srijeda, 30.01.2008.

Dva i pol od sedam

...što je vrlo dobro! Naravno, ne radi se o liku iz Zvjezdanih staza već o stanju mojih ispita! Dakle, hrvatski je riješen preko kolokvija i to sa jednom jaaako čvrstom četvorkom. Treći kolokvij iz talijanskih jezičnih pisala sam u subotu, i jučer doznala da sam prošla što znači da mi preostaje samo usmeni i to je ta "polovica". Prvi baš-ispit je bio prekjučer, iz jezičnih iz slovačkog i pala je jedna petarda na koju sam jako ponosna. Jedina prava muka mi je staroslavenski al mislim da sam o tom dosta već cvilila. Ostalo ukratko


-godišnjicu nisam proslavila uopće. Pitanje je i dal ću Valentinovo. Al to je manje bitno. Bitno je da se volimo. A volimo se. Jako. Hvala ne čestitkama kiss

-napokon idem u kazalište nakon doosta vremena. U nedjelju, Metastaze u Kerempuhu. Priče nekih blogera me potakle sretan

-danas sam malo brzinski obišla dućane i još jednom me izludio nered i hrpa ljudi koja vlada rasprodajama - kupila ništa

-saznala sam da gramatici koju sam naručila u Algoritmu treba ŠEST MJESECI da dođe iz Italije! Prije bi ju sama pješke donijela headbang

-prvo putovanje: tjedan poslije Uskrsa, nekih pet dana Bologna, Ravenna i moja draga Firenze. Me happy smijeh

-drugo putovanje: Slovačka, druga polovica travnja, tjedan dana. Me još više happy nut

-još sto stvari koje ne mogu ugurati u natuknicu. Uglavnom se tiču Bologne. Ne grada. Sistema. Svaki dan mi odnese dio života. I mojim kolegama. Čekam dan kada će netko zaskočiti Primorca u mraku i zahvaliti mu na svemu što nam je učinio

-obilazim vas koliko i kad mogu. A sad na štrebanje. Sutra je usmeni iz talijanskog mah

Ciao!


UPDATE (1.2. 16:35h)
I jučer je super prošlo i pala je još jedna nevjerojatna petica thumbup

- 15:49 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

Cause you make me feel...

Prošlo je nešto manje od tri mjeseca i došlo je vrijeme da vam ispričam drugi dio moje najdraže ljubavne priče.

To znači da dragi i ja danas slavimo TRI GODINE VEZE


Image Hosted by ImageShack.us



Oni koji možda nisu prvi dio mogu pročitati OVDJE.

Image Hosted by ImageShack.us
Nakon mog ljubljenja sa kolegom, čuli smo se samo jednom. Ja sam mu čestitala Božić, on je nešto spomenuo da bi mogli na kavu ali nismo se poslije jedan drugom javili.
Školarci će se sjetiti da je sero od Primorca te godine uveo kraj polugodišta u siječnju, a ne prije blagdana, tako da je zadnji dan nastave bio 21. siječnja.

Mi smo bili ujutro, i nakon što smo obavili nastavu preselili smo se u britiju u kojoj smo svakodnevno visili.Image Hosted by ImageShack.us
Ispili smo koju pivicu i s dijelom ekipe sam odlučila otić u jedan drugi birc. Tamo se veselje nastavilo. U jednom trenu je došla Tonka (cura, iz prvog dijela priče koja je išla s mojim dragim u razred). Izgrlile smo se i rekla je da će on doć. Ja sam se odmah izbezumila. Al alkohol je poradio na hrabrosti i ja sam se "slučajno" uputila do njihovog stola. Nešto smo malo čavrljali (slabo se ja tog sjećam) i mi se dogovorimo navečer za cugu kad malo "dođem k sebi".
K sebi nisam došla, ali na cugu smo otišli. Pričali smo o svemu i svačemu dok sam ja, vrlo očito, cijelo vrijeme čekala kad će više past ta pusa. Na kraju sam mu to i rekla (treći put je alkohol govorio iz mene), a on mi je otkrio da me namjerno zeza jer se iz aviona vidi kaj hoću :crveni se sad, tad nije:

Image Hosted by ImageShack.us
Da stvar bude bolja, u jednom trenutku sam čak uspjela skliznuti sa taburea na kojem sam sjedila, što je definitivno bio vrhunac večeri. Ali svoj poljubac sam dobila. I dva. I više.

