anonimus girl
“ Ljepota zrači iznutra kada ste mekog srca i puni ljubavi i sreće.”, Roxanne Lowit, fotograf
Evo me napokon.... Nakon zaista dugo vremena, dobih nešto inspiracije i odlučih napisati novi post.
Što reći.... Pa otprilike ono što kažem na početku svakog posta.... Hvala vam svima!!!! Hvala najljepša svima na svim komentarima!! Neću se posebno zahvaljivati da se netko drugi ne naljuti, a i mislim da bih sve nabrojala, jer svi komentari su predivni. I ono što je, recimo važno, potakli su me na razmišljanje.
Prva dva komentara.... red_n_black i Tino.... Od kada sam vidjela ta dva komentara razmišljam. Tino je rekao, zamolio me.... Razmišljala sam, evo još razmišljam.
Citiram: ''Nikada od ljubavi i života ne smijemo dići ruke....’’
Jedan predivan komentar, ali kako?? Kako da i ja počnem tako razmišljati?? Voljela bih, zaista, ali ne znam kako. Razmišljala sam i razmišljala, i napokon sam rekla sama sebi : ‘’ Pa daj ajde, stvarno ima pravo!! Ne smiješ odustati!! Zašto to napraviti?? Zbog koga?? Ne smiješ!! ‘’ Ali onda se opet sjetim onih riječi, teških riječi koje su me povrijedile i nekako sam opet na početku…. Mislim da sam ja jednostavno…. Beznadan slučaj!!!!
Leah D. je napisala : ‘’ Sve su to gluposti. Ta tuđa uvjeravanja da se ne smiješ obazirati na riječi drugih ljudi do kojih ti nije stalo. No, zapravo su rijetke osobe koje to mogu. Ja ne mogu. Priznajem. Bole me riječi drugih, čak i one koje su rekli kroz šalu. Hinim da prelazim preko toga, ali to se u meni nakuplja, hrani se mojim samopozdanjem.... ‘’ Eto, uzela mi je riječi iz usta. Ne mogu…. Svi, ali SVI su mi rekli da se ne obazirem, da slušam ljude koji me vole…. Kako?? Eto…. Što je Leah D. rekla…. to se nakuplja u meni i hrani se mojim samopouzdanjem. Već sam vas pitala, ali nitko mi nije odgovorio…. Kako da si ja utuvim u glavu to što mi svi govore?!?! To što mi vi govorite, tj. pišete?!?! Kako da ja sama sebe uvjerim?!?! Eto…. Molim vas odgovorite mi ili bar pokušajte, ako znate….
Netko mi je u komentaru napisao da se malo pokrenem, odem trčati s prijateljicama, da ne sjedim cijelo vrijeme za kompjuterom, mislim da je to jedna mlađa cura napisala…. Pa da odgovorim. Ne sjedim ja stalno za kompjuterom, upravo suprotno, rijetko ga i palim. I treniram i čekam da se pojave neki rezultati, nadam se…. Hvala na komentaru.
Da se malo vratim…. Tino je toliko lijepih komentara meni ostavio…. Toliko ohrabrujućih i jednostavno predivnih…. Ja sam na njegove komentare pustila i suzu, i ne samo jednu…. Red_n_blacktakođer….toliko riječi ohrabrenja…. Slomljeno srce, fotografije, nina i ne smijem zaboraviti blogere sanjaricu i Leah D. i Dijete u vremenu, naravno…. Bilo je tu anonimnih komentara…. I sve prelijepi…. I zaista ne bih ni sekunde razmišljala o prošlom postu da nije bilo tih komentara…. Tinome nagovorio…. Drago mi je da je, ali nažalost mislim da nisam promijenila mišljenje…. Ali nastavit ću razmišljati….do slijedećeg posta….
Nadam se da mi neće opet trebati tako dugo do novoga posta. A do tada bih vas još jednom lijepo zamolila da mi pomognete…. Da mi kažete kako da sama sebe ohrabrim?? Kako da sama sebi utuvim u glavu sve te vaše prelijepe riječi?? Molim vas, bare pokušajte, jer bih ja to zaista voljela…. Molim vas…. I, naravno, zahvaljujem se unaprijed!!!!
