjetlo od Sunca koje sija, ne vidimo svjetlo od dana koji nas okružuje.
I konačno nakon svih padova, kada nas život prikuje za tlo, otvrdnemo, postavši sebični i gluhi za sve lijepo, za svu ljubav koja nam se pruža. Okrećemo glavu da ponovo ne padnemo i ne budemo povrijeđeni.
U vlastitoj sebičnosti odbacujemo ljepotu života i sreće koju nam donosi svaki novi dan.
Samo onaj tko je padao puno puta, posrtao, trežeći put i objašnjenje zašto?, samo taj zna kako je teško pronaći snagu života koja će ga pokrenuti u novi život.
I upravo taj novi život bi trebao biti snaga za dalje. Nitko od nas ne umire, doista. On živi u novom životu koji dolazi nakon svakoga od nas.
Imajte snage i vjere! Čak i nakon dugo čekanja novi će život, a sa njim i snaga doći. I kad vam se čini nemoguće i besmisleno život vas iznenadi. Nemoguće postaje moguće, nestvarno stvarno. Nadanja postaju stvarnost.

13.05.2006. | 20:39 | 93 Komentara | Print | # | ^


Želim prijeći preko oluje...preko straha...
Želim zakoračiti dalje...prošlost ostaviti na dnu mora...
Želim kročiti površinom mora....daleko od prošlosti...
Daleko od starih uspomena...daleko od njega....
Znam...doći će oluja....uzburkati sjećanja...
I isplivati će na površinu...
Opet ću postati slaba...
Opet će se vratiti moji strahovi...
Kočnice moga života...
Ali isto tako znam...
Da će jednom i proći ta oluja....
Opet će se more smiriti....
Sunce izaći...
A prošlost će potonuti i nastaniti se na dno mora...
A ja ću slobodno...bez straha..bez prepreka....bez tjeskobe...
Nastaviti hodati morem...
Iako znam da me čekaju još bezbroj oluja moga žiota...
Ja ću kročiti hrabro....
ne gledajući iza sebe....
jer znam da me pogled unazad može jedino poljuljati...
a to ne želim....
ono što mi treba jeste pogled naprjed koji mi daje motiv...
motiv da stignem do cilja....
do kojeg mogu doći...
i do kojeg hoću doći...

07.05.2006. | 11:42 | 40 Komentara | Print | # | ^

Nepravda...


Nepravda...kud god se okrenem..nepravda nepravda i nepravda...
kad napokon skupim hrabrost... nepravda me zaustavi....sve mi oduzme...
i praznih ruku opet me vraća na početak...
slaba...sama....bespomoćna...stjerana u kut...ostaje mi samo da čekam....čekam i čekam...
valjda ću dočekati nešto ili nekoga da me trgne i vrati u život...i da ponovno dobijem povjerenje u bolju budućnosti...i u ostvarenje ciljeva...
život je borba...ali ja nemam snage da se borim...
nepravda me je osiromašila....oduzela mi je svu moju hrabrost..snagu...odlučnost...vjeru...
pokazala mi je okrutnu stranu života... usprkos tome....
ja i dalje čekam...jer mi to jedino preostaje....čekati...i nadati se....boljem...

27.04.2006. | 22:31 | 72 Komentara | Print | # | ^

"Stablo".....


Da li si ikada pomislio kako ono stablo uspravno stoji....
Možda si pomislio da sam raste...sam se bori....
Ali ne...
Korjen...
Korjen je taj što se duboko zariva u tlo...
raste i probija se sve dublje i dublje...
U tamu...u dno....
Dok za to vrijeme stablo bezbrižno žuri....
Ide prema nebu...prema nepostojećim granicama..
Odlazi po sunčev poljubac...
Trči prema zagrljaju vjetra...
ni ne zna kako je upravo korjen njegov oslonac...
Da nije korjenja pao bi...klonuo...
Uveo...srušio se..
Ipak...
Tu i tamo dođe nevrijeme...oluja...jaka kiša...
Pa stablo zna ostati bez pokoje grane...
Pa se nadvije tužno...razočarano...
I prospe suze...lišće...
Time mu je odmah lakše...
I iako je jedan dio njega zauvjek izgubljen...
I iako je tu jedna praznina..rupa....
On mora nastaviti dalje...
Rasti....težiti ka visinama....
Ciljevima...
Jer čeka ga sunce...
I vjetar...
Čekaju ga ...
I nikad ga neće ostaviti....
I to mu je još jedan poticaj za dalje....
Da se bori....i ne posustaje...
Jer nema vremena za stajat i tugovati....
Vrijeme juri..dolazi i ružna zima...
Koja ga ogoli....oduzme mu sreću...
Al stablo se godinama uči nositi sa zimom...
Uči prihvatiti ju....
Jer zna da ga uskoro čeka proljeće...
I tad je kao i prije...
Zeleno...veselo....raskošno...
Opet je ono staro stablo....
Koje odlučno kroči svojim stazama...
I teži ka sreći...

23.04.2006. | 21:22 | 31 Komentara | Print | # | ^

Uspavana djevojka....