Opet smo počeli s kavama, kao i prvi put. Tri dana kasnije u ponedjeljak, razgovarali smo i opet odlučili pustiti stvari da se razvijaju pa ćemo vidjet. Ovaj put su se razvile puno bolje cerek
A datum? Datum sam odlučila ja, nekako po sistemu tad smo imali onaj "ozbiljan" razgovor - na kraju krajeva moramo imati godišnjicu smijeh

Prošle su tri godine. Neku večer, ležimo mi u krevetu spremajući se za spavanje. Ugašen televizor, svjetlo.Image Hosted by ImageShack.us
I počnemo bzvz pričati o Dorama i tko je sve na njima pobjedio, pa se sprdamo, pa pjevamo, pa se smijemo. Prođe mi kroz glavu da se osjećam kao u vrijeme kad sam imala desetak godina i obožaaaavala kad bi frendica spavala kod mene jer je bilo ultrazabavno. I razmišljam, kako je to lijep osjećaj. Kako je dobro da on budi taj osjećaj u meni. Kako su lijepe male stvari. Kako ga volim.

Zato je tako dobro cerek

Ciao!

- 00:20 - Komentari (29) - Isprintaj - #

petak, 18.01.2008.

Krijanca

Dragi moji, danas ću vas upoznati sa meni jednom jako dragom udrugom thumbup

Image Hosted by ImageShack.us



Već ste duže vrijeme mogli u mojim linkovima naći ime Krijanca. To ime vezano je uz moj Ugljan, točnije uz moje drago mjesto Kukljica u kojem sam provela sva ljeta svog dosadašnjeg života.
Udrugu je prije godinu dana osnovalo troje mladih Kukljičana na čelu sa Ankicom Milić, u cilju poboljšanja društvenog života i životnih uvjeta mještana Kukljice, s posebnim naglaskom na djecu i mlade, afirmiranje mladih Kukljice i poticanje njihovog ostanka na otoku te promicanje očuvanja kulturne baštine i života na otoku.

S obzirom da je Kukljica, kao i mnoga mala otočka mjesta, zimi gotovo mrtva sa tek dvjestotinjak stanovnika, a njene je stanovnike teško potaknuti na bilo kakvu akciju, može se reći da aktivnim članovima Krijance nije bilo lako. Ali oni se ne daju. Ne samo tokom zimskih mjeseci, već ni tokom ljetnih. Tako sam, na primjer, ovoga ljeta sama imala priliku posvjedočiti volonterskom kampu koji su organizirali. Došli su mladi iz cijeloga svijeta, od Rusije, Koreje i tako dalje da bi čistili jednu malu Kukljicu! sretan Bili su zadovoljni što imaju smještaj, more i ekipu pa im nije bio problem provesti par sati skupljajući smeće po plaži. Što kad pogledate i nije problem. Ali kolko bi se mladih Hrvatske u to upustilo? hrvatska

Image Hosted by ImageShack.us



Općina Kukljica dodijelila je Krijanci prostor u prostorima stare ulje na besplatno korištenje do daljnjega. I to napreduje punom parom, marljivo se uređivalo te je unutrašnjost dovedena u red što se tiče čišćenja i farbanja, ali na red je došao namještaj s čijom su nabavom još u tekućoj fazi. Zato NEMOJTE BACATI NAMJEŠTAJ nego ga donirajte Krijanci fino
U tom prostoru urediti će i knjižnicu, koja će biti prva u Kukljici i TEK (barem koliko je meni poznato) druga na otoku. Knjige su im još potrebnije nego namještaj, pa ako imate bilo kakve koje bi najradije bacili u vatru koliko ih dugo niste čitali, opet se sjetite Krijance (što bi na kraju ispalo: donacije u bilo kojem obliku su dobrodošle)

Što da vam više kažem? Oni se trude, napreduju iz dana u dan, surađuju i djeluju sa medijima i pokroviteljima kao što je Radio 057 ili T-mobile. I redovito objavljuju svoje glasilo Novitade (u kojima sam u zadnjem broju i sama sudjelovala sa svojom pričom o Alfiju cool ).