Evo, ovo je jedan kraći post u odnosu na druge…. I malo lošiji, čini mi se…. Ali dobro…. Još jednom vam se svima zahvaljujem!! I unaprijed se zahvaljujem!!!! Puno pozdrava i pusa od anonimus girl!!!!
P.S. ''Ljepota je vrlo moćan kontrast koji može biti okrutan i oslobađajući u isto vrijeme. Bilo kako bilo, njeni ideali i granice su neizbježni i utječu na nas u svakodnevnom životu. (nažalost) “
Lauren Greenfield, fotograf
''Unutrasnja ljepota je snaga da budemo sposobni voljeti sebe. Kada volis sebe postajes potpuno nesebican.'' Tierney Gearon, fotograf
Samo da za početak kažem nešto vezano uz ovaj naslov….
Ovaj naslov govori da ja, vrlo očito, nemam unutrašnju ljepotu i očito sam sebična (a sebična zaista, ali zaista nisam….)
Odustajem.... Odustajem od svega i svakoga.... Ja znam i znala sam već odavno da ne postoji neki savršeni dečko, ali ja sam se nadala da postoji netko dobar.... Ne savršen, nego dobar. Mislim da ste shvatili iz prošlih postova, netko kome neću biti bitna ja izvana, nego ja iznutra. Ne znam, ali lagano gubim svaku pa i onu najmanju nadu. I zato odustajem od svega.... Od sebe.... od svega....
U jednom od prijašnjih postova, nekom na početku, rekla sam da sam nepopravljiva romantičarka. I iako jesam, ja stvarno znam da ne postoji neki tamo princ na bijelom konju koji će mi doći i reći da me voli, obožava, da je stvoren za mene, da me obožava i sve te gluposti. Ali nadala sam se da postoji netko kome ću se ja sviđati kakva god da jesam. Netko tko će mi doći i bez ikakvog razloga pogledati me i reći mi da me voli. Da voli moj trbušćić....moja razmišljanja....da me jednostavno voli.... Eto, u nadi je spas.... Ali ja se prestajem nadati.... Ja samo želim nekoga da me pogleda, da me pogleda i kaže mi da me voli!! To bi mi podiglo samopouzdanje, to meni treba da se osjećam bolje. Ali danas sam shvatila da takvo što neću naći narednih 10 godina, jer su sve sami debili, a onda više neću ni tražiti jer ću se ubiti.... Znala sam ja i prije to da su oni svi debili...idioti...umišljeni....kojima je samo jedna stvar važna....znala sam ja to....ali jednostavno se nekako nadaš....čekaš....
Hvala još jednom na svim predivnim komentarima, svim riječima ohrabrenja.... Ali ja se jednostavno ne mogu opustiti.... Ne znam.... preopterećena sam svojim izgledom, sramim se sama sebe, mrzim svoj odraz u ogledalu. To je zaista žalosno i ja bih voljela prestati tako razmišljati, ali jednostavno ne mogu. Ne mogu.... Ja ne mislim da je sve u tome.... u tome da imam dečka.... Daleko od toga. Ali ja više od svega želim biti voljena.... Želim da se nakon napornog dana mogu baciti u čvrst zagrljaj voljenog. Čvrst i siguran.... Da me poljubi i kaže da me voli, da me nikada neće pustiti iz tog sigurnog zagrljaja.... Netko s kime ću se nakon tog istog napornog dana prošetati gradom držeći se za ruke i ne misleći pritom na sve ostalo.... Molim vas recite mi....posljednji put....recite mi....postoji li netko takav za mene?? Recite mi.... Jer ja sam se prestala nadati....
Mislim da moj život nema smisla, ne znam zašto, ali eto to mislim.... Ne zbog toga što nemam dečka (iako i to počinjem pomalo uključivati....), nego općenito....
