Marketing
Zaustavljena u vremenu..sama....bez tebe...
Stojim u nekoj sredini...u sredini raskrižja....
oko mene svi žure....i to neopisivo brzo...
al ja samo nepomično stojim...
nešto s neba me čuva..ne dopušta mi da se pomaknem....ništa...ništa mi ne dopušta...
neda mi da koračam prema ljudima...
no neki mi ljudi čak i prilaze...promatraju me....zanimaju se za mene...pitaju se što mi je...
al ja nisam u mogućnosti da im odgovorim....da dignem pognutu glavu....da ih pogledam suznim zelenim očima...ne...ne čujem ih....ne razumjem što mi govore...
odustaju od mene...odlaze...neee!!...čekajte....mislim u sebi....vratite se..ne želim biti sama..
ali zapravo moje misli nitko ne može čuti...
tako opet ostajem stajati sama...neka sila mi neda da se pomičem...
pogleda uperenog u tlo promatram suho raspucano tlo ispred sebe..a zašto raspucano...pa zbog sunca....vrućine....i nedostatka vode.....eh takvo je sada moje srce...ali raspuknuto od nesretne ljubavi...raspuknuto jer mu fali malo ljubavi ...
Odjednom....nečija ruka na mome desnom ramenu.... toplina mi je prostruji tijelom....onaj stari poznati osjećaj me obuze...dižem pogled polako....vidim..sve je stalo....ljudi...vrijeme...osvrćem se iza sebe i vidim njega....promatra me radoznalo....a ja ga gledam istodobno očima punih bijesa a istodobno očima punih ljubavi prema njemu...o zašto???
Zašto sve tako mora biti..pored toliko ljudi na ovom svijetu...da se moj svijet zaustavio baš na njemu....nikog drugog ne vidim osim njega...nitko drugi me ne zanima....pa zašto???
a on me samo pogleda.....nasmješi se...okrene se...i pojuri nestavši u magli....
dugo gledavši za njim naposljetku se okrenem..pognem glavu...i ostajem stajati nepomično baš kao i prije....opet je sve okolo mene u žurbi...opet sam ja jedna obična nepomična točka...koja razmišlja o NJEGOVOM ponovnom dolasku....susretu...samo da ga vidim....
samo da osjetim njegovu ruku na mom ramenu ...
samo da mi se osmjehne...
i nestane.....
by Aurora
pozdrav svima 
evo uhvatile i mene neke emocije pa evo napisala jedan tekstić...početnik sam pa mi nemojte zamjerit što nije baš lijepo i stilizirano napisano...jednostavno sam htjela izbaciti svoje osjećaje...i eto izbacila sam ih evo večeras... 
i želim da se zahvalim svima na komentarima...jer je lijepo znati da moj blog netko čita...i da ostavlja svoje mišljenje ili savjete u vidu komentara...hvala!!! 
Post je objavljen 04.04.2006. u 23:47 sati.