...što je vrlo dobro! Naravno, ne radi se o liku iz Zvjezdanih staza već o stanju mojih ispita! Dakle, hrvatski je riješen preko kolokvija i to sa jednom jaaako čvrstom četvorkom. Treći kolokvij iz talijanskih jezičnih pisala sam u subotu, i jučer doznala da sam prošla što znači da mi preostaje samo usmeni i to je ta "polovica". Prvi baš-ispit je bio prekjučer, iz jezičnih iz slovačkog i pala je jedna petarda na koju sam jako ponosna. Jedina prava muka mi je staroslavenski al mislim da sam o tom dosta već cvilila. Ostalo ukratko
-godišnjicu nisam proslavila uopće. Pitanje je i dal ću Valentinovo. Al to je manje bitno. Bitno je da se volimo. A volimo se. Jako. Hvala ne čestitkama
-napokon idem u kazalište nakon doosta vremena. U nedjelju, Metastaze u Kerempuhu. Priče nekih blogera me potakle
-danas sam malo brzinski obišla dućane i još jednom me izludio nered i hrpa ljudi koja vlada rasprodajama - kupila ništa
-saznala sam da gramatici koju sam naručila u Algoritmu treba ŠEST MJESECI da dođe iz Italije! Prije bi ju sama pješke donijela
-prvo putovanje: tjedan poslije Uskrsa, nekih pet dana Bologna, Ravenna i moja draga Firenze. Me happy
-drugo putovanje: Slovačka, druga polovica travnja, tjedan dana. Me još više happy
-još sto stvari koje ne mogu ugurati u natuknicu. Uglavnom se tiču Bologne. Ne grada. Sistema. Svaki dan mi odnese dio života. I mojim kolegama. Čekam dan kada će netko zaskočiti Primorca u mraku i zahvaliti mu na svemu što nam je učinio
-obilazim vas koliko i kad mogu. A sad na štrebanje. Sutra je usmeni iz talijanskog
Ciao!
UPDATE (1.2. 16:35h)
I jučer je super prošlo i pala je još jedna nevjerojatna petica
Post je objavljen 30.01.2008. u 15:49 sati.