Odlučila sam nešto podijeliti sa vama.... U danima depresije (koji su za sada, hvala Bogu, iza mene), i to onima najgorima, kada mi jednostavno ništa nije imalo smisla i kada nisam bila za ništa....razmišljala sam.... Prepuštala sam se svakakvim mislima....crnim mislima. I u jednom trenutku sam pomislila na ono najgore.... Da se ubijem. Iskreno, za mene su samoubojice veeeelike kukavice koje bježe od problema. Ali da stvar bude još ''bolja'', ja nisam baš ni imala nekih ogromnih problema. I bez obzira na moje mišljenje o samoubojicama, ja sam to htjela učiniti.... Ne znam ni sama zašto. Uvjerila sam samu sebe da nikome ne bih nedostajala, jednostavno sam mislila da više ništa nema smisla, da je moj život samo jedna crna rupa bez dna u koju tonem.... Nitko oko mene to nije znao, vidio niti slutio. Ja sam se kao i uvijek zezala sa svima, smijala.... Ali to je bila maska, jer iznutra sam bila....jadna.... Bilo je par dana kada sam stvarno cijelo vrijeme bila nikakva i za ništa, ali rijetko. Uglavnom sam bila kao i inače, tako da nitko nije ni mogao pomisliti što se zapravo sa mnom događa iznutra. Hvala Bogu već odavno su takve misli napustile moju glavu. Ali još uvijek sam ponekad pomalo jadna, zapravo to je pomalo preoštra riječ, ali ne mogu se sjetiti bolje. Nekako....tužna?? Valjda....
U jednom komentaru mi je red_n_black napisala, između ostalog i ovu rečenicu....: ''Samo se drzi visoko iznad toga sto te povrijedjuje i dira….’’ Molim vas recite mi….otkrijte mi tajnu….kako to učiniti…. Uvjerite moj um, moj mozak u to…. Utuvite mi to u moju glupu i ludu glavu, jer ja sama to ne mogu…. Pokušavala sam….stotine puta…. Pogledah se u ogledalo i rekoh si….pa zapravo si i lijepa….Nakon par minuta takvog i sličnog uvjeravanja shvatih da nije pomoglo. Stotine puta sam si rekla: ‘’Daj ajde, što te briga za druge I ono što oni misle. Pa valjda ti je važnije ono što misle oni koji te vole….’’ Nije pomoglo…. Recite mi…. kako da si takve stvari utuvim u glavu?!?! Molim vas….recite….pomozite…. Hvala unaprijed….
Što još reći?? Ponovit ću pitanje u nadi da nisam dosadna.... Mislite li da za mene na svijetu postoji netko?? Netko....recimo, spomenut u gore navedenom tekstu (da me voli, pazi, mazi, čuva....)?? Ja vjerujem u sudbinu i vjerujem da za svakoga na ovome svijetu postoji netko.... Ali sam prestala vjerovati i prestala sam se nadati da postoji netko za mene.... Molim vas odgovorite mi na pitanje.... Hvala vam svima unaprijed....
Eto, to bi bilo sve za ovaj put.... Zahvaljujem još jednom na svim predivnim komentarima.... Puno pozdrava i pusa od anonimus girl!!!!
Srce ima razloge koje razum ne razumije
Evo, nakon jednog sušnog, neinspirativnog (ili kako već) razdoblja, dobih inspiraciju, pa reko', da napišem novi post....
Jooj....Tino....nažalost optimizam nije jedna od riječi u mom rječniku, ali vjerovat ću ti na riječ. Usudila bih se čak reći da su svi predivni komentari to potaknuli....ako je zaista tako... Ako se zaista u prošlom postu može naslutiti, tj. osjetiti tračak optimizma....
Što reći.... Počeo je deveti mjesec, meni osobno najmrskiji (ili kako već)....
Praktički je završilo ljeto....bilo je lijepo (moglo je biti i ljepše, ali zadovoljna sam), kratko je trajalo.
E....reći ću vam nešto, zapravo napisati. Ne bih previše htjela reći o čemu se radi, kako, kada i zašto. Reći ću samo da sam razgovarala sa jednim, recimo, prijateljem(poznanikom, svejedno). Malo sam ga ispitivala i sad ću vam ukratko reći nešto o tome.... o tome kakva je većina muškog roda....onog nezrelog.
