anonimus girl
''Ljepota se nalazi unutar nas samih.'',Catherine Ledner,fotograf
Za početak veliki pozdravi svima i još veće zahvale svima koji su ostavili još predivnih komentara. Mislim da ćete shvatiti o kome govorim….
Uffff…. Kad se sjetim da imam/o još tjedan dana odmora…. A onda taj grozni deveti mjesec…. Baš sam se, evo, na kraju ljeta počela čak i dobro osjećati. Dobro, depresiji nema traga već mjesec, tj. dva. Bilo je nedavno, nažalost suza, ali za to ću okriviti PMS. Joj….ne želim se oprostiti od ljeta….
Otkrit ću vam nešto…. Kroz prošlih pet postova ste me, recimo, uspjeli upoznati. Znate sve o mojoj iskompleksiranosti itd., itd…. Ugl. na početku ljeta sam se nekako ponadala da ću ovo ljeto pa makar i samo za ljeto (iako bih radije ozbiljnije) naći nekoga. Nekog pripadnika muškog spola, dakako, kojem ću zapravo nešto i značiti (ne samo prijateljica, nego nešto više). Nisam to nikome rekla, nekako sam se više u sebi tiho nadala tome…. To se, naravno, nije dogodilo, jer to sam ipak ja!! Što reći…. Razočarana?? Ne znam ni sama….
U zadnjih tjedan dana mi je podosta ljudi reklo da sam smršavila. Yeah right!! Ne znam, ako i imaju pravo, ja to ne vidim (ili ne želim vidjeti??). Toliko ljudi me pitalo zašto se toliko opterećujem što izgledom, što time što nemam dečka. Rekli su mi da sam glupa zbog toga. Ja jednostavno ne znam što reći na sve to?? Ne znam ni sama kako da to zaustavim?? Kako da prestanem o tome razmišljati…. Jedna prijateljica (jedina koja me pozna, a zna za ovaj blog, usput ju molim da se ne predstavlja u komentarima ukoliko bude komentirala) mi je rekla da ovo što ja pišem, o mom izgledu, tom višku kilograma, da zapravo zvuči puno gore nego što zapravo je. Da zvuči kao da sam stvarno debela što definitivno (njenim riječima) nisam.
Ne znam što da kažem, ja mislim da jesam koliko god ljudi reklo obrnuto.
Da se malo vratim…. Ne znam ni sama kako da prestanem tako grozno razmišljati o sebi. Kako da ne budem iskompleksirana kada su oko mene sve umišljene i bahate mršavice/drolje za koje se dečki ljepe. Ako mi se netko i svidi ili je dosta stariji od mene ili je idiot ili je i jedno i drugo. Na kraju ispada, kako god da okreneš, da je U MENI problem. I kako da ne budem iskompleksirana?!?! Molim vas, ajde recite mi, ako netko zna neko normalno i dobro mjesto za izać…. Gdje nema toliko (lijepim rječnikom rečeno) drolja i gdje bi se mogli pronaći tzv. normalni dečki, da se uvjerim sama da ih još ima…. Ne znam ni sama…. Prije nekoliko mjeseci (cca 6 mj.) sam bila baš nekako flegma što se svega toga tiče (toga što nemam dečka). Rekla sam da ću se sjesti i čekati, u prenesenom značenju, ali tako…. I onda me nedavno nešto puklo. Ja ne znam…. Zbog toga sam i postala tako samokritična?? Iskompleksirana?? Ma koji god izraz upotrijebim, shvatili ste.
Shvatila sam da sam se u posljednjih godinu dana toooooliko promijenila da skoro ni sama sebe više ne prepoznajem.
Ali u to moje razdoblje depresije nitko, zapravo, nije ni mogao to shvatiti. Ja sam izvana bila, kao i inače nasmijana, vesela, uvijek za zajebanciju. A zapravo sam iznutra bila jadna. Baš jadna, to je najprikladniji izraz.