Mislim da sam vam dovoljno rekla. Oni koje zanima više slijede linkovi:

Krijanca - stranica udruge na kojoj možete skinuti i posljednji broj Novitada, pročitati više o tome što su napravili u zadnjih godinu dana

Forum - ulogirati se i brbljati s nama na forumu, usput redovito saznati što je novo u Krijanci, Klukljici i šire

Kukljica - ili saznati nešto više o samoj Kukljici, njenoj povijesti i svemu što ona nudi.

A mojim dragim Kukljičanima poručujem - Idemo dalje! dead

Ciao!

Draga Miss Strange, sretno sa natjecanjem ali trebala si se povesti za većinom jer rješenje je ČETVORA vrata. Radi se o brojnom pridjevu koji se uz pluraliu tantum upotrebljava u množini tj. dvoja, troja, četvora vrata. Bar si nešto naučila sretan A kaj se poslovice tiče, i meni ju je tata govori, samo u hrvatskoj verziji

- 13:07 - Komentari (31) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.01.2008.

The perfect job

Nakon već redovitog razbuđivanja na badmintonu svakog ponedjeljka ujutro, zaputila sam se na jednako redovitu kavu u moju najdražu birtiju kraj faxa. I uzmem ja svima dobro poznata 24 sata. Na onim zadnjim stranicama di obično ne piše puno toga pametnog, članak o poslu.

Kažu oni: vaše pravo zanimanje možete otkriti odgovorima na ova pitanja:

1. Motivira li vas posao da ujutro s lakoćom iskočite iz kreveta sretni što počinje novi radni dan?

2. Omogućuje li vam posao da se izrazite, pokažete talente i svoju pravu vrijednost?

3. Ostavlja li vam posao dovoljno vremena za obitelj, prijatelje, za rekreaciju i hobije?

4. Najvažnije, smatrate li da radite ono što volite i osjećate li da volite ono što radite?

Ako su vaši odgovori potvrdni, pronašli ste pravo zanimanje. Ako je većina odgovora “ne”, tražite dalje!

Tko onda danas ima idealan posao?

Krenula sam, naravno, od mojih roditelja.Image Hosted by ImageShack.us
Doduše, u onim ranijim danima, kad sam ja bila mlađa i kad je mama još radila. Cijeli svoj život provela je u istoj firmi, u računovodstvu, što bi se reklo klasičan uredski posao. Ne vjerujem da je nakon tolko i tolko godina rada bila sretna što počinje novi radni dan. Također, mislim da nije bilo nekih izražavanja jer se ništa nije mijenjalo, već ista procedura iz dana u dan, iz godine u godinu. Mene je praktički odgojila baka i odgojne ustanove jer je radno vrijeme naravno bilo do kasnijeg poslijepodneva, kako za nju, tako i za tatu. Kolko je to voljela, neću se upuštat, jer o tome stvarno s njom nisam razgovarala pa neću iskakat sa zaključcima, ali mislim da je ovo bilo dovoljno.

Sljedeće pitanje, čemu od toga se ja mogu nadati za koju godinu kada ću tražiti posao?
Danas je ultrateško naći posao u struci, pogotovo ako nisi jedan od onih sa najboljim znanjem, ocjenama i po mogućnosti još kakvim dodatnim sposobnostima. Pretpostavlja se da je ono što si studirao područje u kojem bi se htio i mogao izraziti te bi posao na tom području bio taj radi kojeg bi se veselio radnom danu i koji bi (što je, kažu, najvažnije) volio.
A kada u našoj državi dobiješ takav posao, koji ćeš voljeti i po mogućnosti dobro zarađivati, obično mu moraš dati više od 100 posto, sebe i ne samo radno već i većinu slobodnog vremena. Što nas dovodi do preostalog pitanja - di je tu obitelj?