Pričamo mi tako i pitam ja njega kakve mu se cure sviđaju, tj. što prvo primjeti na curi. Pogađate?? Pa naravno, savršena guzica i još savršenije sise. Ja nisam bila iznenađena, možda malo jer sam se nekako u sebi nadala da je drugačiji.... Zatim ga pitah kakvu curu bi on htio. I tako on meni kaže kako bi htio curu koja nije glupa i koja ima savršenu guzicu i sise, da skratim, sa savršenim tijelom i super onako, iznutra. Da napomenem, par minuta prije raspravljali smo kako su svi dečki isti po tim razmišljanjima o curama (osim jednog, ja znam jednu iznimku). Ugl. kada mi je rekao kakvu curu bi htio ja sam se počela smijati i rekla kako takva DEFINITIVNO ne postoji!! Onda je pak slijedila rasprava postoji li takva ili ne.... On je mene uvjeravao kako je poznavao takve i sad poznaje neke, a ja sam tvrdila da ih onda nije upoznao ako tako misli. Na kraju iscrpljujuće rasprave rekla sam mu da ću ga isto pitanje pitati za par godina kad ''odraste i sazrije'' malo. Jer sam uvjerena ako je imalo pametan i dobar, kao što ja mislim, promjeniti će mišljenje. Što vi mislite?? Postoji li takva savršena cura??
Vidite zašto ja nemam samopouzdanja?? I što god vi rekli, koliko god to lijepe riječi bile, a zaista su predivne, ja jednostavno zbog takvih idiota ne mogu prestati drugačije razmišljati. Kada pročitam sve preeeedivne komentare na trenutak se osjećam prelijepo i predivno i uspiju me utješiti, recimo, iako nikoga od vas ne poznajem. Ali onda se sjetim kako je tamo van moja četiri zida još uvijek onaj isti okrutan svijet koji sam ostavila koju minutu ranije.... Žalosno, ali istinito. Ne znam ni sama, ali kad se jednostavno sjetim idiota popu ovoga gore spomenutog nekako mi potonu sve lađe i izgubim i onu najmanju nadu.
A i ne znam kako da ja sama sebe uvjerim da sam lijepa i slatka, kada su sve oko mene mršavice koje mi još više nabijaju komplekse, i debili koji samo takve mršavice i gledaju.
Ponekad imam osjećaj kada prolazim pokraj nekog dečka da me zna odmjerit i gledati onako,onim (s oproštenjem) debilnim pogledom....''koja si ti sad, šta ti hoćeš, daj makni se, ružna si....'' Ne znam umišljam si ja to ili je stvarno tako??
Mislim da sam u jednom od prošlih postova spomenula frendicu,jedinu koja zna za ovaj blog, koja mi je rekla da sve ovo što pišem o sebi zvuči gore negoje. Da zaista pretjerujem sa svim tim oko svog izgleda, da sve ovo zvuči kako da sam preeeedebela, a da uopće nisam debela.... Bla, bla, bla.... Ja to definitivno ne mislim.....
Ne znam kako da vam to pobliže objasnim ili dočaram, ali ja zaista mrzim svoj odraz u ogledalu!! I sve je to u mojoj glavi, sve te misli koje s jednostavno ne mogu maknuti iz glave.... Odavno ja već ne volim sebe, ali mislim da je sve izašlo na površinu onome što sam već jednom spomenula.... Onaj ''kvazi'' prijatelj koji je rekao jednom drugom da hvala Bogu što nije sa mnom, da je već mislio da je ćorav. Sjećate li se toga?? Mislim da sam to već jednom spomenula.... E, mislim da se kada sam to čula sve nekako dodatno razvilo i izbilo na površinu.... A sada kako da ja to sve prestanem misliti?? Hm.... Kada bi bar bilo jednostavno da samo pucketnem prstima i nestane, ali to je nemoguće....i puno kompliciranije.... Nažalost....
Eto, to bi bilo sve za ovaj put.... Puno pozdrava i poljubaca šalje vam anonimus girl!!!!
P.S. večeras počeo novi Big Brother.... Iskreno ne volim ga, ali ga pratim da se malo nasmijem.... Ali moram primjetiti da su mi za sada zgodnički onaj Goran i Arsen...mislim da se tako zovu. Izgledaju simpa, a vrijeme će pokazati. Mislim, nemam baš što raditi pa ću iz zabave gledati glupi BB.... Pozdrav!!!!
“Ljepota je stav koji dolazi iznutra;
od optimizma i vjerovanja u život.”
Rita Barros, fotograf – ja zaista mislim tako, ali kada bi svi mislili tako…. Pa gdje bi tom predivnom, zamišljenom svijetu bio kraj?!?!
“Ljepota zrači iznutra kada ste mekog srca i puni ljubavi i sreće.”
Roxanne Lowit, fotograf