Hej ti...visoki dečko čupave kose..e da..baš ti...slušaj...
Dođi do moje zgrade...znaš gdje je...
Uđi....popni se uz stepenice....ne idi dizalom...
Kad dođeš na drugi kat osvrni se...slušaj....
Čuješ nešto, zar ne?
To je glazba iz moga stana....tiha tužna pjesma...svira neprestano već danima...
Kreni prema tim vratima...otvorit će ti se...čarolijom...
Samo za tebe...uđi slobodno...zatvori za sobom da nebi nitko ušao..
Uostalom tko bi i htjeo ući...ma nema veze...ti samo zatvori..
Desno vidiš vrata moje sobe...zatvorena...otvori...i uđi....vidjet ćeš mene..mislit ćeš da spavam..
Ali ne...tijelo mi spava...ali um ne spava...razmišljam o Njemu..
ni suze mi ne spavaju...baš naprotiv čini mi se da su budnije nego ikad...
Približi mi se...vidjet ćeš... na kompjuteru je upaljena Njegova slika....
smiješi ti se....gleda te plavim očima..al nemoj da te prevare te oči kao što su mene...
nemoj mu vjerovati...vjeruj meni...poslušaj me..
zatvori tu sliku....izbriši je iz kompjutera...
moja i Njegova pjesma još uvjek svira...ugasi je...i nju izbriši....
jesi???
Hvala ti! Puno si za mene učinio...učinio si nešto što nebi nitko...
Sad ti samo jedno preostaje...da me probudiš...
upotrijebi svoje misli i probudi me...
pusti neku drugu pjesmu...upali drugu sliku...
dotakni me...
EVO GA! Više ne sanjam...vidim te...gledaš me zabrinuto...
U pozadini svira vesela ljubavna pjesma....
Na kompjuteru stoji tvoja slika...
uspio si nešto što još nitko nije uspio osim Njega...
Nemoj me puštati...ne daj me nikome...pogoto ne Njemu...
Nikada više moje misli neće putovati Njemu...
Nikada mi više neće šetati po snovima...Njegovomjesto zauzet ćeš ti...
Nikada me više neće poljuljati strah...
Nikada...jer sada imam tebe...


Al zapravo ovo što sam sada napisala je bajka...svi znamo što je bajka...priča sa nizom nestvarnih događaja koja završava sretnim krajem...dakle nitko novi nije uskočio u moj život...iako je ono što ja želim baš ostvarenje upravo ove bajke...samo da dođe netko tko će zamjenuti njega ....malo mi je duže trebalo da odlučim objaviti ovaj post...jer ipak su tu prikazani moji osjećaji na neki neobičan način...putem neke neobične teme..bojim se da možda netko ni ne shvati najbolje što sam namjeravala reći ovim tekstom...al ustvari nije ni bitno...važno mi je da sam ono što stoji u meni izbacila..i sad mi je lakše...
pozdravljam vas mahkiss

19.04.2006. | 22:28 | 36 Komentara | Print | # | ^

Susreti....


pa ja inspiracije nikako nemam u zadnje vrijeme...ne znam što da pišem..
jedino u njemu pronalazim inspiraciju..i tako ne znajući što da napišem upravo sam napisala ovaj kratki tekst...vidjela sam ga..pa osjećam potrebu da napišem baš o našem susretu...razbacala sam misli...stvarno nemam inspiracije..al eto ovaj tekst je upravo poplava mojih misli na papiru(u ovom slučaju na kompjuteru wink)...


Svaki naš susret je jedna posebna priča.....u trenu se skamenim...u meni se vodi neka čudna bitka osjećaja...pozdrav je jedino što uspijem izustiti ali ustvari je toliko riječi koje bi ti htjela reći...toliko je toga što mi neda mira....toliko pitanja na koja želim da mi odgovoriš...vrisnula bi...izbacila bi sve što mi stoji na srcu...al nešto mi neda...ponos...razum...ne dopuštaju mi da to učinim....upravo zbog toga ostajem na jednom običnom pozdravu...pogledu...
svim silama pokušavam biti ravnodušna što te vidim....pokušavam ostati smirena...hladnokrvna.....želim ti pokazati da mi više nije stalo do tebe...da te više ne volim....ali koliko se god ja trudila prikriti ljubav prema tebi ne uspjeva mi....ne mogu sakriti tako snažne osjećaje...slaba sam...



i evo jedna pjesme jedne grupe...ima predivne riječi u kojima se pronalazim....



Pišem ti riječi koje nikad neću reći pred tobom
Priznati da sve što vrijedi odnjeo si sa sobom
Ovo je tvoja pjesma znaj, sjedi i uživaj

Znam ima drugih, al' ne ide mi moram priznati
Teška se paučina na dnu mog srca uhvati
I strašan bezdah vreba tamo gdje si nekad bio ti!

Znas li da te oči traže
Da još uvijek sebe lažem
Da će biti kao nekada

Znaš li da mi srce stane
Kad mislim na one dane
Kad smo bili jedno ti i ja
Da li znaš...

Neću da tražim nikoga i da mi bude kao ti
Jer ljubav nije pahulja da se na dlanu istopi
Ti samo novu sačekaš, a ja neću baš!

