Ateizam

nedjelja, 25.12.2011.

Papina Božićna poruka za sljepce



Poštovani čitatelju,
Već dugo se u svojim postovima nisam dotakao Crkve, iako sam ovaj blog i počeo pisati izrevoltiran licemjernošću te iste Crkve. Zapravo, većina se postova na ovom blogu i odnosi na tu temu, no djelomično se pomirivši sa činjenicom da se i inteligencija rasipa po Gaussovoj krivulji baš kao i ostale pojave, ne vidim preveliku svrhu od sviranja violine na baušteli.
Ipak, ovo što danas primjećujem toliko je očito da samo oni sa krajnje lijeve strane gore spomenute krivulje, koja opisuje rasipanje IQ-a oko dogovorenog "broja 100", mogu tvrditi suprotno.
Papina poruka ovog Božića glasi
"Iza površnog blještavila pronađite malog Isusa u štalici", kako prenosi Večernji list.
"Želimo li pronaći Boga koji je došao kao dijete, moramo se spustiti na zemlju s visine našeg 'liberalnog' uma, odložiti svoju lažnu sigurnost i oholost razuma. Moramo se sagnuti kako bismo našli Boga koji se razlikuje od naših predrasuda i našeg mišljenja, kazao je papa i dodao: Božić je postao komercijalni blagdan čije zasljepljujuće svjetlucanje skriva otajstvo Božje poniznosti.

Papa Benedikt XVI. još je pozvao vjernike da mole kako bi zraka Božje dobrote zasjala nad svima koji moraju dočekati Božić u siromaštvu, patnji i daleko od svoga doma."

Eko, kako kažu da jedna slika govori više od tisuću riječi, nadam se da sam dočarao ono što sam htio naglasiti.
I sada će mi netko reći nekome koji govori da ne ide u crkvu zbog Crkve, već zbog Boga? Što reći nekome tko veli da u građevini zvanoj crkva pronalazi duševni mir? Osobno smatram da se može raditi samo o dva razloga za takvu nebulozu.
Prvi mogući razlog bi bio da je osoba glupa do bola... i tu mi se više ne da argumetirati, jer takve osobe ne razumiju argumente, već prihvaćaju dogme.
Drugi mogući razlog (a po mom mišljenju takvih je vjernika znatno više) je alibi za vlastito licemjerje. Naime, nisu to osobe koje se žele "provući kroz ušicu igle u Kraljevstvo nebesko", već one osobe koje žele vjerovati da Crkva ima vrata kroz koja prolazi i deva (a to bi svakako bila sama Crkva), pa valjda može progurati i čovječuljka.


Zato svima želim čestit Božić!

- 10:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2011.

Bolni rezovi i stoka sitnog zuba

Izbori su prošli i pobijedili su oni koji su manji lopovi, ali su više naguženi Zapadu.
Uglavnom, da skratim uvod, od ovih se očekuju "bolni rezovi", a to ponajviše očekuje taj isti Zapad koji je u banani. Zapad, čije je propadanje direktna posljedica tzv. slobode kretanja kapitala, koja je na svjetskoj razini prihvaćena kao dogma. Tu su dogmu postavili najmoćniji i najbogatiji ljudi na svijetu, koji uz zemlje Dalekog istoka, jedini iz toga izvlaće velike zarade.
Za one koji još nisu razumjeli što znači ta blagodat, da pojasnim:
Sloboda kretanja kapitala znači slijedeće:

Netko je u Njemačkoj vlasnik tvrtke koja radi 100 godina i u čiji je razvoj, sredstva za proizvodnju, proizvodne procese i dr. utkan trud i znanje i stogodišnji rad njemačkog naroda, može danas reći da zatvara pogone u Njemačkoj i otvara ih u Kini. To mu omogućuje kapitalizam, jer unatoč trudu i radu, gazda je jedini vlasnik svega.