Hvala Bogu to je iza mene.Ali nekako se pribojavam da se opet ne ‘’vrati’’. Sada kada završi ljeto…. Negdje deseti, ili možda prvi mjesec…. Kada mi se sve skupi, sav stres, svaki put kada me netko izbacio iz takta…. Onda ću ili puknuti ili potonuti još dublje…. Nadam se nijedno od toga, ali….ne znam…. Jedino što me,recimo, tješi je to što imam vas nekoliko (pa makar i nekoliko, bolje išta nego ništa) vjernih čitatelja koji mi redovito ostavljaju komentare pune ohrabrenja. Ne znam, ali mislim da mi vi pomažete i možete pomoći još više. Tokom pisanja cijelog ovog posta sam razmišljala o vama i tim komentarima…. Mislim da se sada osjećam bolje upravo zbog vas. Otkada sam počela pisati ovaj blog osjećam se bolje…. HVALA VAM NAJLJEPŠA SVIMA NA SVIM PREDIVNIM RIJEČIMA!!!!
Eto, to bi bilo sve za sada…. Puno velikih pozdrava i pusa od anonimus girl!!!!
P.S. Samo da napomenem, da mi se moj blog sviđa baš ovakav kakav je. Jednostavan, i ne želim ga mijenjati.... I za kraj ću napisati samo jedan predivan citat s kojim se u potpunosti slažem, kao i s naslovom!!!! Molim vas komentirajte to. Ne samo to, nego i cijeli post. Po stoti put ću reći/napisati da su dobrodošli i dobri i loši komentari. Hvala vam svima unaprijed!!!!
“Ljepota nije kostim koji ćete obući, nije kalup u koji možete stati. To je razotkrivanje. Svaka žena, iz svakog spektra života, redefinira značenje ljepote svakodnevno. To nije jednostran pogled. Ljepota je svugdje. U svakom tijelu, na svakom licu, u svakoj ženi. ”
May Troung, fotograf
To be yourself is all that you can do....
Jeste li ikada glumili pred nekom voljenom osobom ili pred nekim prijateljem?? Mislim na glumu, pretvarali se ono što niste??
Poznajem neke takve ljude.... Kao prvi primjer ću upotrijebiti jednu curu/frendicu(nekoć frendicu) koju sam već spomenula u nekom od prošlih postova.... Ima dečka (jednog mog dobrog frenda, zapravo i ne družimo se više toliko) s kojim je već.... preko dvije godine.... I meni se nekako čini kao da ona još uvijek glumi pred njim. Ne znam kako joj uspijeva, ali ja mislim da ona to radi. Ona je dvolična.... zapravo to je preblaga riječ za nju.... Ona je višelična.... A on.... On je predivan....prema njoj.... Rekla sam sto puta i reći ću još toliko, njoj zavidim, a on nju ne zaslužuje.... On nju....voli....ali stvarno voli.... Pazi kao oko u glavi.... Čuva ju kao kap vode na dlanu.... Jedna moja prijateljica se složila sa mnom, u tome da mislim/o da ona glumi pred njim.... Nije mi jasno kako to uspijeva....
Općenito mi nisu jasni takvi ljudi.... Zašto bih se ja pravila da sam nešto što nisam?!?! Zbog nekog društva?!?! Zbog nekog dečka?!?! Nikada ne bih tako nisko pala....
To be yourself is all you can do....
Nekako sam počela razmišljati u zadnje vrijeme.... Recimo, da počnem sama o sebi dobro misliti, možda bi i ljudi oko mene (svijet izvan moja četiri zida) počeli to misliti?? Što mislite o tome?? Ali nije to lako.... Nimalo.... Ne mogu ja sama sebe prevariti.... Ne mogu ja sama sebi reći, joj što si mi lijepa danas ili kako dobro izgledaš. Ne mogu ako to stvarno ne mislim.... A iskreno, ne mislim.... Molim vas komentirajte ovo.... Ovu drugu rečenicu.... Zanima me....