Svi sto me tješe zvuče kao da me u laž utjeruju
A ja ih pustim da i sami vide da pretjeruju
Da vrijeme liječi rane samo još budale vjeruju


pusa i pozdrav svima!!! kissmah

14.04.2006. | 11:41 | 38 Komentara | Print | # | ^

Ljubavna priča...



izgleda da pisac naše ljubavne priče nije htjeo da kraj bude sretan....da budemo zajedno...sve je počelo u proljeće....doba kad se sve budi...tad se probudila i naša ljubav....imala je uspone...padove..prekide...nismo mogli jedno bez drugog...i tako koliko god puta smo prekidali opet smo na kraju završili zajedno...sve do nedavno...dobro se sjećam onog našeg zadnjeg „zbogom“...mislila sam da je to jedna obična pusta riječ bez ikakvih osjećaja..mislila sam da nam je samo potrebno ono malo vremena..“opet će sve biti kao prije, znam“ govorila sam u sebi... iz dana u dan nadala sam se da ćeš mi se vratiti...ta tu smo stranicu knjige već ispisali...ali ne...ovaj put se nismo vraćali na one stare stranice....prošlo je već dosta vremena...u mom životu ti si napravio nevidljivu ogradu za ostale dečke...za mene si postojao samo ti..i nitko drugi..i još uvjek je ograđena ta ograda oko mene....ali ne onom istom jačinom...iako te još uvjek volim polako otvaram oči....promatram svijet oko sebe...ti si sa drugom...a ja....sama....ne mora tako biti!! Zašto da sebi uskratim mladost..najljepše godine života...čekajući da mi se vratiš??ne vrijedi..ne isplati se...znam da mogu imati puno boljeg od tebe....ti se me čak i razočarao....tako brzo me zaboravio....pitam se....da li su sve one tvoje riječi bile iskrene...“volim te“..da li su to 2 obične riječi koje prelaze preko tvojih usana izričući ih svakoj tvojoj djevojci....da li su to riječi koje tebi ama baš ništa ne znače?? Pišući ovaj tekst shvatila sam....moram te zaboraviti....nisi za mene...niti sam ja za tebe...teško će biti otvoriti novu stranicu naše knjige i polako hoditi njome...sama....bez tebe....al uspjet ću...kad-tad....sigurno ću uspjeti....znam da ću uspjeti!!!



još jedan tekst upravo napisan..napisano ono što osjećam...heh viđam GA stalno....i svaki naš susret mi tako teško pada no puknucu
ali kad tad će mi on biti samo lijepa uspomena....lud
inače..imam puuuno učiti za školu...bang
u petak mi je bilo ok vani...u subotu onako...nadala sam se da će mi biti bolje ali eto...
upravo me tata iznenadio pudingom njami hehhe..odo jesti....njamipa ću onda pogledati malo vaše blogove thumbup
pozdrav svima i pusaaaaa!!!! kiss mah

09.04.2006. | 21:02 | 32 Komentara | Print | # | ^

Zaustavljena u vremenu..sama....bez tebe...


Stojim u nekoj sredini...u sredini raskrižja....
oko mene svi žure....i to neopisivo brzo...
al ja samo nepomično stojim...
nešto s neba me čuva..ne dopušta mi da se pomaknem....ništa...ništa mi ne dopušta...
neda mi da koračam prema ljudima...
no neki mi ljudi čak i prilaze...promatraju me....zanimaju se za mene...pitaju se što mi je...
al ja nisam u mogućnosti da im odgovorim....da dignem pognutu glavu....da ih pogledam suznim zelenim očima...ne...ne čujem ih....ne razumjem što mi govore...
odustaju od mene...odlaze...neee!!...čekajte....mislim u sebi....vratite se..ne želim biti sama..
ali zapravo moje misli nitko ne može čuti...
tako opet ostajem stajati sama...neka sila mi neda da se pomičem...
pogleda uperenog u tlo promatram suho raspucano tlo ispred sebe..a zašto raspucano...pa zbog sunca....vrućine....i nedostatka vode.....eh takvo je sada moje srce...ali raspuknuto od nesretne ljubavi...raspuknuto jer mu fali malo ljubavi ...
Odjednom....nečija ruka na mome desnom ramenu.... toplina mi je prostruji tijelom....onaj stari poznati osjećaj me obuze...dižem pogled polako....vidim..sve je stalo....ljudi...vrijeme...osvrćem se iza sebe i vidim njega....promatra me radoznalo....a ja ga gledam istodobno očima punih bijesa a istodobno očima punih ljubavi prema njemu...o zašto???
Zašto sve tako mora biti..pored toliko ljudi na ovom svijetu...da se moj svijet zaustavio baš na njemu....nikog drugog ne vidim osim njega...nitko drugi me ne zanima....pa zašto???
a on me samo pogleda.....nasmješi se...okrene se...i pojuri nestavši u magli....
dugo gledavši za njim naposljetku se okrenem..pognem glavu...i ostajem stajati nepomično baš kao i prije....opet je sve okolo mene u žurbi...opet sam ja jedna obična nepomična točka...koja razmišlja o NJEGOVOM ponovnom dolasku....susretu...samo da ga vidim....
samo da osjetim njegovu ruku na mom ramenu ...
samo da mi se osmjehne...
i nestane...
..