Da svedemo na hrvatske okvire: Luka Rajić je za Kunu dobio Dukat. Njega je tadašnja vrhuška prepoznala kao najboljeg kamiondžiju u firmi, pa mu je stoga poklonila tvrtku koja je 50-tak godina bila u vlasništvu radnih ljudi i poslovala uspješno. Tako je Luka podijelio dio para onima koji su Dukat oteli narodu i dali njemu, te je postao stopostotni legalni vlasnik tvrtke koja vrijedi milijune, a donedavni vlasnici postali su najamni radnici. Luka prodaje Dukat (mogao ga je i zatvoriti) i odlazi van. Kasnije se vraćai otvara farmaceutsku tvrtku (za generičke lijekove - dakle nema razvoja, već štancanje lijekova široke potrošnje i lobiranje za listu HZZO-a). Taj njegov dolazak računa se kao dolazak stranog kapitala, kao da ga je zaradio u Švicarskoj, a ne oteo u Hrvatskoj.


Eto, to je temelj kapitalističke pravednosti i uzrok krize. U svrhu zataškavanja pravog razloga problema, narodima oči mažu MMF, rejting agencije, marionetske vlade svih zemalja i debilni mediji koji žele nametnuti tezu da je sloboda zapravo virenje pod suknju celebretyja. Ti su pak celebrety opet neki klaunovi koji imaju brdo nezarađenih para ili čak prostitutke poput Aleksandre Grdić ili Simone Šajn. Uglavnom sustav je dobro postavljen i Hrvatska je u njemu. Nema više druge varijante koja bi bila protuteža kapitalizmu i koja bi kontrolirala njegovu pohlepu.

U takvom društvu nas očekuju bolni rezovi, a ja se pitam koliko će oni biti pravedni. Naime, u ovoj državi se ima gdje za rezati, a da se ne dirne (ponovo) u plaće radnika i i pošteno zarađene mirovine. Neka se reže u bankarskom sektoru, jer su u krizi banke (i njihovi direktori) zaradili više nego kad krize nema - dakle klasično lihvarenje! Neka se napokon obavi revizija privatizacije, jer se sva nezakonito privatizirana imovina može oduzeti, pa nažalost opet prodati (ali ovaj puta za više od jedne kune). Neka se napokon stane na kraj sivoj ekonomiji, a osobito u malom poduzetništvu i obrtništvu gdje je ima najviše. To je veoma lako,jer treba samo provjeravati jesu li radnici prijavljeni. Koliki su dnevni normativi radnika i da li je moguće da određeni broj radnika napravi određeni posao? U građevini toga ima najviše. Neka se napravi revizija svih braniteljskih mirovina koje su potpisali Drago Rubala i slični, pa će se na taj način smanjiti broj onih čiji glas za HDZ građane košta nekoliko stotina tisuća kuna od izbora do izbora. I na kraju, neka se napokon istraže svi ugovori i nabave u javnim poduzećima, jer najlakše je smanjiti plaće, ali bilo bi mnogo pravednije i perspektivnije zaustaviti lopovluk.
Iz osobnog iskustva znam da se onima koji ne talasaju u raznim povjerenstvima javnih poduzeća, za nagradu daju rukovodeća radna mjesta. Neka dođe revizija u javna poduzeća i provjeri nekoloko stvari:
1. Formalnu i iskustvenu kompetentnost članova povjerenstava kod javnih nabava, a osobito tamo gdje su se natječaji ponavljali a članovi mijenjali pa neka mišljenja tih povjerenstava usporedi sa kadrovskim promjenama.
2. Neka se usporedi imovina ljudi koji rade na rukovodećim pozicijama tih tvrtki sa njihovim plaćama.
3. Neka se provjere svi konzultantski ugovori velikih državnih poduzeća i usporede sa efektom "konzultacija", jer postoje ugovori teški stotine tisuća, pa i milione kuna godišnje, a da se u njima definiraju višegodišnje konzultantske usluge kojih
zapravo nema, a iz poslovanja tvrtke je to i jasno vidljivo.
4. Neka se malo bolje definira i u praksi prepozna "sukob interesa".



Nadam se da će nova vlast krenuti tim putem, iako u to baš previše ne vjerujem. Naime, već neko vrijeme primjećujem "sponzorirane članke" o tome kako 50% građana očekuje rezanje plaćau javnom sektoru i sl. U to čak i vjerujem,jer su Hrvati oduvijek bili samodestruktivan narod, pa valjda i jesmo danas tu gdje jesmo. Tako će "stoka sitnog zuba", izrevoltirana svekolikim mobingom svojih privatnih poslodavaca, podržati smanjenje prava državnih namještenika, ne razmišljajući da će ta prava uvijek biti ishodište za njihova (manja) prava. Tako će ovaj naš jalni narod opet otpiliti dio grane na kojoj sjedi.

