anonimus girl
Ima dana kada poželim da sam ptica pa da odletim....
Da budem iskrena....Ti su dani nekako sve češći.... Ne znam ni sama....U zadnje sam vrijeme nekako depresivna. Nije to samo PMS (za koji ja volim reći Propast Mog Svijeta =)) Mislim da mi je ovo jedan od rijetkih smajlića u zadnjih nekoliko dana. Kao što rekoh, nije to samo PMS. PMS samo dodatno kvari moje raspoloženje i potiče svađe s ukućanima. Nekako se prečesto počinjem ovako osjećati.... Nekako prečesto viđam suze na svom licu. Ne znam što da radim, kako da sama sebe oraspoložim. Imate li neki prijedlog? Ne znam ni sama zašto sam tako depresivna....tako često.... Jednostavno mislim da sam za ništa i da me nitko na ovom svijetu ne voli niti će me ikada voljeti. Tužno je to. Rekla sam to i u prošlom postu.... Imam veliku obitelj i puno prijatelja i svi s kojima sam podijelila svoja razmišljanja govore mi da sam glupa, da im nije jasno zašto to mislim.... Da sam ja jedna lijepa, vesela djevojka.... Da me vole itd. Lijepo je sve to čuti, ali meni to ne pomaže i ne vjerujem u to. Problem je u meni, u mojoj ludoj glavi. A ovo, lijepa i vesela djevojka, hm.... Mislim da bih se jedino osjećala lijepo kada bi mi to iskreno rekao neki pripadnik mušog spola kojemu se iskreno sviđam. Imam jednu frendicu koja je već dosta dugo s jednim dečkom(također moj frend). Iskreno, ovako među nama, ona ga ne zaslužuje!! Nimalo!! On ju drži kao kap vode na dlanu. Čuva ju poput očiju u glavi. Mislim, i ona njega voli (valjda), ali imam osjećaj kao da i nakon toliko veze ona još nekako glumi pred njim. A i pomalo (?) je licemjerna i dvolična. Dosta trača i ogovara sve i svakoga. Ali ok je cura.... Ali ona njega definitivno ne zaslužuje. Ali kakva god bila, iskreno, zavidim joj na njemu. Ne znam, ali ja sam vam pomalo romantičarka. Ono, tipa sanjam nekog princa na bijelom konju i to. Ne znam.... Ne znam kada sam zadnji put imala dečka, i to me još više nekako baca u depresiju. Ali recimo da ga ni ne tražim.... Ne znam kada sam zadnji put izašla negdje....van kvarta. Doslovno sjedim i čekam. Nadam se da ću dočekati. Nadam se da ću dočekati nekoga dobrog. Ja sam jedna od onih kojima izgled nije važan. Ja se slažem da je to ono što prvo primjetimo na nekoj osobi, ali kod mene to ne igra nikakvu ulogu. Možda će zvučati staromodno i otrcano, ali ja volim prvo upoznati dečka. Ja gledam ono iznutra. Neću reći mrzim, ali ne volim umišljene dečke. One šminkere kojima je samo važno da imaju krokodila na majici i tenisicama. One koji odmjeravaju malo punije cure. One koji se samo okreću za nogama, guzicom i sisama. Mislim, kužim ja njih. Dečki su takvi, ali molim vas. I to je prolazno. Žalosno je to što je takvih dečkiju sve više i više. A velika većina tako obdarenih cura (bar ove koze mojih godina) su umišljene glupačice kojima i je jedino važno da se to primjeti na njima. Pa tko voli nek' izvoli. A ovakvih dečkiju poput gore malo više spomenutog frenda, koji curu pazi i mazi kao oči svoje, mislim da ima jaaaako, jaaako malo. To je skoro izumrla vrsta, ili su svi zauzeti. Što sam ja voljela reć' svi dobri dečki ili nisu u mojoj veličini ili su gay. Ah, što ćete.... Jebiga, život je takav. Stvarno žalosno.... A i ja sam sama sebi žalosna. Jednom mi je sestrična rekla.... '' Pa daj čekaj malo.... To sam i ja mislila za sebe prije. Ali onda sam stala pred ogledalo, pogledala se i razmislila.... Pa kaj? Imam malo veću guzicu, ali imam i lijepe oči. Pa daj ti tako malo razmisli. Uostalom, kaj ne misliš da to kaj ti govore svi da si lijepa i vesela i glupa kaj to misliš,da ti to govore ljudi koji te vole i koji ti žele dobro i da ti sigurno ne lažu?? '' I tako sam ja recimo malo razmislila.... Reći ću vam.... Nisam sad neka ljepotica, ali bogme nisam ni ružna, nimalo. Nisam anoreksična i mršavica, ali nisam sad baš ni debela. Recimo, malo popunjena. Ove sve što sam napisala nisu moje riječi, to mi je rekla najbolja frendica i gore spomenuta sestrična. Ja to ne mislim o sebi. Uglavnom, ja sam malo razmislila.... I baš kad sam pomislila : '' Pa gledaj, ja zapravo i imam lijepe oči. '', hm....sjetih se da jaaaako dugo nisam imala dečka. Ponekad mi se čini da sam malo preopterećena time. Ne znam da li se to meni čini, ali kada sam vani ili ne znam...., šećem gradom oko sebe samo viđam neke sretne parove. Onda sam još više opterećena i u depresiji. Rekla sam vam u prošlom postu, postala sam pesimist. I kada mi se nešto dobro događa, ja pomislim nešto loše.
