< | srpanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
martinac.anita@gmail.com
BIOGRAFIJA:
https://www.facebook.com/anita.martinac
vise ledenice tuge smrznuta duša na dlanu od stakla samo tišina bježe misli dotičem čežnju tiha pjesma u predugoj noći Anita Martinac |
možda ti napišem pjesmu onako ispletenu toplinom zamjeni njom šal svilenim nitima duše najljepšim tkanjem srca da nježno te ovije ljubav ti ogrije možda ti naslikam platno jednostavno bojama iz dubine oka pa razlijem ih poljupcima uokvirim ramom zagrljaja uklapajući na zidu života sve ono što bi željela da znaš kad u mene pogledaš Anita Martinac |
ispruži dlan želim ti darovati još jedan dan utopli me pogledom dok sudbina gleda hladno taj uzdah što se ote vjerovat ću da je zbog mene i bit ću leptir na polju nade ne beri cvjetove koje ljubim nose pelud na usnama želim osjetiti ljubav raznijeti je smirajem jutra probuđenu u nama dovedena pred život da je ruke sude zagrljajima Anita Martinac |
sunce me miluje korak je lak ulicom smiješim se ne molim za ljubav volim ne čekam vrijeme ukradeno je i nemam ništa da dam čime da očaram sve darovala sam stihovima živim melodiju koja ispunja beskraju pripadam cvjetam očima grlim prostranstva život neka nosi vjetar snove će sanjati naša djeca pošla sam u susret sreći znam morala sam te sresti Anita Martinac |
staru sam škrinju odškrinula čežnjom i prašina zamirisa uspomenom iz dubine srca izvukla sam vječnost obećanu zavjetima kad smo bili djeca u jednim sam koricama sačuvala sreću s četiri lista skrivenu od vremena kad postadosmo dva svijeta Anita Martinac |
prepliću se sjene prolaznika dotiču se tek na uskim vratima mimoilaze na raskrižjima a ja očima prebirem daljine vadeći trenutke našeg susreta bojim se da ne izgubim vrijeme tražim ono nasmiješeno lice što rasparalo je sumorne svakodnevice ispunjena osjećajem prisnosti s jednim neznancem Anita Martinac |
svaka ubodena riječ u srce boli ali još više boli tišina među nama šamaraš vrijeđanjem obaram glavu ključam srce zavjetno šutim ni u ogledalu pogled ne smijem sresti bojim se tebe ću u njemu prepoznati i opet bi me mogao slomiti kako je teško s tobom bit a tako te lako voljeti Anita Martinac |
ispijam nektar s tvojih usana točiš ga poljupcima u pokal tijela ispunjenost isijava iz srca tvoja sam predana poljupcima opčinjena i neka to bude posljednje što ću ponijeti s ovoga svijeta Anita Martinac |
bezvremenski bezuvjetno bezbrižno beskrajno beznadežno voliš i daš se čitav i ništa ne očekuješ osim boli a opet daješ se životom ljubiš jesam li i ja nekog tako boljela i nisam znala ljubav uzvratiti jeli to došao moj red ceh da platim srcem izgorim prebirem ti po licu tražim u dubinama pogleda u crtama dlanova slušam u tišini među nama što sam ja tebi nedostaje iskra ono nešto što bi nas trebalo spojiti kapiju sudbine otvoriti iza koje će se prsti splesti zašto mi ljubav ne uzvratiš i dok čekam da mi slomiš srce po koji put gazim principe i dalje ljubim te Anita Martinac |
uronim u srce rasplinjena osekom podižem vjeđe letim ka galeb zaogrnuta iskrama što izranjaju i čim sunce se ukaže kamen grije a ja tebe jube spominjem ričima te vinčavam na jubav ti se zaklinjem u sebi te prepoznajem znam volim te ovaj brod nosi tvoje ime ANita Martinac |
ispružena jabuka ubrana iz rajskog vrta tebi namijenjena čekam ogrnuta trenucima toplih dodira plodim pjesmama inspiracijo iz njedara mjeseca pobrane zvijezde milujem riječima ljubim svako slovo i nikad ne stavljam točku dok pružam sebe rumenu Anita Martinac |