- 08:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2011.

Lopovi kao temelj kršćanstva i domoljublja




Izborna je godina, a to se ponajviše tiče Boga i njegovih slijepih sljedbenika za koje se u primitivnim državama poput naše, izbori svode na "sveti rat" i istjerivanje vraga zvanog "slobodna volja". Naime, iako kampanja službeno nije počela i više je nego jasno da ona već uvelike traje. Čak nije pogrešno tvrditi da se i obračun sa veleizdajničkom tvorevinom ciničnig naziva HDZ zahuktao zbog blizine izbora, no ne vjerujem da se to dešava radi pritiska opozicije, već radi toga što se DORH manje boji odmazde onih koji će, sasvim izvjesno, bar na neko vrijeme postati opozicija (a neki će umjesto Kosorice šefom zvati zatvorske čuvare).
U tom ozračju neminovne promjene razotkrivaju se, kroz poteze očajnika, sve sramotne sprege i najteže izdaje deklariranih vrijednosti i od strane svjetovnih, a tako i crkvenih lidera. Da je vladavina onih koji su u bivšem sustavu bili nezadovoljni partijskom knjižicom, samo iz razloga što im ona nije davala mogućnost privatizacije za 1 kunu, već 20 godina veleizdajnička, to je već i priglupom jasno. Na kraju krajeva, pa tim strateškim ciljevima poput privatizacije, liberalizacije i ostalih kvazi-prosperitetnih preduvjeta, danas imamo 320.000 nezaposlenih (bez onih u prijevremenoj ili lažnoj mirovini) i bezbroj tajnih računa "nepoznatih" domoljuba. Treba li navoditi tajkune poput Čermaka, Rojsa, Zagorca i druge, koji su za vrijeme rata u odorama hrvatske vojske stekli milijune u vrijeme kada je prosječni Hrvat radio za cca 150 DEM, ako nije bio mobiliziran ili protjeran.
Upravo po istom modelu Katolički kler već 2.000 godina sustavno zlorabi kršćanske simbole u korist vlastitog džepa, a na štetu naroda i sramotu ideologa. Nekada sam bio uvjerenja da je kulminacija te veleizdaje bilo vrijeme "Svete Inkvizicije", koja je tamanila "heretike" u ime "Otkupitelja grijeha". Sada već i ne mislim da se tadašnja politika u bitnome razlikuje od današnje, već se samo radi o dozvoljenim i mogućim metodama. Danas smo tako svjedoci pedofilske prijetnje koja dolazi iz reda katoličkog svećenstva, a na koje Crkva u najvećoj mogućoj mjeri reagira negiranjem, a priznaje i sramežljivo se kaje jedino kad bude stjerana pred zid. U svakom slučaju, nikome u Crkvi ne pada na pamet da razmotri dozvolu braka za svećenike, koja bi u svakom slučaju bila prirodno ozračje za čovjeka sa potrebama i na taj način zastranjivanje u pedofiliju svela na prosjek opće populacije (dakle smanjila ga vjerojatno za 90-tak %). To je za Crkvu neprihvatljivo zbog jednog jedinog razloga. Ne radi se ovdje da je čovjek koji ima vlastitu djecu dalji od Boga, već naprotiv bliži, jer i on sam tada postaje tvorac života na Zemlji. Nastavlja Božje djelo. Ono što Crkvu ovdje smeta je to što tada čovjek ne može biti "oženjen" za Crkveno imanje i postoji mogućnost da bi dogme podredio ideji, a imetak životu. To je svakako nedopustivo!
Eto upravo sinergija gore opisane veleizdajničke vlasti temeljene nacionalnim simbolima, te ovakve crkve sakrivene iza "duhovnih" simbola ulaze u očajničku završnu fazu tjeranja "crvenih vragova". Na tom tragu je i izjava, meni jednog od najantipatičnijih popova u Hrvata, Marina Srakića. Upravo taj velenečasni huška narod da odustane od slobodne volje, tj. poručuje jednom djelu Hrvata da su im najveći neprijatelji oni "drugi Hrvati", a sve to licemjerno pakira u izjavu kako se Crkva nećemješati u odluku birača. Najzanimljivije je to da se u isto vrijeme, po hitnom postupku, vrši "povrat" imovine nevjerojatnih razmjera, te se na taj način Crkva ponovno udružila sa svjetovnim pljačkašima u otimačinu Hrvata i njihove stoljećima željene i u krvi stvorene države.
Svaka vam čast dragi kleri i HDZ-ovci, no ako ovaj puta pobjedite na izborima onda zaista stoji da smo mi Hrvati dobri sluge, a loši gospodari. U slučaju da na izborima ipak izgubite, u što i vjerujem, tada imam poruku za ostatak građanstva u svrhu čega ću parafrazirati bivšeg premijera : "Narod koji zaboravlja svoju povijest, ponavlja svoje tragedije".
Ovdje naravno mislim na zadnjih 20 godina hrvatske povijesti.