Još jednom ću pitati....
Što to cure i dečki vide u plitkim i umišljenim osobama suprotnoga spola?!?!
Mislim da to stvarno nikada neću shvatiti.... Kako netko može biti s nekim s kim ne možeš normalno porazgovarati jer u glavi nema apsolutno ništa.... Netko tko te ne može slušati kad imaš neki problem ili jednostavno želiš s nekim razgovarati.... Netko tko te zapravo ni ne voli, nego je s tobom samo zato da te odvede u krevet ili samo zato što se vaša tzv. veza temelji na žvaljakanju, a kada bi naišao netko drugi (bolji) odmah bi te ostavio/la ili prevario/la.... Mislim da takvi ljudi nalaze jedni druge.... Ali problem je što ne znam ima li uopće drugačijih (u mom slučaju dečkiju)?? Mislim da sam već rekla da ne izlazim previše po klubovima, nego više volim biti u kvartu. Dakle, ni ne upoznajem baš previše pripadnika muškog roda, ali ono što sam uspijela vidjeti je baš ovakvo kako sam gore spomenula. To zaista nikada, nikada neću shvatiti?? Poznajem dva dečka koji su stvarno dobri, malo povučeni, ali dobri.... Ali mislim da se nekako malo pretvaraju/glume zbog društva (evo, sad se vratih na prvi dio posta....).... Nije mi jasno zašto?? Druže se uglavnom sa ono....Umišljenim dečkima koji se okreću za svakom dobrom guzicom i dobrim nogama, a one koje im ne pašu odmjeravaju.... Ali koliko sam ih uspjela upoznati mislim da oni nisu takvi.... Mislim da glume.... Ali još će vrijeme pokazati....
Eto....to bi bilo sve za ovaj put....
Molim vas još jednom, komentirajte.... Dobrodošli su dobri i loši komentari....
Hvala vam svima unaprijed.... Pozdravi i puse od anonimus girl!!!!
I wanna be loved.... By somebody.... Am I asking too much?!?!
Za početak ću još jednom svima zahvaliti na svim predivnom komentarina.... Tinolovka najljepša hvala!!!! Astronaut također.... Ma svi!!!! Jedino.... nije me baš oduševio komentar od neregistriranog korisnika, ali nema veze. Rekla sam da želim i dobre i loše komentare.... U ovom postu ću još jedanput načeti tu temu. Pokušati napisati/prepisati svoje osjećaje. Ne znam jesu li me svi shvatili kako bih voljela da me shvate. I još jednom vas molim....komentirajte. Bili to loši ili dobri komentari, komentirajte. Ali moram reći, da me stvarno oduševio komentar od Tinolovka. Ostala sam bez riječi. Hvala ti puno, puno, puno, puno.... I ja se nadam da ću uskoro nekoga naći. Još jednom bih voljela reći da sve ovo što pišem pišem najiskrenije i da mi je drago da ima nekih ljudi koji me razumiju!!!! Hvala vam svima još jednom!!!!
Pa da počnemo....
Počela bih od moje grozne iskompleksiranosti.... I od toga zašto je velika većina (i dečkiju i cura) tako površna i važan im je samo izgled.