by Aurora



pozdrav svima wave evo uhvatile i mene neke emocije pa evo napisala jedan tekstić...početnik sam pa mi nemojte zamjerit što nije baš lijepo i stilizirano napisano...jednostavno sam htjela izbaciti svoje osjećaje...i eto izbacila sam ih evo večeras... dead
i želim da se zahvalim svima na komentarima...jer je lijepo znati da moj blog netko čita...i da ostavlja svoje mišljenje ili savjete u vidu komentara...hvala!!! kiss

04.04.2006. | 23:47 | 29 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...



Daleka Obala-Ona više nije bila tu
Sve one brazde koje su za mnom ostale
Mogu pričati svaka svoju priču
I sve one noći koje bi danom postale
S prvim svjetlom su izgubile sjaj
Najtoplije riječi za nju ja sam dugo skrivao
Moje pjesme su pjevale o nama
I svakim danom sve sam joj bliži bivao
Svaki dan me vodio ka njoj
Dan me vodio ka njoj
I odjednom vidio sam grad
Zaboravljen u zidinama ljubavi taj grad
Tražio sam godinama
Našao sam mir dozivao sam nju
Ali ona više nije bila tu....




Nina Badrić-Kosa..
Nakon svega, dodje mi
da te branim
kako nisko, ispod casti
stvarno covjek moze pasti

Slazem da se volimo
pa se sramim
jer ti se jedva sjetis nas
ja mirim se sa tim,
da citav zivot ne zaboravim

Na tvoju kosu
kad u jesen lisce
necujno padne
zimi dok hladnoca stize
tvoje ruke hladne
ljeti dok te sunce grije
ja mislim na tebe
i uzalud se borim
sama protiv sebe

Teska srca priznajem
da jos te volim
i kad tudje ruke diram
i tad mozes biti miran

Al’ vise nemam razloga
da se borim,
jer ti se jedva sjetis nas
a ja mirim se sa tim
da citav zivot ne zaboravim



Opća opasnost-jednom kad noć.....Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Gdje je jedno voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.



Oliver Dragojević-Brod u boci....
Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj
bez rijeci utjehe
i bez ijednog pitanja

I moram biti jak
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja

K'o brod u boci putujem
i necu stici nikamo
jer suvise ti dugujem
da tebe bih se odrek'o
K'o brod u boci putujem
i necu stici nikamo
jer predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao
K'o brod u boci putujem
i previse ti dugujem
a dao sam ti premalo



Nina Badrić-Ti ne znaš kako je!!!!!!!!!!!
Neka Bog ti oprosti
što si mene lagao,
čuvaj riječi za Njega
kad se budeš kajao.

Ja nemam hrabrosti,
sve s tobom proći ponovo.
U meni nema ljubavi,
ni za sebe dovoljno.

Ti ne znaš kako je
ljubav sa strahom čekati.
Smijat' se kad je najgore
a sve u duši nositi.

Neka Bog ti oprosti
za sve moje nemire.
Toliko truda uzalud,
ni "Hvala" od tebe.

Trebam vremena da zaboravim,
da novu ljubav sebi dozvolim.
Sada odlazim daleko od svih
gdje me tuge neće pronaći...



Knock Out-Dođi
Protice drugi dan kako si otisla,
bez igdje ikoga provodim
ovaj dosadni sat.
I nije bas istina
da dovoljna je utjeha
koju govori tvoja poruka
na mojim vratima.

Sve si mi odnijela snove sve srusila,
nisi se sjetila da je kljuc u tvojim rukama.
Zar nije te sudbina dovoljno naucila
Kako ne osjetis da sam sam
Sav u suzama...

Dodi samo ovu noc,
kraj mene budi.
Dodi progledaj sa mnom kad se budim,
neka sve zaboravim kad tebe ljubim.
Pristat cu na sve samo da te ne izgubim.

Protice drugi dan kako si otisla
ko tvoja sam pritoka, usamljen u Bozijim rukama.
Da si mi potrebna, jasna je istina,
dok mislim na tebe
osjecam bol u grudima.




kad ništa ne ide od ruke i nema sreće,
kad se sranja događaju ko da ih neko podmeće,
kad je sve tako glupo i kao da nema smisla
sto i jedna obaveza sada me pritisla,
neću klonut, idem dalje, valjda jednom bit će bolje,
ne dam sebi da posustanem da me povuće dolje



Free Web Site Counters
Free Web Site Counters


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

nedjelja, 27.08.2006.

Ne dam svog medu!