Po meni je činjenica da ne možeš imati sve. Što bi mene zadovoljilo? Trenutno se vidim sa poslom u struci, u školi stranih jezika sa nekoliko popodnevnih sati rada. Uz poneke instrukcije naravno. Obitelj bi mi ipak bila na prvom mjestu dok bi glavne financije ipak donosio dragi. Sve je to još daleko, da ne mislite, ali eto taj članak me malo ponio u budućnost. Kakve su vaše zamisli?


Na kraju mala digresija (kako bi rekao moj dragi profesor, ili po njegovom državni činovnik, iz staroslavenskog headbang ).
Naravno, u vezi s faxom. Učim hrvatski za kolokvij koji imam sutra pa sam se malo začudila kolko u biti toga ne znam. Na primjer, ko mi može sa sigurnošću reći kaže li se:
četvera, četvora ili četiri vrata? Da vas vidim cool

Ciao! mah

E! Jedan zanimljiv osvrt na jučerašnje mlataranje na Dvoranskom prvenstvu koji mi se prilično dopao yes

- 19:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

Kako blogerica, tako post

Image Hosted by ImageShack.us



boomp3.com

Hvala vam, drage moje žene, za toliko komentara, na podršci i na činjenici da totalno nisam sama u tome sretan
I nemojte se brinuti, ne treba dragog tući, nije on kriv i nisu to ne znam kakve svađe, samo sam ja osjetljiva.

Totalno ne želim pisat o faxu al to je ono što sad opet 80 posto okupira moj život. Brojim još samo dva tjedna do prvog ispitnog roka. Prvi, na koji planiram izaći je 28.1. Pa tri dana poslije. Pa dan poslije tog. I tako dalje. Uz još pokoji usmeni između. Kolko god se pokušavala izvuć iz tog starosalvenskog, ispada da riskiram kompletni studij, znači tri godine koje sam do sad uložila ako ga ne položim. Pa ću se izgleda morat uhvatit u koštac s tim. Što me dovodi na broj od sedam ispita. Šest, ako dam kolokvij iz hrvatskog u utorak. Znate, koje se smiješne situacije izrode iz toga koje me dovode do ludila? Na primjer, imam listu obaveza u glavi pa razmišljam što sve trebam obaviti, i dok dođem do kraja liste zaboravim što je bilo na početku. Frustrirajuće. Ali za to moram sama sebi zahvaliti i svom kampanjstvu, koji sam bez obzira na mudre govore na početku i ove godine uspjela provesti namcor

Dodatni problem mi stvara, vjerovali ili ne, tjelesni. Naime, kako sam upisala nešto tipa parcijale, odlučila sam si malo odgoditi tzk, koji se inače treba riješiti u prve dvije godine. Sastoji se od dolaženja jednom tjedno na određenu aktivnost (kod mene je to badminton) i tri puta brzo hodanje oko Jaruna, petkom, što se može izbjeć tako da se dođe na tribine (rasprave) ili sportska događanja (kao gledatelj). Prije je sportskih događanja uvijek bilo na kraju semestra, pa bi tu izvlačili žigove, al ove godine ih baš i nema pa sam ja ostala bez ijednog žiga tako da ću se morat vadit na razne načine.

Dragi danas ide u "rajz" sa svojim dečkima, a ja ću izgleda večer provest čitajući Malku i List od Švantnera (slovačka književnost). Nema zahebancije. Na trenutke me uhvati takav neki stav: "Ja to mogu, nije to ništa" ali traje tak kratko, da sam bar stalno tak nabrijana, to bi me možda i dovelo do nečeg. Da je bar trajnije tako. Ovako, uz malodušnost većinu vremena, čovjek ni nema želje nešto počet.

Baš sam trulež.... glupo mi je što ću opće objavit takav post. Ja sama takve ne volim čitat. Niti uživam dok ga pišem. Ma koga zanima o tome kak ja imam listu problema kojih ne bi ni bilo da nije moje lijenosti? Al neću više, stvarno. Bar ne u tolikoj količini.