Dobro, ima cura (npr. milijun mojih prijateljica), a i dečkiju, vjerujem, koji su iskompleksirani iako stvarno, ali stvaaaarnoooo nemaju zašto biti. Imam dvije odlične prijateljice, visoke i mršave, ono na mjestu, slatke i zgodne, koje si umišljaju da su debele, mlohave i ne znam ni ja što sve ne. Ponekad me takvi razgovori stvarno znaju naljutiti i nekoliko puta sam čak pomislila da one o tome pričaju kako bi....ne znam.... Stvarno ne znam kako da se izrazim. Te cure stvarno, ali stvarno nemaju zašto biti tako iskompleksirane. Ja da sam na njihovom mjestu, sa njihovim tjelom.... Ne znam, stvarno bih bila presretna. To me zna naljutiti, i nisu jedine takve. Meni je sto ljudi sto puta reklo da nisam debela. Citiram: '' Nisi mršava, ali bogme nisi ni debela!! Ti si meni uvijek bila slatka. '' Jedna osoba, meni veoma draga i zaista ne znam što bih bez nje jednom me prilikom dugo uvjeravala u to.... Da je i ona to mislila za sebe, ali je onda zapravo shvatila koliko je glupa, da se pogledala u ogledalo i rekla sama sebi što onda ako ima poveću guzicu ili bokove, da ima lijepe plave oči.... (a nema ni poveću guzicu ni bokove, ako se mene pita). Rekla mi je da bih i ja trebala početi tako razmišljati. Kao, pa što onda ako imam koju kilu viška, da zato imam predivan osmijeh i da se stalno smijem.... E...da....da.... Kad bi to bilo tako lako. Ne može mene nitko uvjeriti, problem je nastao i ostao u mojoj glavi. Ja mislim da grozno izgledam, što god drugi rekli o meni.... Čak i kada sam se pogledala u ogledalo i pomislila na tren da zapravo i imam lijepe oči....i osmijeh....odmah sam se sjetila činjenice da nisam imala dečka.....preeeeduuugo.... Stavila bih vam svoju sliku da čujem vaše mišljenje, ali onda to ne bi bio anoniman blog.... Probat ću nešto smisliti.
E zbog svega gore navedenog o mom izgledu mene toliko nerviraju oni površni dečki (i cure) kojima je stalo samo do izgleda. Nije mi jasno kako im nije jasno da je izgled prolazan. I kako neki mogu biti sa nekim plitkim, umišljenim kurvama (pritom mislim i na cure i na dečke) kojima je stalo samo do onoga izvana. Meni osobno....meni je važnije da je dečko dobar....pažljiv.... Da me čuva i pazi kao oko u glavi....kao kap vode na dlanu.... Da mi kaže volim te toliko puta da mi postane dosadan s time (iako mislim da je to nemoguće). Da je duhovit i da me zna nasmijati i razveseliti kada sam sva u depresiji ili loše volje. Jednostavno da je dobar i da me voli!! A to da li on ima pločice na trbuhu ili ne, ima li možda pokoji prištić na licu.... To mi nije važno dok god on mene voli i pazi i nasmijava!!!! Pitam se tražim li previše?? Postoji li uopće netko takav?? Netko kome neće biti važno imam li koju kilu viška, nego netko tko će voljeti moj osmijeh i netko tko će me voljeti zbog onoga kakva sam ja iznutra.... Molim vas recite mi tražim li ja previše?!?! Postoje li uopće na ovome svijetu takvi dečki....moje dobi.... Ili su se svi pretvorili u površne, plitke, egoistične i glupe kretene?!?! Recite mi molim vas....
Inače ne izlazim baš previše, više sam s prijteljicama po kvartu.... Razlog zašto ne izlazim baš previše.... One sve kurve, gdje god da se okreneš minjaci.... Meni se to gadi.... Ono, doslovno se baca dečku pred noge.... malo karikiram, ali to je tako....
Jednom mi se dogodilo....imala sam jednog prijatelja....svi su mislili da smo par....ma gluposti....bezveze....i jedan drugi ''frend'' ga je pitao jesmo li mi stvarno zajedno. Ovaj je rekao ne, jer i nismo bili, a ovaj ''frend'' je rekao....hvala Bogu, mislio sam da si ćorav. I meni je frend to rekao.... I to me dotuklo.... Ne znam koga ne bi. Jednostavno sam se slomila.... Nije mi jasno, što to sa mnom nije u redu?!?!?!?! Što ja upoznajem samo idiote?!?! Što?!?! Imam mali trbušćić ili malo deblje noge (to ja ne mislim, ja mislim da sam stvarno debela, nego su mi ovo drugi rekli) i što?!?! Treba me ubiti?!?! Zar ja ne zaslužujem biti sretna?!?! Imati nekoga.... Očito ne.... Molim vas komentirajte.... Pomozite mi.... Dajte mi savjete kako da prestanem mrziti sama sebe....