- 19:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2011.

Nobelova nagrada za prevaru




Nije prošlo dvije-tri godine otkako je američki predsjednik Obama dobio Nobelovu nagradu za mir. Bila je to u najmanju ruku kontroverzna (izraz koji se izlizao do besmisla) odluka koju je u djelo sproveo švedski kralj. Kontroverzna je utoliko što se ovoga puta, po prvi puta, dana a priori za doprinos čovječanstvu koji još nije učinjen. Kontroverzna je i utoliko što je ta nagrada u početku bila zamišljena kao nepolitička nagrada za izuzetni doptinos iz područja fizike, kemije, medicine i književnosti, a ne iz ekonomije i ne za mir. Dakle, samo proširenje na neegzaktne i nemjerljive "doprinose" koji se procjenjuju subjektivno u odnosu na dominantne društvene ideologije, u samoj je suprotnosti sa idejom nagrade. Ipak, unatoč tome djelomično bih mogao još prožvakati Nobela za mir do onog trenutka kada ga je dobio Mihail Gorbačov za rušenje komunizma, sustava u kojem ne možeš baš sve reći (kao ja sada, ali samo zato što nisam opasan), ali u kojem nema gladnih, a svi imaju pravo na besplatno školovanje i zdravstvenu njegu. Za one koji ne vjeruju u u ovu tezu, predlažem neka pogledaju neku statistiku o oboljelima od HIV-a, broju liječnika po stanovniku, broju nepismenih itd.
Dakle, Nobelova nagrada koju je on dobio je u suprotnosti sa temeljnim načelom dodjele koje glasi "iznimni doprinos čovječanstvu".
Što se pak tiče Nobela za ekonomiju, to je pljuska koju društvo daje Alfredu Nobelu, te se ovaj od davne 1969. nije prestao vrtjeti u grobu. Naime, ekonomija je "znanost" koja se bavi pronalaženjem učinkovitih modela eksploatacije svekolikih resursa u korist stvaranja "viška vrijednosti" bez ikakvih kriterija. Sama ta postavka pretpostavlja štetu za čovječanstvo, a i za život uopće, pa se teško može uklopiti u prvobitno zamišljeni kriterij dodjele Nobelove nagrade. Sve više je postajalo jasno da je s vremenom i ta društvena vertikala izmanipulirana kako bi vladajuća i bogata svjetska manjina obmanjivala većinu korištenjem autoriteta zvanog Nobelova nagrada. Tim više što su ove dvije nagrade (ekonomija i mir) dodane protivno prvobitnoj ideji (baš kao što je 7 crkvenih zapovjedi za one glupe vjernike dodano na 10 Božjih).
Na taj način se opet u društvu potvrdila priča da se narod divi svome tiraninu, a to povlači za sobom da obično razapinje svoje spasitelje.
Ipak, najapsurdnije stvar od svega je to što je Obama dobio Nobela za mir. Moram priznati da sam i ja bio glup što sam to u početku podržao, ali samo zato što sam se nadao da je to omča oko njegovog vrata koja će ga sputavati od agresija na druge države različitih ustrojstava. Vjerovao sam da je to etiketa čija vrijednost svakog obvezuje da bude njezin sluga. Želio sam vjerovati da on to zaslužuje, možda zato što je crnac. Nasjeo sam na etiketu njegove boje kože. Jednostavno sam nasjeo.
Danas čitam da taj isti čovjek kaže da je Gadafijeva sudbina poruka svim diktatorima, pa se pitam nije li i Isusova sudbina isto tako poruka svim filantropima, socijalistima, anarhistima?
Zar je smrt od ruke divljaka poruka da se tim divljacima trebamo pokloniti?