Ja se nadam...mada znam da nema smisla...
Moja nada možda prerasta u slijepo vjerovanje...
Ali...nema veze...
Ja se njome hranim...
S njom koračam...
Držim je čvrsto i ne puštam je...
Živi u mom majom medi bez kojeg ne mogu zaspati...
U medi sa staklenim očima...praznog pogleda...
Koji kao da mi kroz taj svoj hladan i prazan pogled želi reći“ja ne živim, ja sam praznina, ostavi me“
Ali on me grije...lijepo mi je kad ga zagrlim..toplo mi je...
Samo mi to i treba...zagrljaj vjere i nade....
Pa makar bio i lažan...
I iako znam da će doći vejiki čiko i uzet mi mog medu...i reći...
„zar još uvijek čuvaš ovog starog medu, zar još uvijek sanjaš i nadaš se..probudi se...realnost je daleko od snova..“
I te riječi me preplaše..jako...paaa...ja mislim da sam još dijete...i...hoću...
Da sanjam svoje snove...
Da grlim svog medu..
Da maštam...da volim...
Ne želim ići u stvarnost...ne želim se razočarati..
Ne želim da shvatim da su zapravo sva moja nadanja lažna..
Da je moj medo zapravo jedan obični predmet...
Koji nikad nije čuo moja kasnonoćna šaputanja...
Koji se samo pravio da me sluša..da me razumije...
Ne želim otvoriti oči...
pogledati....
pa shvatiti...
i razočarati se...


Moja nada smo nas dvoje...
Još se nadam da je između nas samo jedan mali tanki zidić...
Zidić sagrađen od ponosa...
Koji ćemo srušiti...
Znam...
Bit će kao prije...
Nadam se...

Nemojte me buditi...želim da sanjam...da se nadam...
Nemojte mi uzeti mog medu.. :(
Moju nadu....


- 18:34 - ...prospi svoje misli... (51) - Isprintaj - #

subota, 15.07.2006.

Još uvijek pozitivnih stvari ima..

Vjerujem da...
Sve ima svoj razlog postojanja...svoje „zašto“...aposolutno sve...
I najmanja sitnica...koju mi čak i ne primjetimo ima svoj razlog zašto se desila...
Često ni ne primjetimo....
I ljudi oko mene...svaki od njih je nečemu doprinio u mom životu....
Netko me je nasmijao..
Netko me je utješio...
Netko me je nečemu naučio što prije nisam znala...
Pred nekim sam se posramila i shvatila da griješim...
Netko me je savjetovao....
Netko je bio uz mene...
Netko me je zabavio...
Netko mi je pravio društvo...
Netko me je izgrdio i okrenuo me na pravi put...
I još štošta što ja još nisam primjetila....
Odsad držim oči otvorene...
Da vidim i cijenim sve što je netko učinio za mene...
Sve ono što se naizgled čini kao sitnica...
Al to nipošto nije...

i znam da nisam sama...
i da će tu uvjek biti netko tko će mi pridržati kišobran....
i da čak ni ne zna da ga je pridržao...
hvala Bogu što mi šalje takve ljude.....
i hvala njima samima......


P.S. hvala vam svima na komentarima....

- 16:44 - ...prospi svoje misli... (77) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2006.

Predah....


samo da se javim...i ispričam se što ne komentiram blogove...nemam vremena nikako....jedva sam stigla i ovo sada napisati...uglavnom...možda me neće biti neko kratko vrijeme...samo da malo sredim školu....da raščistim neke stvari...sredim svoje misli....al to je sve kratko vrijeme....možda i stignem naletiti za par dana pa pregledati nečiji blog....ne znam...možda...sada nemam vremena...al čim budem imala vremena krećem u čitanje blogova i bacanje komentara ...hehe...pozdravljam vas sve puuuuunoooo.....pusa kissmahwave


evo da ostavim jedan tekst....nije moj tekst...našla sam ga na jednoj stranici...thumbup


Snaga našega života. Od kuda dolazi? Kako se stvara? Kamo je usmjerena?
Znanstvenici i učenjaci raščlanili bi naše tijelo rekavši da snagu dobijamo unosom hrane i pića, te mnogobrojnim složenim procesima koji se odvijaju unutar našeg organizma.
No snaga koja nas doista potiče na život, koja nas pokreće i usmjerava, ona duboka, snažna energija koja se nalazi u svakome od nas nalazi se u našem srcu i našoj duši.
U životu smo puno puta zastali, posrnuli, pali..... No nakon svakog pada polako ustajemo sakupivši snagu i krećemo dalje.
Nije lako ustati i krenuti nakon pada. Imamo li snage i volje nastaviti? Kamo? Zbog čega, kad nas sve ruši i obeshrabruje. Ne vidimo svjetlo od Sunca koje sija, ne vidimo svjetlo od dana koji nas okružuje.
I konačno nakon svih padova, kada nas život prikuje za tlo, otvrdnemo, postavši sebični i gluhi za sve lijepo, za svu ljubav koja nam se pruža. Okrećemo glavu da ponovo ne padnemo i ne budemo povrijeđeni.
U vlastitoj sebičnosti odbacujemo ljepotu života i sreće koju nam donosi svaki novi dan.
Samo onaj tko je padao puno puta, posrtao, trežeći put i objašnjenje zašto?, samo taj zna kako je teško pronaći snagu života koja će ga pokrenuti u novi život.
I upravo taj novi život bi trebao biti snaga za dalje. Nitko od nas ne umire, doista. On živi u novom životu koji dolazi nakon svakoga od nas.
Imajte snage i vjere! Čak i nakon dugo čekanja novi će život, a sa njim i snaga doći. I kad vam se čini nemoguće i besmisleno život vas iznenadi. Nemoguće postaje moguće, nestvarno stvarno. Nadanja postaju stvarnost.