Hvala još jednom i hvala unaprijd svima....
Puno pozdrava i pusa od anonimus girl....
P.S. Dobila sam jednom mail ovog sadržaja…. Mislim da se dobro uklap u ovaj post….
Idealan decko ili djevojka.…To je onaj koji ti kaze" ljepotice"
umjesto"sexy"; koji te zove kada si zavrsila razgovor sa njim, onaj koji
ostaje budan samo da bi vidio kako ti spavas;onaj koji te ljubi u celo;
koji ti zeli pokazati svijet kada si nedotjerana;koji te uzme za ruku pred
svojim prijateljima ;onaj koji te stalno podsjeca koliko si mu vazna i
koliko je sretan sto te ima;onaj koji kada razgovara sa svojim prijateljima
kaze : "To je ona..."
Nazovimo ovo.... nešto sretnijim postom....
U zadnjih tjedan dana sam, mogu se pohvaliti, bila puno sretnija nego prije. Nije bilo traga depresiji, za sada. Bilo je tužnih perioda, ali više sam se smijala. Bila sam s frendicama u kinu, i mogu vam reći da mi je to stvarno trebalo. Nekako sam veselija.... Za sada.... Nadam se da će potrajati. Naravno, nisu bile neizbježne svađe s mojim ocem. Ali recimo da sam naikla, iako baš i nisam i svaki put kada se posvađamo, blago rečeno, poludim i na kraju, iako pokušavam to spriječiti, jebiga....suze same krenu, ali recimo da mi bude lakše. No ne da mi se sada time zamarati.
Zapravo sam neki dan gledajući jednu seriju, razmišljala sam o nečemu.
Jeste li primjetili da u svim mogućim serijama (bar onima koje ja gledam, ili sam gledala) glume neke mršavice. Bile to glavne ili sporedne uloge. Jedina, nazovimo ju debeljuca, koju ja znam je Sookie iz Gilmoreica. Ne znam ,razmišljala sam, odvrtila film u glavi i nikoga drugog se nisam sjetila. To je, rekla bih, pomalo frustrirajuće.
Da ne spominjem sve one divne i krasne djevojke koje nam se smiješe sa naslovnica. Jeste li ikada vidjeli malo punije ženu (da nije trudna, naravno) na nekoj naslovnici?? Ja znam da ja nisam. Zašto mene to toliko nervira. Kažu da nisam debela, ali nisam ni mršava, recimo, punija.... Zato me to toliko nervira.
I ovako sam iskompleksirana jer ne volim samu sebe i stvarno mi ne trebaju oni umjetni osmjesi da mi nabiju još više kompleksa (ako je to moguće). Meni je najgore što se velika većina muškog roda pali upravo na te „osmijehe“. Nije mi jasno.... Znam ja da je izgled ono što prvo primjetimo na osobi, ali zašto je to nekima najvažnije?? Što, ako netko ima malo viška kila nije dobar?? Ako netko nema lijepe oči ili tijelo poput, ne znam, Eve Longorije ili Shakire nije dobar?? Isto tako i cure, ako dečko ne izgleda kao Chad Michael Murray (skužila sam da se sada cure uglavnom na njega pale) on nije dovoljno dobar. Dobro, malo karikiram, ali tako je. Ali mislim da dečke to i ne pogađa tako. Pogotovo one zgodne, umišljene i pune sebe koji „mogu imati svaku“. Sve je češća takva vrsta među nama, nažalost. Pitam se ima li još dobrih ili bar boljih dečkiju. Ili su svi zauzeti?? Meni osobno izgled ništa ne predstavlja. Da, izgled je prvo što primjetim, ali ne i presudno i najvažnije. Naravno, ugodno je za oko kada imaš nekoga zgodnog pokraj sebe, ali izgled je prolazan. Meni je važno i važnije ono iznutra. Ako je dečko neki idiot kojem