Saznala sam za prvu osobu koja mi je provalila blog (iako ih možda ima više, za kojih ni ne znam). Kolegica s faxa je došla do mene preko komentara o Balaševiću zubo Ma dobro svjesna sam da bi se to dogodilo prije il kasnije. Ako ovo čitaš, Iliana wave

Ciao! dragi blogići

- 16:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2008.

Suze liju moje oči

Image Hosted by ImageShack.us



boomp3.com

Upravo sam pogledala Grey's Anatomy. I isplakala potok. Kao tisuću puta do sad uz neku seriju, pjesmu ili film.

Često razmišljam o tim svojim emocijama. O mojoj osjetljivosti. I kao mlađa sam plakala. Ali nekako je to bilo normalno, neuzvraćene ljubavi - pa tko ne plače zbog toga? Nekako mi sada to sve više liči pretjerivanju. Liči mi preosjetljivosti. To je postalo izraženo otkad sam s dragim. Kroz naše svađe.

Prvo je to bilo uz neke veće svađe i nakon konzumiranja alkohola. U zadnje vrijeme sam primjetila, da ne mogu uopće podnijeti da se prepiremo. Baš neku večer zakačili smo se oko gluposti, mislim da je bilo u pitanju čohanje ili nešto slično. I kolko god sama sebi govorila da je to takva glupost, koju je on već nakon minute zaboravio, i da ćemo se oboje sutra ponašati kao da tog nije ni bilo, nisam si mogla pomoć. Suze su samo tekle.

Na povratku s dočeka... Nisam vam to mislila ispričati... Ostavili smo kumove doma i u jednom trenu napravio mi se neki sklop u glavi, opće ne znam radi čega, jer mi ne pada na pamet ni jedan konkretan razlog zašto bih to pomislila. Dakle, bila sam uvjerena da će me dragi ostavit kad dođemo doma. I gotovo... gledala sam kroz prozor i samo su suze tekle i tekle. Nikakav histeričan plač. Samo suze. Dragom, naravno, ništa nije bilo jasno ali već je i on navikao da me lupe emocije kad si popijem.

Treći je primjer ovaj sa televizijom. Uzmimo za primjer Titanik, koji sam pogledala mali milijun puta i svaki put kad gledam kako tone DiCaprio plačem ko da mi ne znam ko umire. U čem je kvaka? Kak se ne mogu ogradit od toga? Mislim, sve ima svoju granicu. Pa što ću ja kad mi stvarno neko moj umre? Di ću onda sa emocijama? Reći ćete vjerojatno da je bolje to sve izbaciti iz sebe. Ali ni ja ne želim stalno biti pekmez. Želim i ja nešto zadržati u sebi. Zašto bi cijeli svijet vidio da mene u tom trenutku boli? Ili, da sam se toliko uživila u seriju u kojoj glavni lik umire? Ili da sam povrijeđena jer sam se posvađala s dečkom?

Možda je blesavo sve ovo. Zamarati se s time. Ali nije baš zanimljivo osjećati se uvijek slabo i lomljivo. Nadam se da ovaj post bar donekle ima smisla... pa da vas čujem!

Praznici su završili, tako da će se postovi opet prorijedit. Željno očekuje vaša mišljenja
...Plačka Assi mah

PS: obožavam ovu stvar. I ona mi često potjera suze cry

Ciao!

- 22:40 - Komentari (31) - Isprintaj - #

petak, 04.01.2008.

Pjevaj sve, samo nju mi ne diraj

Svi mi imamo neke pjesme koje nas, kad ih čujemo, podsjete na određena razdoblja ili trenutke iz prošlosti. Naslov upućuje na depresivnu Sandijevu pjesmu ali to ne znači ništa, mene ove pjesme vežu uz trenuke kojih se rado sjetim.
Izdvojila sam pet pjesama, koje možda nisu najbitnije, ali sam ih se sjetila pa ću vam ispričati što su one meni obilježile.