- 20:39 - ...prospi svoje misli... (93) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2006.


Želim prijeći preko oluje...preko straha...
Želim zakoračiti dalje...prošlost ostaviti na dnu mora...
Želim kročiti površinom mora....daleko od prošlosti...
Daleko od starih uspomena...daleko od njega....
Znam...doći će oluja....uzburkati sjećanja...
I isplivati će na površinu...
Opet ću postati slaba...
Opet će se vratiti moji strahovi...
Kočnice moga života...
Ali isto tako znam...
Da će jednom i proći ta oluja....
Opet će se more smiriti....
Sunce izaći...
A prošlost će potonuti i nastaniti se na dno mora...
A ja ću slobodno...bez straha..bez prepreka....bez tjeskobe...
Nastaviti hodati morem...
Iako znam da me čekaju još bezbroj oluja moga žiota...
Ja ću kročiti hrabro....
ne gledajući iza sebe....
jer znam da me pogled unazad može jedino poljuljati...
a to ne želim....
ono što mi treba jeste pogled naprjed koji mi daje motiv...
motiv da stignem do cilja....
do kojeg mogu doći...
i do kojeg hoću doći...

- 11:42 - ...prospi svoje misli... (40) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.04.2006.

Nepravda...


Nepravda...kud god se okrenem..nepravda nepravda i nepravda...
kad napokon skupim hrabrost... nepravda me zaustavi....sve mi oduzme...
i praznih ruku opet me vraća na početak...
slaba...sama....bespomoćna...stjerana u kut...ostaje mi samo da čekam....čekam i čekam...
valjda ću dočekati nešto ili nekoga da me trgne i vrati u život...i da ponovno dobijem povjerenje u bolju budućnosti...i u ostvarenje ciljeva...
život je borba...ali ja nemam snage da se borim...
nepravda me je osiromašila....oduzela mi je svu moju hrabrost..snagu...odlučnost...vjeru...
pokazala mi je okrutnu stranu života... usprkos tome....
ja i dalje čekam...jer mi to jedino preostaje....čekati...i nadati se....boljem...

- 22:31 - ...prospi svoje misli... (72) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2006.

"Stablo".....


Da li si ikada pomislio kako ono stablo uspravno stoji....
Možda si pomislio da sam raste...sam se bori....
Ali ne...
Korjen...
Korjen je taj što se duboko zariva u tlo...
raste i probija se sve dublje i dublje...
U tamu...u dno....
Dok za to vrijeme stablo bezbrižno žuri....
Ide prema nebu...prema nepostojećim granicama..
Odlazi po sunčev poljubac...
Trči prema zagrljaju vjetra...
ni ne zna kako je upravo korjen njegov oslonac...
Da nije korjenja pao bi...klonuo...
Uveo...srušio se..
Ipak...
Tu i tamo dođe nevrijeme...oluja...jaka kiša...
Pa stablo zna ostati bez pokoje grane...
Pa se nadvije tužno...razočarano...
I prospe suze...lišće...
Time mu je odmah lakše...
I iako je jedan dio njega zauvjek izgubljen...
I iako je tu jedna praznina..rupa....
On mora nastaviti dalje...
Rasti....težiti ka visinama....
Ciljevima...
Jer čeka ga sunce...
I vjetar...
Čekaju ga ...
I nikad ga neće ostaviti....
I to mu je još jedan poticaj za dalje....
Da se bori....i ne posustaje...
Jer nema vremena za stajat i tugovati....
Vrijeme juri..dolazi i ružna zima...
Koja ga ogoli....oduzme mu sreću...
Al stablo se godinama uči nositi sa zimom...
Uči prihvatiti ju....
Jer zna da ga uskoro čeka proljeće...
I tad je kao i prije...
Zeleno...veselo....raskošno...
Opet je ono staro stablo....
Koje odlučno kroči svojim stazama...
I teži ka sreći...


- 21:22 - ...prospi svoje misli... (31) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

Uspavana djevojka....