je staloo samo do njega samoga, a zgodan je nema šanse da budem s njim ili tako nešto. Nažalost ima cura koje bi se bez razmišljanja bacile na njega. Dobro, moram priznati da ne bi bilo loše, ono, iz zabave se zbarit s njim, ali ja definitivno nisam takva. I ako nešto ne volim to su plitki, isprazni, umišljeni i egoistični dečki. Možda zato i jesam taako duugo bez dečka. Primjer za dečke.... Recimo da vam se neka cura ne svidi, ali vam je super kao frendica i postanete frendovi.... I tako s vremenom se sve bolje upoznajete i postajete sve bolji frendovi, a ona se vama odjednom počinje sviđati i na onaj drugi način, kao cura. I zaljubite se, shvatite da je ona stvarno super cura, baš za vas. Što?? Vi ne biste bili s njom jer ona nije dovoljno lijepa ili dovoljno mršava?? Molila bih dečke koji ovo pročitaju za komentar. Stvarno me zanima muško mišljenje. Ponekad poželim biti dečko na dan ili dva, samo da shvatim kakvi ste vi zapravo.
Imam još jedan odličan primjer. Zapravo, ne bih ga nazvala primjerom, nego.... poukom?? Ne.... Ne znam, odlučite sami. Uglavnom, jučer sam gledala Opru. Bilo je par priča ljudi koji su čudnim čudom ostali živi. Jedna od njih je slijedeća.
Srednjoškolka se zaljubila u nešto starijeg dečka. Svi su je uvjeravali da to nema šanse da se dogodi, bla, bla, bla.... To se ipak dogodilo. Njih dvoje su se zaljubili. Na njezin 18. rođendan dečko ju je zaprosio. Pristala je, no vjenčanje je moralo malo pričekati jer je on po drugi put pozvan u Irak. Otišao je i nakon nekiliko tjedana (ili mjeseci) obitelj je primila groznu (stvarno groznu) vijest. Njega i još petoricu vojnika napao je bombaš samoubojica. Njemu se lubanja rasprsnula, smrskana mu je bila jedna šaka.... Grozno. Njegova zaručnica nije to saznala odmah kada ju je njegova majka nazvala, nego ju je njezina mama odvezla do njih. Uglavnom, on je preživio, ali je odtad (ta epizoda Opre je snimljena i prikazana u 2006. godini) imao 30 operacija. Došao je u studio, i uopće ne liči na sebe. Ništa čudno. Lijeva šaka mu je amputirana, koliko sam uspijela vidjeti na desnoj ima samo dva prsta, lice mu je potpuno izdeformirano. Poanta je da nije baš najljepši. Oprah ga je pitala što je mislio kada je shvatio što mu je bilo, da li će ga zaručnica ostaviti. Rekao je da nije bio siguran, ali da ju ne bi krivio da je to napravila. Onda je Oprah nju pitala, je li razmišljala o tome. Ona je k'o iz stopa rekla da nije. Rekla je da je on bio u komi nakon operacije i da je htjela mogla je već tada otići. Na kraju je rekla da se nije pristala udati tj. udala za njega zbog njegova izgleda, nego zbog njega samoga. Zbog toga kakav je on iznutra. To je meni bilo predivno kada je to rekla i dijelim njezino mišljenje (mislim, ne znam kakav je on, ali hoću reći da sam bila na njezinom mjestu ili da mi se ikada takvo što dogodi postupila bih kao i ona). To je zapravo ono što pokušavam reći od početka pisanja ovog posta.
Eto, sada ću vas pozdraviti....
I zamoliti vas još jednom, ne samo dečke, da komentirate.... Zanimaju me vaša mišljenja. Unaprijed hvala svima!! Pozdravi i puse od anonimus girl!!!!