I to kaže jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir, na koju se BTW serem!

- 20:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.10.2011.

Obmanjivanje javnosti propagandnim spotovima o ulasku u EU

Već dulje vrijeme jebeno me živciraju spotovi o EU, koji su se po svojoj jeftinoj priči sveli na reklame za deterdžente.
Da se razumijemo, na referendumu ću se izjasniti ZA Europsku uniju, no ne zbog toga što se nadam da ćemo tamo zaista biti u ravnopravnom položaju, već isključivo zbog nade da će međunarodna kontrola donekle obuzdati domaće lopove. Nadam se onom "popu nad domaćim popom", za kojeg mislim da je ipak pošteniji, ili barem manje bezobrazan.
Uglavnom, nez obzira na to želudac mi se diže od reklama za EU.
Evo, npr.
Hoće li Hrvatsku preplaviti strani radnici, prije svega iz Rumunjske i Bugarske, koji će raditi za manju plaću i uzeti radno mjesto Hrvatu?
Oficijalni odgovor: "Hrvatska već i danas ima potrebu za zapošljavanjem stranih radnika u pojedinim sektorima. Sukladno Zakonu o strancima, stranac može raditi u Hrvatskoj temeljem radne ili poslovne dozvole. Ulaskom Hrvatske u EU, ako neka od država članica EU uvede prijelazno razdoblje za RH radnike, prema načelu reciprociteta, Hrvatska će imati pravo na uvođenje istih prijelaznih razdoblja za radnike iz te države članice."
Zbilja jaka stvar! Dajte onda recite i onim ljudima koji malo slabije kopčaju o čemu se radi. Ako nam npr. Francuska uvde prijelazni period, mi ćemo Francuzima moći vratiti istom mjerom. Međutim, nećemo moći uvesti taj period onima koji ga nisu tražili za nas, dakle Buigarskoj i Ruminjskoj. Koliko se meni čini, moći ćemo zabraniti rad državljanima onih zemalja u kojima bismo mi eventualno htjeli raditi, a nećemo smjeti. S druge strane, nećemo moći zabraniti rad u RH državljanima onih zemalja u kojima nikada ne bismo radili, ali oni zato žele doći ovamo i raditi za 3-4 Eura na sat.

Primjer 2:
Hoće li ulaskom u EU nestati tradicionalnih proizvoda?
Odgovor: "Ulaskom u EU Hrvatska se neće morati odreći svojih tradicionalnih proizvoda kao što su cetinski sir, drniški i istarski pršut, paški sir, slavonski kulen i šljivovica, torkul i vino dingač te drugi tradicionalni proizvodi. Ako je riječ o proizvodnji za osobne potrebe, nikakva zabrana nije predviđena."
Drugim riječima, nećeš moći ništa legalno kupiti od seljaka, već samo od švapskog koncerna sa certifikatom. Pa nemamo svi vinograde, svinjce, ovce i krave muzare pa da si možemo takve stvari proizvoditi doma. Neću si više moći kupiti kilu velebitskog meda, jer valjda ne zadovoljava one uvjete koje je propisao švabo za pčele u predgrađu Muchena. Niste nam rekli niti to da travari i ostali ljudi koji rade pripravke na temelju narodne medicine neće moći koristiti one biljke koje se u EU ne koriste najmanje 15 godina, dakle zabrana za sve autohtono! - Taj ste dio prešutili!