Hej ti...visoki dečko čupave kose..e da..baš ti...slušaj...
Dođi do moje zgrade...znaš gdje je...
Uđi....popni se uz stepenice....ne idi dizalom...
Kad dođeš na drugi kat osvrni se...slušaj....
Čuješ nešto, zar ne?
To je glazba iz moga stana....tiha tužna pjesma...svira neprestano već danima...
Kreni prema tim vratima...otvorit će ti se...čarolijom...
Samo za tebe...uđi slobodno...zatvori za sobom da nebi nitko ušao..
Uostalom tko bi i htjeo ući...ma nema veze...ti samo zatvori..
Desno vidiš vrata moje sobe...zatvorena...otvori...i uđi....vidjet ćeš mene..mislit ćeš da spavam..
Ali ne...tijelo mi spava...ali um ne spava...razmišljam o Njemu..
ni suze mi ne spavaju...baš naprotiv čini mi se da su budnije nego ikad...
Približi mi se...vidjet ćeš... na kompjuteru je upaljena Njegova slika....
smiješi ti se....gleda te plavim očima..al nemoj da te prevare te oči kao što su mene...
nemoj mu vjerovati...vjeruj meni...poslušaj me..
zatvori tu sliku....izbriši je iz kompjutera...
moja i Njegova pjesma još uvjek svira...ugasi je...i nju izbriši....
jesi???
Hvala ti! Puno si za mene učinio...učinio si nešto što nebi nitko...
Sad ti samo jedno preostaje...da me probudiš...
upotrijebi svoje misli i probudi me...
pusti neku drugu pjesmu...upali drugu sliku...
dotakni me...
EVO GA! Više ne sanjam...vidim te...gledaš me zabrinuto...
U pozadini svira vesela ljubavna pjesma....
Na kompjuteru stoji tvoja slika...
uspio si nešto što još nitko nije uspio osim Njega...
Nemoj me puštati...ne daj me nikome...pogoto ne Njemu...
Nikada više moje misli neće putovati Njemu...
Nikada mi više neće šetati po snovima...Njegovomjesto zauzet ćeš ti...
Nikada me više neće poljuljati strah...
Nikada...jer sada imam tebe...


Al zapravo ovo što sam sada napisala je bajka...svi znamo što je bajka...priča sa nizom nestvarnih događaja koja završava sretnim krajem...dakle nitko novi nije uskočio u moj život...iako je ono što ja želim baš ostvarenje upravo ove bajke...samo da dođe netko tko će zamjenuti njega ....malo mi je duže trebalo da odlučim objaviti ovaj post...jer ipak su tu prikazani moji osjećaji na neki neobičan način...putem neke neobične teme..bojim se da možda netko ni ne shvati najbolje što sam namjeravala reći ovim tekstom...al ustvari nije ni bitno...važno mi je da sam ono što stoji u meni izbacila..i sad mi je lakše...
pozdravljam vas mahkiss

- 22:28 - ...prospi svoje misli... (36) - Isprintaj - #

petak, 14.04.2006.

Susreti....


pa ja inspiracije nikako nemam u zadnje vrijeme...ne znam što da pišem..
jedino u njemu pronalazim inspiraciju..i tako ne znajući što da napišem upravo sam napisala ovaj kratki tekst...vidjela sam ga..pa osjećam potrebu da napišem baš o našem susretu...razbacala sam misli...stvarno nemam inspiracije..al eto ovaj tekst je upravo poplava mojih misli na papiru(u ovom slučaju na kompjuteru wink)...


Svaki naš susret je jedna posebna priča.....u trenu se skamenim...u meni se vodi neka čudna bitka osjećaja...pozdrav je jedino što uspijem izustiti ali ustvari je toliko riječi koje bi ti htjela reći...toliko je toga što mi neda mira....toliko pitanja na koja želim da mi odgovoriš...vrisnula bi...izbacila bi sve što mi stoji na srcu...al nešto mi neda...ponos...razum...ne dopuštaju mi da to učinim....upravo zbog toga ostajem na jednom običnom pozdravu...pogledu...
svim silama pokušavam biti ravnodušna što te vidim....pokušavam ostati smirena...hladnokrvna.....želim ti pokazati da mi više nije stalo do tebe...da te više ne volim....ali koliko se god ja trudila prikriti ljubav prema tebi ne uspjeva mi....ne mogu sakriti tako snažne osjećaje...slaba sam...



i evo jedna pjesme jedne grupe...ima predivne riječi u kojima se pronalazim....



Pišem ti riječi koje nikad neću reći pred tobom
Priznati da sve što vrijedi odnjeo si sa sobom
Ovo je tvoja pjesma znaj, sjedi i uživaj

Znam ima drugih, al' ne ide mi moram priznati
Teška se paučina na dnu mog srca uhvati
I strašan bezdah vreba tamo gdje si nekad bio ti!

Znas li da te oči traže
Da još uvijek sebe lažem
Da će biti kao nekada

Znaš li da mi srce stane
Kad mislim na one dane
Kad smo bili jedno ti i ja
Da li znaš...

Neću da tražim nikoga i da mi bude kao ti
Jer ljubav nije pahulja da se na dlanu istopi
Ti samo novu sačekaš, a ja neću baš!

Svi sto me tješe zvuče kao da me u laž utjeruju
A ja ih pustim da i sami vide da pretjeruju
Da vrijeme liječi rane samo još budale vjeruju


pusa i pozdrav svima!!! kissmah

- 11:41 - ...prospi svoje misli... (38) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.04.2006.