Uffff....Ovo je postao stvarno dugačak post....
Sada ću vas pozdraviti i nasatvit ću o ovome u slijedećem postu, ako se sjetim svega što mi je sada na pameti.... I ako mi se bude dalo.
Do tada vas molim, komentirajte!! Mislili vi loše ili dobro o blogu i postovima, komentirajte. Prihvaćam sve kritike. I molim vas neke savjete kako da se malo razveselim.
Pozdrav i pusa od mene anonimus girl!!!!!!!!! xoxo
P.S. Samo da napomenem da netko ne bi pomislio.... Ovaj blog pišem iz dosade i zato što volim pisati. Anonimno je zato da nitko tko me pozna ne skuži tko sam. Sve ovo što ja pišem, to su uglavnom moja razmišljanja. Ne smatram to nekim svojim '' velikim problemima'' . Hvala Bogu (dobro ne baš, ali tak' se veli), na ovom svijetu ima puno ozbiljnijih problema od moje depresivnosti (iako ja to ne smatram nekim problemom). Hoću reći, da želim vidjeti reakcije ljudi i da li ima nekoga sa sličnim razmišljanjima.... I može li mi netko predložiti nekakvo rješenje kako da postanem ona stara ja (vesela, optimistična, uvijek nasmješena....) ?? Hvala unaprijed svima koji će čitati ili čitaju ovaj blog i svima koji će komentirati. POZDRAV!!
Hm....Let's say....first post....
Samo da vas na početku obavijestim da isti ovaj blog pišem i na ovoj adresi
Hello ljudi!! Evo,recimo da mi je ovo prvi post....Naime, imala sam već blog,tj. imam ga još uvijek,ali rijetko pišem....Neću vam reći adresu,jer bi svi znali tko sam,a onda ovo ne bi bio tzv. anonimus blog.... Samo ću vam reći da sam iz Zagreba. Zašto pišem anonimno?? Iskreno, ne znam.... Došlo mi je.... Tako,eto, da nitko ne zna tko sam.... Da vidim što će ljudi misliti.... Nadam se da će blog biti čitan....A ako i ne bude, nema veze....Ja volim pisati, pa eto.... Molila bih odmah na početku da svi koji posjete blog ostave komentar. Loš ili dobar, nije važno, ali molim vas komentirajte.
Neću vam otkrivati puno o sebi, da ne bi slučajno netko tko me poznaje otkrio, tj. skužio tko sam. Neću vam ni reći kako se zovem, koliko godina imam....ništa. Reći ću vam da sam jedna vesela djevojka,ili možda nekoć bila vesela. Nekoć optimist kojega ništa nije moglo pokolebati niti obeshrabriti, a sada vječiti pesimist. Zanimljivo je što sam pesimist kada se o meni radi. Kada druge tješim, uvijek uspijem, uvijek su to lijepe misli. A kada o sebi razmišljam ili mi se nešto treba dogoditi pa makar i dobro, uvijek mislim nešto loše. Uvijek pronađem nešto loše. Za sebe mislim da sam obična luzerica koju nitko ne voli i koja nikada više neće pronaći nekoga tko ju voli. Jako, jako puno ljudi me uvjerava u suprotno. I iako imam puno prijatelja, od kojih nekoliko naj, najboljih koji mi uvijek kada kažem nešto od gore navedenog kažu kako sam glupa što to mislim, da me oni vole, da ne znaju što bi bez mene.....Ne znam....Jednostavno to mislim.... Mislim da sam osuđena na nesretne ljubavi i na to da se neprestano zaljubljujem u pogrešne. Sve vam govori činjenica da ni sama ne znam kada sam posljednji put imala dečka. Ne znam ni sama zašto se opterećujem takvim stvarima, ali ne mogu prestati. I unatoč tome što imam jako veliku obitelj i znam da me svi vole i imam jako puno prijatelja, mislim da i da mi se nešto dogodi (slučajno ili namjerno) ja mislim da nikome ne bih nedostajala.
Neću vas više zaokupljati svojim crnim mislima, bit će toga i u slijedećim postovima.
Reći ću vam još da ću vas izvještavati i o sportu tu i tamo, jer volim i pratim sport.
A sada ću vas lijepo pozdraviti.... Do slijedećeg pisanja....
Pozdrav od mene....tzv. anonimus girl....He, he....Tako ću se sada potpisivati!! Pozdrav i pusa!!