Primjer 3:
Kažu da je porezna politika u domeni zakonodavstva svake članice, a pritom zaboravljaju da moramo ukunuti 0-tu stopu PDVa, jer to ne postoji u EU

ITD. Uglavnom, iako načelno jesam za EU, ne volim kada se ljudi tretiraju poput ovaca (iako oni to većinom i jesu). U meni se stvara revolt radi činjenice da bih trebao glasovati zato što sam glup, pa su me uspjeli zamuljat', a ne zato što doista mislim da je to za nas dobro (ili barem od dva zla ono manje).



- 14:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 22.10.2011.

Pukovnici među pokojnicima




Danas demokracija slavi svoju veliku pobjedu. Jedan od posljednjih diktatora na krajnje human, demokratičan i tolerantan način svrgnut je s trona. Gospoda koja arhetipu svog osnovnog bića imaju čvrsto utkane vrijednosti poput milosrđa, socijalne pravde, racionalnosti i inteligencije zasjesti će na njegovo mjesto i lišiti napaćeni libijski narod zla koje se zove imovina.
Izrazito sam sretan što sam rođen i živimu ovom kasnom sumraku čovječanstva pa imam prilike gledati sve biblijske prizore uživo, samo sa nekom malo drugačijom scenigrafijom i kostimografijom. Drago mi je i to što sam rođen na ovome mjestu gdje sam na primjeru društva u kojem živim vidio tu ogromnu destruktivnu moć taštine i nezahvalnosti razularene rulje, koja je kao takva idealna masa za modeliranje na korist onih pojedinaca i skupina kod kojih je sinergija koristoljublja, bezosjećajnosti i slučaja dosegla vrhunac. Upravo u tom turbolentnom mjestu i vremenu naše lijepe Zemlje, prije 20-tak godina kupio sam za 10 dinara Zelenu knjigu Moamera Gadafija. Čitajući je tada nisam baš bio inpresioniran, jer nisam niti razumio što bi to "demokracija" trebala biti, pa nisam mogao shvatiti zašto je to izdaja naroda. Danas, kada tu "demokraciju" imamo, jasno mi je na štoje Pukovnik mislio kada je rekao da zastupnici u zastupničkom domu ne zastupaju narod, određene skupine u narodu na štetu većine. Ipak, on je vjerovao u socijalizam iako je vjerojatno znao kakve opasnosti vrebaju na vlastitom putu, baš kao što je Tito predvidio našu sudbinu govorom u Glini 1952.
U svakom slučaju, iako su pokušaji tih ljudi na kraju propali, ja im se divim i ovim putem im odajem poštovanje radi njihove filantropije, baš kao što mnogi ne ovome svijetu poštuju Krista koji je imao sličnu sudbinu. Umro je kao mučenik i heroj, baš kao Gadafi, Che Guevara, Rade Končar i još mnogi znani i neznani junaci koji su svojoj ideji ostali vjerni do kraja. Svatko na kraju umre, no malo je onih koji umru za ideologiju, za druge!
Taj fenomen meni je jasan, jer čovjek u životu ima potrebu za sakupljanjem bogatstva i kurčenjem sa tim bogatstvom. Iz tog razloga nekim ljudima nije dovoljno da svima bude podjednako dobro,već im je čak prihvatljivija ona opcija gdje je njima manje loše nego ostalima. Takvi su potkupljivi i "prodaju se za male pare". Oni uživaju u mrvicama vlasti, jer žele gaziti one ispod sebe, pa makar to bilo i u zadnjem blatu i kaljuži ovoga svijeta. Toliko su jadni i mali u svojim bićima da ne znaju gdje se nalaze dok ne vide nekoga iznad ili ispod sebe. Oni će na kraju dobiti ono što zaslužuju, no žalosno je da će istu sudbinu doživjeti i oni koji za to nisu krivi. - Ili su možda krivi što su se bojali žrtvovati da to spriječe?! Tko zna jesu li i mogli? Sada više nije niti bitno!
Čudan je taj svijet. Ubijaju one koji rade za dobrobit drugih, a klanjaju se tiranima (pogledajte u svom kvartu, gradu, državi). Toliko se bojimo dati minimum svog konfora, da bi nam ga baš zbog toga bilo toliko lako oduzeti.
Najgore je što je to zapisano u mnogim mudrostima već tisućljećima, no očito se neke stvari ne mogu "shvatiti", već živjeti - a to je privilegija (ili kazna) rijetkih.

- 22:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se