Ljubavna priča...



izgleda da pisac naše ljubavne priče nije htjeo da kraj bude sretan....da budemo zajedno...sve je počelo u proljeće....doba kad se sve budi...tad se probudila i naša ljubav....imala je uspone...padove..prekide...nismo mogli jedno bez drugog...i tako koliko god puta smo prekidali opet smo na kraju završili zajedno...sve do nedavno...dobro se sjećam onog našeg zadnjeg „zbogom“...mislila sam da je to jedna obična pusta riječ bez ikakvih osjećaja..mislila sam da nam je samo potrebno ono malo vremena..“opet će sve biti kao prije, znam“ govorila sam u sebi... iz dana u dan nadala sam se da ćeš mi se vratiti...ta tu smo stranicu knjige već ispisali...ali ne...ovaj put se nismo vraćali na one stare stranice....prošlo je već dosta vremena...u mom životu ti si napravio nevidljivu ogradu za ostale dečke...za mene si postojao samo ti..i nitko drugi..i još uvjek je ograđena ta ograda oko mene....ali ne onom istom jačinom...iako te još uvjek volim polako otvaram oči....promatram svijet oko sebe...ti si sa drugom...a ja....sama....ne mora tako biti!! Zašto da sebi uskratim mladost..najljepše godine života...čekajući da mi se vratiš??ne vrijedi..ne isplati se...znam da mogu imati puno boljeg od tebe....ti se me čak i razočarao....tako brzo me zaboravio....pitam se....da li su sve one tvoje riječi bile iskrene...“volim te“..da li su to 2 obične riječi koje prelaze preko tvojih usana izričući ih svakoj tvojoj djevojci....da li su to riječi koje tebi ama baš ništa ne znače?? Pišući ovaj tekst shvatila sam....moram te zaboraviti....nisi za mene...niti sam ja za tebe...teško će biti otvoriti novu stranicu naše knjige i polako hoditi njome...sama....bez tebe....al uspjet ću...kad-tad....sigurno ću uspjeti....znam da ću uspjeti!!!



još jedan tekst upravo napisan..napisano ono što osjećam...heh viđam GA stalno....i svaki naš susret mi tako teško pada no puknucu
ali kad tad će mi on biti samo lijepa uspomena....lud
inače..imam puuuno učiti za školu...bang
u petak mi je bilo ok vani...u subotu onako...nadala sam se da će mi biti bolje ali eto...
upravo me tata iznenadio pudingom njami hehhe..odo jesti....njamipa ću onda pogledati malo vaše blogove thumbup
pozdrav svima i pusaaaaa!!!! kiss mah

- 21:02 - ...prospi svoje misli... (32) - Isprintaj - #

utorak, 04.04.2006.

Zaustavljena u vremenu..sama....bez tebe...


Stojim u nekoj sredini...u sredini raskrižja....
oko mene svi žure....i to neopisivo brzo...
al ja samo nepomično stojim...
nešto s neba me čuva..ne dopušta mi da se pomaknem....ništa...ništa mi ne dopušta...
neda mi da koračam prema ljudima...
no neki mi ljudi čak i prilaze...promatraju me....zanimaju se za mene...pitaju se što mi je...
al ja nisam u mogućnosti da im odgovorim....da dignem pognutu glavu....da ih pogledam suznim zelenim očima...ne...ne čujem ih....ne razumjem što mi govore...
odustaju od mene...odlaze...neee!!...čekajte....mislim u sebi....vratite se..ne želim biti sama..
ali zapravo moje misli nitko ne može čuti...
tako opet ostajem stajati sama...neka sila mi neda da se pomičem...
pogleda uperenog u tlo promatram suho raspucano tlo ispred sebe..a zašto raspucano...pa zbog sunca....vrućine....i nedostatka vode.....eh takvo je sada moje srce...ali raspuknuto od nesretne ljubavi...raspuknuto jer mu fali malo ljubavi ...
Odjednom....nečija ruka na mome desnom ramenu.... toplina mi je prostruji tijelom....onaj stari poznati osjećaj me obuze...dižem pogled polako....vidim..sve je stalo....ljudi...vrijeme...osvrćem se iza sebe i vidim njega....promatra me radoznalo....a ja ga gledam istodobno očima punih bijesa a istodobno očima punih ljubavi prema njemu...o zašto???
Zašto sve tako mora biti..pored toliko ljudi na ovom svijetu...da se moj svijet zaustavio baš na njemu....nikog drugog ne vidim osim njega...nitko drugi me ne zanima....pa zašto???
a on me samo pogleda.....nasmješi se...okrene se...i pojuri nestavši u magli....
dugo gledavši za njim naposljetku se okrenem..pognem glavu...i ostajem stajati nepomično baš kao i prije....opet je sve okolo mene u žurbi...opet sam ja jedna obična nepomična točka...koja razmišlja o NJEGOVOM ponovnom dolasku....susretu...samo da ga vidim....
samo da osjetim njegovu ruku na mom ramenu ...
samo da mi se osmjehne...
i nestane...
..

by Aurora



pozdrav svima wave evo uhvatile i mene neke emocije pa evo napisala jedan tekstić...početnik sam pa mi nemojte zamjerit što nije baš lijepo i stilizirano napisano...jednostavno sam htjela izbaciti svoje osjećaje...i eto izbacila sam ih evo večeras... dead
i želim da se zahvalim svima na komentarima...jer je lijepo znati da moj blog netko čita...i da ostavlja svoje mišljenje ili savjete u vidu komentara...hvala!!! kiss

- 23:47 - ...prospi svoje misli... (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se