BABE (Caught In The Act - CITA)


Image Hosted by ImageShack.us

Jedan od boy bendova koji je vladao mojim mlađahnim danima. Backsići su bili puuuno jači, al od njih smo nekako sve pjesme jednako pobožno cijenile. A u CITA-i je najjača bila ova stvar, i Benjamin koji ju je pjevao naughty
Baš smo ju neki dan frendica i ja slučajno počele pjevati (jedna od one dvije s kojom sam odrasla) pa eto nije bilo načina da se ne nađe na listi kad sam shvatila da još danas kolko tolko znamo riječi fino




UNBREAK MY HEART (Toni Braxton)

Bila sam peti razred i sviđao mi se jedan dečko iz razreda do. Frendica je dogovorila da dođe k meni, trebao je još neko muški doć, sjećam se, ali je odustao i on je hrabro došao sam. Frendica je pustila sentiš i ona je plesala s mojim dragim Alfekom a ja sa njim sretan
Mojih nije bilo doma jer je bio sprovod od ujaka, al kako ga nisam baš poznavala nije me previše diralo (znam, to nije bilo baš lijepo). Možete si misliti da kompletna obitelj nije bila baš oduševljena kad je skužila da sam si ja za to vrijeme organizirala "zabavicu".
I još nešto, dvije godine kasnije to je bio prvi dečko s kojim sam se (onak pravo) poljubila cerek




JUTRO DONOSI KRAJ (Vesna Pisarović)

Ova pjesma vezana je uz jednu veliku ljetnu ljubav. U tog dečka sam dugo (dobro, pojam dugog kad imaš 13 godina je malo drukčiji wink ) bila preko glave zaljubljena. Stalno sam čekala da nekaj bude. To se, naravno, događalo na mom Ugljanu. Kad je bio koncert od Pisarovićke u disku, stvar je bila sad ili nikad, budući da je to bila jedna od rijetkih noći kad bi ostala tako dugo (sjetimo se, bilo mi je 13).
I dogodilo se! Samo što je to u mojoj glavi označavalo dugu i savršenu ljubav (blože, što naivna bijah bang )
Bit će vam sve jasno kad vam prepišem neke dijelove mog dnevnika od te večeri
"Taman prije pauze smo otišli van, da bi nastavili što smo počeli, a kad smo se vratili cijelo je društvo bilo ispred diska. Već mi je onda bilo čudno što mi je puštao ruku, ali nisam se obazirala. Kad smo se vratili unutra počela je noćna mora. Izbjegavao me, ignorirao kao da se ništa nije dogodilo.
....
Došle smo (doma op.a.) oko pol šest, još smo se nas dve cerekale, a ja sam vratila film, prisjećajući se slike prije odlaska: T. (taj dečec op.a.), dobre volje, raspjevan na Pisarovićkinu Jutro donosi kraj, i ja, sva zbedirana, s nadom da u toj pjesmi nema ni malo istine."
Možete si mislit razočaranja kad me i dan danas, nakon osam godina, ta pjesma na tu večer podsjeti.




TRUE COLORS (Cyndi Lauper)


boomp3.com

U četvrtom srednje sam spržila par CD-a s muzikom iz 60-ih i 70-ih. Iako nikad nisam bila nešto od učenja, kad je došlo vrijeme mature frendica i ja smo se fakat odlučile primiti posla. Ona bi došla do mene svako jutro i učile bi do navečer, tako dva tjedna. Ova stvar nam je bila ispušni ventil, u pauzama bi ju pojačala do maximuma i izvrištale dušu iz sebe nut



ODLAZIŠ (Lana Jurčević)




Došli smo i do posljednje, koja je vremenski vrlo blizu prethodnoj jer je obilježila maturalnu večeru. Tad je to bio opak hit, i uz klasično plakanje na Kad se prijatelji rastaju, tamo negdje oko 5 sati mi žene smo kružno pale na koljena i iz sveg grla felšale ovu pjesmu - prizor i zvuk ne želim ni znati. Ko da je Thompson a ne Lana rofl



Ovo je ispalo malo dugačko, al došli smo do kraja zubo
Plan mi nije bio da ovo pišem kao štafetu, al znam da će se dopast nekim ovisnicama kiss pa prosljeđujem Sanjici, Nini i Malenoj koje će sigurno bit oduševljene, a ostali nek si uzmu tko želi fino


E i trebam pomoć! Jel zna tko kako bi ovu dugačku arhivu mogla staviti u neki tipa folder?

Ciao!

- 19:02 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 02.01.2008.

Dostojan ispraćaj (dvije i sedme)

Doček je prošao stvarno dobro.

Koliba u nekoj nigdjezemskoj (ne, Agua, nije Mrzlin grad, iako sam i ja gledala reportažu i baš mi se dopalo) i ekipa s kojom se ne družimo tako često (štoviše, 2 od 6 nismo ni poznavali) možda i nije jamčila sigurnu zabavu. Ali ispalo je odlično!

Sa kumovima smo stigli tamo oko 18h, iako smo trebali i ranije, tako da su se dečki odmah bacili na pripremu peke. U kolibici su nas dočekale dvije preslatke pseće čupavice, mezimice od domaćice a.k.a. Une, cure od bratića od dragog (dakle moj dečko i njen dečko su bratići zujo ).
Ispalo je da su svi pregladni da bi čekali peku pa smo "malo" primezili nareske - pršut, sir, zimska ovo ono njami
Dok su dečki provjeravali meso mi smo izlazile jedino na poziranje u snijegu, što nam je dobro došlo da se zluftamo jer je u kolibi bilo i pretoplo. Majstor od bratića, imenom Zlatko, skoro je da prostite usrao klopu kad su išli okretat meso, al srećom je jedino upalo malo žara (od kojeg nikom nije bilo zlo, kolko ja znam lud ).

Dakle, prežderavanje broj dva je palo već oko deset. Uglavnom smo napali janjetinu, koja je prema riječima onih koji su probali teletinu i piletinu, najbolje i ispala. Cugica, zajebancija i onda van na doček. Vatromet je bio slab, tek nešto pošteno u daljini iz Zagreba, ali to mi je bilo najmanje bitno.
Oko jedan je nastupio najgluplji dio večeri kad se njih četvero odlučilo "bacit" belu, što je trajalo kojih sat i pol, a onda smo se kuma, Una i ja uputile van napravit snješka. Snijeg je bio nikakav al mi smo bile uporne pa je ispalo kako - tako. Uz naravno hrpu hrpu smijeha, kojim je cijela večer bila ispunjena i stvarno zadovoljno mogu reći da se već dugo nisam tako nasmijala.

Uslijedilo je još malo druženja, i oko šest smo došli doma.

A kako su prošle fešte, počele su moje noćne more s faxom. Doslovno mislim noćne more, tako su mi se noćas po glavi šetali profači, tete iz referade i tako to no

Eto vam nešto slikica, a curke s Fejsa će vidjeti više jer sam puno slikala i stvarno ima dobrih:

Una, kuma i ja sa pesekima u snijegu
Image Hosted by ImageShack.us


Vrijedni muškarci uz vatru - bratić Zlatko, kum i moj dragi
Image Hosted by ImageShack.us


Kum i ja s improviziranim borom u sredini
Image Hosted by ImageShack.us


Šampanjac
Image Hosted by ImageShack.us


Dragi i ja
Image Hosted by ImageShack.us


Zlatko, Una i ja sa Snješkom
Image Hosted by ImageShack.us


Budući da smo se navečer prenakrcali, tek je drugi dan pala
Image Hosted by ImageShack.us



PS: Hack me inspirirao svojim postom da zapišem današnju provalu od bake. Kaže ona, da njoj nije žao nikog ko strada od pucanja. Kaže ona, to je pogansko slavlje. Nije pomoglo ni kad smo rekli da tako cijeli svijet slavi. Pa pogani moji, ostajte mi dobro wave

Ciao!

- 22:58 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna