petak, 22.06.2018.

SMISAO U BESMISLU



slika: digital art

Smisao mi se po svijesti mota,
što čovjek ima od života?

Rodi se da bi živio
netko i nešto u svijetu bio,
dok odrasta, vodi ga mašta
više je nesvjetan, nego svjestan
pa ne može biti savjestan.

Život mu proleti kao sjena
i jako brzo dođe smjena
kada se iznenađen sjeti,
da je zaboravio živjeti,
osjećati ljepotu života
i spoznati što je životna vrednota.

Sve mu nekako besmisleno bude
pa shvati da ne poznaje sebe ni ljude,
živio je bez svoje volje,
a mogao je i mnogo bolje,
da je svojom svijesti mislio
i samostalan u svemu bio.

I tada jednostavno shvati,
smisao života mu se vrati
život je samo igra velika
sa mnogo neprilika i prilika
u kojima je sebe izgubio
samo zato što je nesvjestan bio.

Vidi koliko je u životu stvorio
i da je najbolji što je mogao bio,
osjeti da nije sa time sretan,
a baš nešto ni pametan,
pamet kao da mu je iscurila
gdje li je samo sve vrijeme bila?

I kada besmisao životni shvati,
smislu života lako se vrati
zagrli sve svoje vrline,
posloži najidealnije osobine,
u srce svoje sreću prihvati
pa se izvornoj pameti vrati.

Odjednom život smisao dobije,
a besmisao kao da ni postojo nije,
življenje se konačno u cjelini shvati
kad se čovjek sam sebi vrati
i pokupi sve djeliće svoje
koji sada u smislu života stoje.



13:35 | Komentari (1) | Print | ^ |

SAMOANALIZA


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist UnicFantasy

Kad me ulovi emotivna kriza,
uslijedi detaljna samoanaliza,
analiziram tada događaje, sebe i ljude
i nekako mi lakše zbog toga bude.

Onda odlučim, da samo sebe analiziram,
prije, nego li bilo koga drugog kritiziram,
ponekad mi se samoanaliza svidi
kad me pogode pozitivni uvidi,
a ponekad mi se baš i ne sviđa,
pogotovo kad moja duša uviđa,
da nešto moram mijenjati,
drugačije i pozitivnije na djelo gledati.

Ponekad nesvjesno oči zatvorim
i ne želim svoj razum da dvorim
pa pustim svijest kud hoće da luta,
a kada osvijestim da nemam puta
koji vodi u ispravnom smjeru,
opet umu nametnem namjeru
samoanalize u misli, riječi i djelu,
dok sebe ne osjetim cijelu
i tako mi se smjenjuju radosti i krize
do neke nove samoanalize.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php

Image and video hosting by TinyPic
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7 ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:43 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 21.06.2018.

ISPRAVNOST


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Kao neki zakon ustavnosti,
sve je više ljudske ispravnosti,
vidi se na sve strane
kako se usvajaju vrline i ispravljaju mane.

Lijepo je biti suučesnik u tome
i raditi na ispravnom imidžu svome.

S ispravnosti se mnogo lakše diše
o njoj se proza i poezija piše,
lakše se spava u nemirnim noćima,
a veselije sluša otvorenim ušima.

Na ispravnost se gleda veselo,
a kao po loju teče dobro djelo
ona je hrana za cijelo biće,
veličanstveno je otkriće,
osjećaj koji je slijedi
kad su u umu i srcu ispravni pogledi.

Tada čovjek samo konstatira,
da ga ispravnost milo dira
u najdublji duševni dio
gdje se svatko osjeća cio.

Svakom je dostupna ta cjelina
sa kojom je živjeti prava milina
kad se ispravno misli, govori i osjeća
tada svako učinjeno djelo prati sreća.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7 ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:03 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 20.06.2018.

OTIŠAO SI U PROŠLOST



slika: digital art

Otišao si tiho u prošlost,
budućnost nam se ne smiješi
ostala je prazna čaša
slatkih ljubavnih nadanja
iz koje se neće ispijati nektar
poljubaca sa naših usana
ni duše neće dodirivati
nedostižne nebeske vrhunce
božanskih planeta sreće.

Sada skuplja ostatke sjećanja
u kojima nijemo drijema tišina
svjedočeći na tronu duše,
a srce u nevjerici traži spas
osjećaju ljubavi koji još traje
u njegovim tajnim odajama.

Prošlost, sadašnjost i budućnost
spokojno se isprepliću
u događajima koji slijede
i ne očekuju ništa
ne nadaju se ničemu,
čak ni usamljena tuga
ne remeti im zbunjenost.

Otišao si i neka si,
radujem se tvom odlasku
epilog je to neprihvaćanja
onog što me ne čini sretnom
i otvaranje prozorčića
nečem novom, ljepšem,
vedrijem i iskrenijem.

Zbogom, ljubavi moja,
možda se sretnemo opet
u zemlji bajki nedođiji
gdje ćemo spokojno sanjati
o ljubavi koja je bila
koja jest i koja će vječno biti
pohranjena u srcima i duši
kao uspomena na naše bivanje.



09:20 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 19.06.2018.

BLAGOSLOV


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Blagoslovljeno sam biće,
u svjetlu mi dan sviće,
puna sam energije, znanja i svijesti,
blagoslov je Božja energija obavijesti.

Bog mi milost šalje po anđelu svome,
da mi bude pomoć u životu mome,
napretku u znanju da me vodi
prema duhu i duhovnoj slobodi.

Da stvara znanje i blagostanje
i nadgleda moje spoznaje,
da me štiti od mene same
od neznanja i od tame.

Da vjerujem svjetlu u sebi
i da ga predam odmah tebi,
sve dobro će i tebi biti,
entuzijazam će te pohoditi.

Za strpljenje i ljepotu duše
anđeli te svjetlom obasuše,
da je daješ svakom kome treba,
dok koračaš putovima neba.



10:05 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.06.2018.

SLAVLJENJE ŽIVOTA


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

(10 svibanj 2012)

Slavim život jer je:

Lijepo slaviti dan koji se budi...
Lijepo je živjeti kad te okružuju ljudi...
Lijepo je sudjelovati u funkciji života...
Lijepo je.. kad se pobijedi sramota...
Lijepo je.. kad zavlada dobrota...
Lijepo je.. kad se dijete rodi...
Lijepo je.. živjeti u slobodi...
Lijepo je.. radovati se prirodi...
Lijepo je.. kad se najavi ženidba i udaja...
Lijepo je.. kad procvjeta cvijeće maja...
Lijepo je.. zdrav biti...
Lijepo je...ljubav širiti...
Lijepo je.. za zadovoljstvo znati...
Lijepo je.. dostatno imati...
Lijepo je.. kad sunce grije...
Lijepo je.. vidjeti čovjeka da se smije...
Lijepo je.. vidjeti žitna polja...
Lijepo je.. vrijeme spokoja...
Lijepo je.. kad kiša pada...
Lijepo je.. kad u srcu stoluje nada...
Da će, od sada sve dobro biti...
i da će se život vječno slaviti...



08:35 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 17.06.2018.

DUGA



slika: digital art

Vidjela sam Dugu ispod svoda neba,
baš tu ona biti treba
svojim pravilnim lukom izvore spaja
njihovom bistrinom nebo napaja
svijetleći svojim bojama sjajnim
u prostorima čistim i beskrajnim.

Vidjela sam Dugu kako se napaja,
dok svodove od rijeke do izvora spaja,
je li ona promjene od oblaka i kiše shvaća,
dok nebo plavetnilom oblake ispraća,
prelijepa je Duga proširenog svijeta
gdje ljepota u bojama cvjeta?

Vidjela sam Dugu na nebu posle kiše
od ljepote duša mi uzdiše
pored prve Duge i druga se javlja
svojim postojanjem ljepotu proslavlja,
dok nebo plavo oblake ispraća
u sada i ovdje sjećanje me vraća.

Poslije obilne kiše
zrak svježinom odiše,
Duge se iz vida gube polako,
a ja kao i svatko
svojim putem zamišljeno koračam
kao da Dugino postojanje shvaćam,
ljepotu njenog oblika i boja,
izraze prolaznosti, radosti i spokoja.

Oznake: soul


10:25 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 16.06.2018.

PROSJAK



slika: digital art

Sa praznim srcem bez nade u umu,
bez svjesnosti u svome razumu
sam na svijetu, bez krova nad glavom
potlačen sa samilosnim pravom
na ulici sjedi čovjek,
a dvadeseti je vijek.

Čovjeka zovu prosjakom
i u trenutku svakom
od njega ljudi okreću glavu,
dok svom obilju pripisuju slavu,
ispred prosjaka je zdjelica mala,
a on na milostinju bogatih odgovara
spuštenim pogledom i nijemim 'hvala!'

Hvala za milostinju, sitni novčić ili dva,
pitam te: "Bože, što ovdje radim ja,
gledam čovjeka sebi ravna
i razmišljam: jesam li sa njim ravnopravna?"

Dok on hrabro ispred sebe zdjelicu drži,
mene savjest iz dna duše prži
moj kukavičluk savjest ne čuje,
dok u suosjećanju površno sudjeluje.

Prosjakova hrabrost nadmašuje moju,
dok on gleda hoće li dobiti novčanicu još koju,
bolan uzdah grudi mi para
i opet se pitam: imam li kakvog milodara?

Drhtavom rukom novčanik otvaram
sama sa sobom o darovnoj svoti pregovaram,
dok sitan novac pod rukom osjećam
svog se jada i neimaštine prisjećam.

Mislim da bih rado prosjaku bogatstvo dala
kad bih ga kojim slučajem imala,
prijetvorna misao vara me i samu,
dok gledam ljudsku patnju, manu i tamu.

Najradije bih prosjaku pružila ruku,
da nikad više ne osjeti nikakvu muku,
zašto to ne činim, ja odgovora nemam,
dok svoj novčanik sigurno u torbu spremam.

Na odlasku se pitam: zašto li prosi
i kakvu misao on o sebi nosi,
da li to mene Svevišnji iskušava
kad moje suosjećanje i savjest na kušnju stavlja,
što me u naumu, da mu pomognem sputava,
da li se prosjak ikad oporavlja?

Samo jedan kratak trenutak sa molitvom ostadoh
stojeći tako i ja prosjakom postadoh,
molim te, Bože, daj bogatstvo svakom živom biću
ne dozvoli nikad više, da netko moli za nevrijednu siću.

Neka svakom u životu dobro bude,
neka vrlina oplemeni sve ljude,
neka svakom sunce sreće i blagostanja sja,
tada ćemo, Bože, biti ravnopravni i Ti i on i ja.

A ovako, ja ne poduzimam ništa
i sama sam bekućnik bez svog ognjišta,
sve što imam tebi pripada,
a meni ostaje samo nada,
da ću jednog dana biti bogata
kad mi ti otvoriš svoja rajska vrata.

Pored prosjaka samilosno prolazim,
dok za svoje bogatstvo opravdanje nalazim,
bogatstvo je krov nad glavom,
vladanje sobom sa punim pravom,
je li prosjak siromašan stvarno
ili me Bog iskušava stalno?


10:25 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 15.06.2018.

SAVRŠENI MIR


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Ništa se izvana ne kreće
samo blistavo svjetlo iznutra šeće,
treperi u bojama raznim,
hodnicima uma praznim.

Ni osjećaja nema
i on negdje uspavan drijema,
sve je mirna bonaca,
a Duh, faca,
pobjedu Svjetla slavi
što ga misao na miru ostavi.

Samo se udah spušta i diže
jedan za drugim skladno stiže,
pulsiranje da objavi
koje savršeni mir slavi.



10:07 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 14.06.2018.

OBLAK



slika: digital art


Smiješi se oblak
bjelinom svojom
igra se sivom
i plavom bojom,
pravi sa njima
razne oblike
i slika najljepše
nebeske slike.

Ponekad posivi
i kišu lije,
a onda se iz njega
prozračna duga smije,
svoj srp
nad izvorom svije
pa je nestane
kao da ni bila nije.

Oblači oblak
haljine razne
često je pun vode
ili pare prazne,
igra se sa mnom
sunce od mene krije
dolazi i odlazi
kao da ni bio nije.



08:40 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 13.06.2018.

DOBROTA



slika: digital art


„Pomogni sirotu na svoju sramotu“
nisu riječi i misli prave,
one smisao suživota i zajedništva
ispravno ne podržavaju i ne slave.

Dobro je biti dobar, misao je prava,
u njoj se smisao života jasno oslikava,
pomozi svakome kome pomoć treba
misaoni dar je koji se stoljećimašalje sa neba,
sa dobrom mišlju, rječju ili djelom
neka se svaka osobnost osjeti cijelom.

To je smisao ljepote života
i neka zauvijek zatvori svoja vrata sramota,
dobrota neka otvorena ima vrata
mudar suživot bit će vrijedniji od dijamanata i zlata.

Život plodno tlo za dobrotu stvara
i ljudsku svijest prema njoj otvara,
neka magična dobrota u svim životima traje
potomstvu ljudskom vječno neka ostaje.



08:33 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 12.06.2018.

U PLAVETNILU NEBA



slika: digital art

U plavetnilu neba
tvoj lik se ocrtava
satkan mislima o ljubavi
k'o duga poslije kiše ,
svijetli i smiješi se,
titra u prostorima neba
pokazujući svoje lice
ocrtano u vječnosti.

Jedno smo znam
i mnoštvo koje nas prati
samo se ogleda
u moru života
kao Narcis u izvoru
spoznajemo svoj lik
i oblik koji se ljubavlju zove.

Nebo nam je svjedok,
da smo bili,
bit ćemo i jesmo
esencija jednog
koji mnoštvo stvara,
da bi se uvijek iznova
preobrazili u lik
koji sam sebe gleda
iz plavetnila neba.

Smiješi se i dalje,
ljubavi moja,
tvoj osmijeh mi daje snagu,
da ljubim srcem i dušom
kao što ljubi
onaj koji nas stvori
na svoju sliku i priliku,
da širimo ljubav
mislima, riječima i djelima
svjesni ljubavi koja sve spaja.


09:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.06.2018.

RAZOČARENJE



slika: digital art

Kako nastaje razočerenje,
možda kad se izigra povjerenje
ili kad se iznevjeri očekivanje
pa se pojavi razočaravajuće stanje
ili kad se nadanja iznevjere
zbog neke ili nečije nevjere?

Jesam li ja razočarana,
i je li mi ova energija strana?

Priznajem, ponekad sam razočarana
kad postanem svjesna svojih ili tuđih mana,
kad se moja očekivanja iznevjere,
kad vidim političke malverzacije i pronevjere,
kad me netko namjerno pokrade,
kad živim bez ikakve nade
ili kad je na djelu iskorištavanje,
tad mi je najveće razočaranje.

Razočarana sam kad shvaćanja nema,
da u svakom čovjeku poštenje drijema
i što da ja po tom pitanju radim,
da se povučem ili da se svadim?

Ništa od toga mi ne odgovara,
imam ja i drugačijeg dara
pa razočarenje ću da transformiram,
a da pritom nikog ni za što ne diram.

Dubok uzdah mi iz grudi izađe
razočarenje će drugi izvor da pronađe,
ja mu svoje tijelo i dušu ne dam
mogu ja na njega i drugačije da gledam.

Vidjet ću ga kao pouku onoga što neću
i zabrati ono što umjesto njega hoću,
a hoću umjesto razočarenja
stvoriti preduvjet za uvjerenja,
da je svaka energija za neko dobro
koje je čovjek kroz život pobr'o.

Zato prihvaćam i ovaj osjećaj
i bilo kakav predosjećaj
koji mi se u emocijama pokazuje
bilo da je tužan ili me raduje.

Kad se osjećam razočarana,
tad sam kao primorana
odabrati put drugi
i reći zbogom razočarenju i tugi.

Sviđa mi se ova odluka
i razočaravajuća pouka
koju mi donesu iskustva
za moguća buduća uputstva.

A sada zbogom, razočarenje,
stvorit ću uvjerenje,
da i bez tebe živjeti mogu
zato te vraćam na transformaciju Bogu.




09:15 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 10.06.2018.

NENASILJE-MIROLJUBIVOST


Image and video hosting by TinyPic
slika: gif digital art

Ako kažem nenasilje i oduzmem ''ne'',
ostaje nasilje na kraju,
misao miroljubivosti bolje
i drugačije zrake imaju.

Nasilje pred njima blijedi
samo čovjek pošten i miran
stalno miroljubivost slijedi
mišlju, riječi i djelom, svaki dan.

Zato misli: miroljubivost biram
u svakom djelu i komunikaciji
sa miroljubivosti nježno srce diram
u svakoj postojećoj situaciji.

A situacija ima dosta
koje miroljubivost traže
i svaki čovjek može
sa miroljubivosti da se slaže.

To je jedna od pet ljudskih vrijednosti
po indijanskoj tradiciji,
ima mnoge prednosti
i sluzi svakoj naciji.

Istina, mir, ispravnost i ljubav
sa miroljubivosti uvijek zrače
šaljući negativnost u zaborav
za svako ljudsko biće opstanak znače.

Zato ću da ih kroz život slavim
svakog životnog trenutka,
neću da ih izostavim
iz svjesnog misaonog kutka.

Neka svaki kutak u umu
ima njihove zrake,
da pomognu razumu
oko situacije svake.

Tada će svjesnost biti na djelu
u tijelu, umu i emocijama,
obuhvatit će Zemlju cijelu
Božanskom ljubavlju i devocijama.

O, divna miroljubivosti,
gdje li si do sad bila
molim te oprosti?



10:49 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 09.06.2018.

INTUICIJA...



slika: digital art

Intuicija, to intimno tkanje
što osjećajem iz dubine zrači,
podsjeća me na ispravno znanje
i propituje da li mi savjest nešto znači.

Razlikujem li istinu
mir što bonacu šalje
djelujem li ispravno
koristeći razumno razlučivanje?

Gdje njezina tolerancija stoluje,
dok ljudsko tijelo boluje,
kako bi duša trebala stvarati,
ako je savjest u stopu ne prati?

A život iskustvom uputu daje
koje pamćenje u svijesti ostaje,
ostaje ono koje opstanku vodi
zdravlju, sigurnosti i slobodi.

Sve to Intuicija iz podsvijesti prati
i svo mi akumulirano znanje uzvrati,
budno me prati njezin svevideći bitak
i kao da je Intuiciji užitak
kad moje znanje provjerava
nježno me na disciplinu usmjerava.

“Prijatelj budi sebi”,
šapće mi njezino biće,
“…ja se nalazim u tebi
pokazat ću ti gdje zora sviće.”



09:37 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 08.06.2018.

sam svoj kreator (14) - LJEPOTA


slika: digital art

Najviše ljepote nalazila sam na cvjetnim livadama ljeti, dok sam gledala pčelinje skupljanje peludi. Ne znam što mi je bilo čarobnije, mirisni obojeni cvijet ili let od cvijeta do cvijeta malene pčelice.

Voljela sam riječne virove i svemoćno slijevanje vode niz vodopade, satima sam mogla sjediti i sneno promatrati taj veličanstveni prizor, čeprkanje po plićacima i gledanje ribica u vodi, još je jedna priča o ljepoti dječijeg maštanja.

Zlatna žitna polja na povjetarcu, privlačila su mi pogled kad sam pored njih prolazila, voćke okićene slasnim plodovima od trešanja, murvi, šljiva, jabuka, krušaka, grožđa.

O, koliko ljepote je bilo u svakom tom prizoru koji mi je upriličila priroda! A tek procvjetano cvijeće u proljeće: jaglaci, ljubičice, zumbuli, perunike, ruže, prve šumske jagode pa toplo proljetno sunce, bose noge u suhom pijesku.
Bože, što sam se nauživala prirodne ljepote! Kako sam to ikad mogla smetnuti samo s uma, a kamo li zaboraviti?

Kad god razmišljam o ljepoti, ovo su prvi prizori koji me na ljepotu podsjete. Bilo je još mnogo ljepote koju sam živjela prihvaćajući to stanje svijesti često nesvjesna njegove veličanstvenosti i sad živim lijep život, zapravo, gotovo uvijek mi je bilo lijepo.

Sad kad sam osvijestila to predivno stanje bivanja, dijelit ću ga svjesno sa svakim vidljivim i nevidljivim bićem.


slika: digital art



LJEPOTA

Lijepo li je, lijepo li je
kada pljusak ljetni lije
suhu zemlju dok napaja
kad je zemlja usred raja
i kad kapljice zahvalno prima
gdje god mjesta za njih ima.

Lijepo li je, lijepo li je
kada toplo sunce grije
kad se cvrkut ptica čuje
kada eho vjetra odjekuje
životnosti i radosti,
mladosti i starosti.

Lijepo li je, lijepo li je
dijete kad se veselo smije
kad otkrije ljubav svoju,
dok korača ka spokoju
u sigurnost kada zađe
i svog druga kad pronađe.

Lijepo li je lijepo li je
što je nekad bilo prije
i ono što će tek da bude
za djecu i odrasle ljude,
ljepotom okićena priroda
jesenjega uroda i ploda.

Lijepo li je lijepo li je
suho lišće kad se vije
na južini kad pada žir
u prirodi dok nastaje mir
prva pahulja kad zaleprša,
a sve se postojanje utiša.

Lijepo li je lijepo li je
visibaba kad izbije
i proljeće kad najavi
došlo je vrijeme zabavi,
priroda se budi,
a vesele se ljudi.

Lijepo li je lijepo li je
kad milina obavije
duša kada sreću nađe
u suton života dok zađe
zadovoljna viđenim
i djelima učinjenim.



slika: digital art


09:41 | Komentari (5) | Print | ^ |

srijeda, 06.06.2018.

NISAM SAVRŠENA



slika: digital art

Za nekog možda i jesam,
ali za sebe nisam savršena,
jer još postoje istine koje skrivam
u dubinama svoje duše
i od same sebe
i od Boga svemogućeg
koji ih nijemo gleda
i ne daje mi mig,
da ih iznesem na svjetlo dana.

Možda Bog neće da se sramim
onog što obiteljski,
društveni ili religijski
nije dozvoljeno i moralno,
možda poštuje moju tugu
koja još ponekad tajno caruje
u kutovima moje duše,
skrivena u krletkama srca
i neshvaćena u vijugama uma.

Ne, nisam savršena i ne želim ni biti,
neka ostane pokoja tajna
samo za moju dušu,
Bog je ionako zna
i namiguje mi odobravanjem,
da budem takva kakva jesam
tajnovita u svojim mislima,
u duši otvorena novim idejama,
u srcu radosnim isčekivanjima ideala
koji život slave u njegovoj transformaciji.

Ne, nisam savršena,
savršenstvo mi je dostupno,
ali više ne marim za njega,
volim sebe ovako nesavršenu.



09:44 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 05.06.2018.

DOBRI LJUDI


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Ponekad me začudi
koliko ima dobrih ljudi,
kako ih prije nisam vidjela
možda nisam htjela
vidjeti ljudsku dobrotu
ili nisam znala na svoju sramotu?

Danas vidim sve dobre ljude
i njihove dobrote me ne čude,
shvaćam tu su uvijek bile,
samo su se od mene malo skrile.

Igraju se sa mnom kao i ljudi
neka i pravo im budi,
da me na svoj način uče
o onom dobrom danas i jučer.

Dobrote mi više nisu strane
ne gledam u ljudima mane,
gledam ono što dobro čine
njihove veličine
i mene čine boljom
i tako sa čudesnom voljom
pridružujem se dobrim ljudima
njihovim dobrim i ostvarenim čudima.


Image and video hosting by TinyPic


08:25 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.06.2018.

ZALJUBLJENOST




Neki osjećaji mili
sa mnom su cijeli život bili.
zaljubljena sam, sad ću priznati,
takvu me je rodila mati.

Zaljubljena sam u dom i roditelje,
obitelj cijelu i prijatelje,
zaljubljena sam u prirodu,
istraživanje i slobodu.

Zaljubljena sam u proljeće
kad trava raste i cvjeta cvijeće,
zaljubljena sam u ljeto
u sve lijepo i sveto.

Zaljubljena sam u sunce u žarko
kad me miluje zracima polako,
zaljubljena sam u dugu poslije kiše,
a duša mi za daljinom uzdiše.

A kad me težina djela pritišće,
zaljubljena sam u jesenje lišće,
u plodove koje vise sa grana,
dok obilje teče sa svih strana.

U očekivana vremena bolja
zaljubljena sam u žitna polja,
mirisnu travu pokošenu
u ljepotu prirode snenu.

Zaljubljena sam u zimu
njenu hladnoću i bjelinu
u djecu na vrhu brijega
koja uživaju u ljepoti snijega.




Zaljubljena sam u trenutke
koji mi otkrivaju ljubavne kutke,
zaljubljena sam u dijete na majčinim grudima
njegovu sklonost anđeoskim osmjesima.

Zaljubljena sam u prirodu,
ljudsku osobnost i slobodu,
u različitost ljudskih godina,
zrak čisti sa visokih planina,
livade zelene u ravnicama,
putove posute suhim grančicama,
u lišće zeleno i žuto
po stazi prosuto.
zaljubljena sam u izgradnju,
sjetvu, žetvu i sadnju.




Zaljubljena sam u posao,
kad ga odradim
u trenutak upitan,
kad se ne svadim.

Zaljubljena sam u djela
koja iza mene ostaju cijela,
zaljubljena sam u razaranje
kao pripremu za stvaranje.

Zaljubljena sam u održavanje,
kad mi slijedi odmaranje.
zaljubljena sam u lijepe snove
koji mi dušu obnove.

Zaljubljena sam u ljude
kad se nečemu lijepom čude,
njihovu inteligenciju i slobodu,
dok nekom djelu pjevaju odu,
razvoju, rastu i uspjehu
kad življenje dobiju utjehu.




Zaljubljena sam u osmijehe na licima,
nježne osjećaje u ljudskim srcima,
dobrotu u javnom djelu,
u kreaciju cijelu.

U pogledu snena,
u ljubav sam zaljubljena,
u osjećaj poljupca meka
bliska i daleka,
u uzdahe olakšanja
kad osjetim prihvaćanja.

Zaljubljena sam u lijepe misli
kad su me poslovni rokovi pritisli,
zaljubljena sam u istinite trenutke svete
kad mi leptirići nježnostii u trbuhu lete.

Zaljubljena sam u tebe
zadovoljnog pored sebe
kad me dodirneš
bez ikakve potrebe.

Zaljubljena sam u ruke tvoje
kad se s mojima na trenutak spoje,
zaljubljena sam u vatru što tiho pucketa,
toplinu u duš, kad harmonija cvjeta.




Zaljubljena sam u tvoj pogled zagonetan
u vidljiv osjećaj, kada si sretan
zaljubljena sam u rana jutra,
jučer, danas i sutra
u tihu, mirnu večer,
dok vrijeme polako teče.

Zaljubljena sam u jutra na plaži,
dok te moj pogled u gomili traži,
zaljubljena sam u tebe
bez ikakve potrebe
za trenucima spokoja,
a harmonija moja
sama sebe održava,
dok me cijelo postojanje podržava.



Ah, žena!
Stalno je zaljubljena,
a aktivnost njena, kreiranje održava,
dok joj cijelo postojanje kreaciju osvjetljava,
volim zaljubljenost ovu
sa njom živim sveukupnu obnovu.



09:29 | Komentari (5) | Print | ^ |

nedjelja, 03.06.2018.

LIPANJ U LIPLJU



slika: digital art


U nosnicama mi
opojni miris lipa
najavljuje čaroban dan.

Pokošena livada
draži mi sva čula,
a nepokošena
milinom pogleda
pretvara u osluškivanje
prirode i njenih tokova.

Sve je u meni mirno,
spokojno dišem
puninom života.

Ja, lipanj i lipe
sjedinjeni u jednom,
slušamo ptičji orkestar
koji svira najljepšu simfoniju
savršenih zvukova,
melema za moje uši.

Sve u meni osjeća
harmoniju bivanja
o skladu čovjeka
i prirode koja ga okružuje.

Takav je lipanj u Liplju,
ispunjen cvjetovima,
mirisom jagoda
koje vire iz trave,
skrivenim gljivama u lišću
i mojim spokojnim dahom
u kojem uživaju sva čula.


17:19 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 02.06.2018.

ŽIVOT JE PJESMA



slika: digital art


Život je pjesma sfera
i mnogih živućih proletera
koji su se razmilili na sve strane,
dok u materiji žive vrline i mane.

Kao da hoće da otkriju svijet
je li dobar i svet,
život krikom odjekuje,
dok se rođenjem najavljuje.

I kad se plače, život je pjesma
u snu ili bez sna
curi vremenski kao kapljice vode
nastojeći doći do slobode.

Kao tekućina curi kroz otvore prsta
i pada na zemljišta čvrsta,
Zemlja ga kao spužva upija,
a život se tako kroz materiju probija.

Kad se pjeva najavljuje veselje,
kad se plače neispunjene želje,
kad se smije sunce ga grije
i kao da ne smije pjesma biti
vremenom se počne lomiti.

Ne želi i želi biti,
a onda zvuk sfera kao da čuje
ponovno pjesmom odjekuje,
da ga cijelo postojanje čuje
dok on život u bićima caruje.


08:47 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 01.06.2018.

STAZE


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Svatko svoje staze ima
i hoda mnogim putovima,
ponekad putnik u bespuće zađe,
dok prolaznu stazu ne pronađe,
a utrtim stazama hodati je lako
i na njima se snalazi gotovo svatko.

Krčiti svojom stazom po bespuću,
izlagati tijelo gustom pruću,
očima mjesta ispred sebe tražiti,
rukama hod nogu snažiti,
srcu hrabrosti od nepoznatog davati,
to može znati
samo neimar koji put traži,
dok svoju dušu hrabrošću snaži.

Veličanstvena je svaka staza
puna hodanja, trčanja i odraza,
dok ostavlja iza sebe tragove
kao pruga svoje pragove
po kojim vlak prolazi,
dok nepoznate putnike prevozi.

Dok se putuje od postaje do postaje
samo neko sjećanje na putovanje ostaje,
početak staze i cilj su dva kraja puta,
a putnik po njima putujući luta.

Od mjesta do mjesta
putovanja su česta,
a postaje o njima mnogo znaju,
dok putnike ispraćaju.
voljela bih znati priče njihove,
da mi znanje o stazama obnove.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=85968


09:03 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 31.05.2018.

MOJ DOM



slika: digital art

Moj dom je najljepše mjesto na svijetu,
kroz njega doživljavam
i spoznajem cijelu planetu
i planeta Zemlja je moj dom
prirastao i blizak srcu mom.

Sunčev sustav samo je prati
kao da želi znati
kako li je ljudskim bićema,
dok teže svakodnevnim otkrićima?

Galaktički sustav
sve milo gleda,
on nikom ne da,
da Zemlju dira.

Zemlja je sposobna
sama da bira
svoj put razvoja
nespokoja i spokoja.

I zato je moj dom
najljepše mjesto na svijetu
u njemu imam obitelj svetu,
kroz njega se učim svetosti
tuge i radosti,
ljubavi koja sve oprosti,
zato dom zovem svojim,
jer kroz njega živim i postojim.


09:23 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 30.05.2018.

UZDAH



slika: digital art

Što je uzdah za tijelo
crno ili bijelo
osjećanje duha,
dok izlazi iz trbuha?

Zašto li je izašao
što je pronašao,
da ga unutra smeta
pa hoće da dotakne
konture svijeta?

Gledam na mjesto gdje je bio
kao da nije smio tu biti
niti napetost mišića osjetiti.

Podsjeća li me, da se odmorim
o zaboravljenom progovorim,
tjeskobu možda odnosi
ili dah novi prosi?

Hoće li da spoznam
plućima kisika da dam,
tko to u meni uzdiše,
dok mi sudbinu uzdahom piše?

Sviđa li mu se biti u meni
ili bi da promijeni
disanje svoje,
dok se udasi j
edan za drugim roje?

Opet se na mah
pojavljuje novi uzdah,
a ja mu imena ne znam
niti mogu da ga spoznam.

Samo sam svjesna
njegovog postojanja
unutarnjeg pokretanja
udisanja i izdisanja.



09:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 29.05.2018.

RECI MI, SVJETLO...



slika: digital art


Reci mi, svjetlo, smatraš li uistinu da sam sve te kazne svojim životom i zalaganjem zaslužila?

Ne očekujući odgovor, prisjećam se svojih obveza domaćice i majke. Osjećam se stupom svoje obitelji. Njihovo dobro zavisi od mog služenja njima. Služim li ja njima na ispravan način? Što je ispravan način služenja? Radim najbolje što znam, ali da li je to ispravan način? Imam osjećaj da sam nešto krivo posložila u svom životu. Nisam ja na prvom mjestu. Smijem li sebe postaviti ispred svih? Neznam je li to moralno.

Izalazim iz vode i odlazim kući spremiti obrok djeci i mužu. Nisam li sama sebi postavila previše obveza?, postavljam si pitanje. Nakon dugo vremena osvještavam. Životno breme služenja postalo mi je preteško. Umorna sam, nesretna, nezadovoljna, bolesna. Nemam više od kuda crpiti snagu. Što je snaga? Gdje se ona nalazi? Ne znam. Promišljam. Kako bih mogla otkriti dodatni izvor snage. Tek sam na polovini svog životnog puta, a već sam iznemogla. Zaključujem. Moja djeca me još trebaju. Nesmijem pokleknuti. Odgovorna sam za njih.

Čudne neobične vizije do tada nepoznate zaboravljene istine i zaboravljene ljepote mog života počeše me pratiti kao sjena. U prvi mah ne obraćam pozornost na njihove poruke. Nisam svjesna sa kim sam to uspostavila komunikaciju. Nikoga ne vidim ali spoznaje o zaboravljenim sretnim iskustvima i nepoznatim pozitivnim znanjem neprestano su prisutne u mojim trenucima osamljenosti. Shvatam ubrzo da je to područje komunikacije vrlo neobično uzimam olovku i bilježnicu i odlučujem ih zapisivati.

Sve što dotaknem rukama uspostavlja samnom komunikaciju na prijateljski način. Ne razumijem, kako tu povezanost nisam prije osjećala. Možda sam „pošandrcala“ pomišljam. Preispitujem svoju mentalnu stvarnost i zaključujem da je ista kao što je i bila.

Da ne zaboravim te spoznaje počinjem ih bilježiti na papir. Zaključujem da je bolje tako nego da o tome nekome pričam. Koga bih mogla pitati šta mi se to događa? Ne znam nikoga sa sličnim iskustvima. Na literaturu nisam ni pomišljala. Nisam dolazila u doticaj sa pisanim znanjem o tim iskustvima. Ne mogu reći da su me ta iskustva opterećivala dok nisam počela dobivati uvide o drugim ljudima, i kosmičkim zbivanjima. Kada se to dogodilo počela sam postavljati pitanja i tražiti odgovore.

Zapravo odgovori su dolazili bez da sam ih ja tražila, ali ja u njih nisam vjerovala. Počela sam ih povremeno provjeravati. Uplašila sam se tek kad su se pokazali istiniti i tad sam se od straha o njihovoj istini gotovo, potpuno blokirala. Ukočena u spoznaji da me nitko ne voli niti ja volim ikoga. Da svi lažemo o tome ko smo i što smo, da lažemo u svojim mislima osjećajima, riječima i djelima.

Ponajprije osvještavam svoje laži. Jasno vidim gdje sam griješila. Nevoljno se suočavam sa njihovim posljedicama. O, kako bih se rado vratila u onu iluzornu stvarnost u kojoj sam do tada živjela. Vjerovala sam u ljubav i da me netko ipak voli, a ako me i ne voli nitko u mojoj blizini, vjerovala sam da postoji netko tko će doći da me voli.

Lako je vidjeti svoju osobnu istinu i istine drugih ljudi iz perspektive neznanja i nesvjesnosti. Ali kada se osvijesti znanje koje se ne vidi to je, užas-užasa.

Kada spoznaš da si prevaren od sudionika u igri života, u iskustvu izdan od partnera, nevoljen od djece istina je gorča od čemera, otrov bi joj tek spasenje bio, a ti nemaš čak ni njega pri ruci da si uskratiš tešku tugu, bol neizmjernog gubitka vjere u zajedništvo sa drugim čovjekom, svojim bližnjim, voljenim i rođenim. To je trenutak samospoznaje.

Tek sada shvatam zašto ga religija ne odobrava, mada religija ima i druge razloge ne odobravanja samospoznaje.

Malo koji čovjek posle tog uvida bi ostao živ kad bi u tom trenutku mogao presuditi sebi. U takvim trenutcima često se presuđuje netkom drugom, onom koga se smatra neprijateljem ili tlačiteljem. Žuta minuta u crnilo se pretvara. Dosta je bilo! O Sodomo i Gomoro ima li i jednog pravednika pojavljuju se riječi iz Svete knjige Biblije u mojoj svijesti. Lako mi je reći odgovor na to pitanje. Nema, Gospode Bože, oprosti nam. Ne znamo što činimo. Skrivene mane mnogo su nam veće od vidljivih vrlina. Zbog toga tama vlada našim životima. Mojim više neće vladati!

Naći ću put do trajne sreće. Osvijestila sam da ona ne ovisi samo od ljudi u mojoj blizini. Ima mnogo stvari koje mi čine zadovoljstvo, a ja sam to nesvjesno uzimala zdravo za gotovo. To je normalno, a svoju svijest sam usredotočila na ono što nije normalno. Zašto? Što je to što me vuče da više vidim zlo nego dobro?


09:05 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 28.05.2018.

TOLERANCIJA



slika: digital art

Zemaljska nacija
zna što je tolerancija,
to je kad susjed susjeda ne dira
kad nitko nikog ne kontrolira,
kad svi žive ispravno,
kao što je nekada bilo davno.

To je kad svatko ima izbora
i kad nitko zbog ničeg ne mora
mijenjati stavove svoje
kroz uvjerenja koja već postoje.

Tolerancija je kad se onom do sebe pomaže
i kad se sa njim besprijekorno slaže,
to je zaštitničko ponašanje
u međusobne odnose nemiješanje,
to je stanje kad ruka ruku mije,
a pošten obraz obadvije.

Tolerancija ima formu svoju
ona poštuje ljude po soju,
prihvaća različitost vrsta
uvažava komunikaciju „s prsta“,
otvorenoj komunikaciji prednost daje
i nerazjašnjeno ništa ne ostaje.

Tolerancija nije usputna energija neka,
to je odgovornost savjesnog čovjeka,
ona jasan stav uvjerenja ima
kao poštenje u svemu štima.

Svatko ima pravo na toleranciju,
slobodu izbora za situaciju
u kojoj se ponekad nađe,
da bi izbjegao neprilike i svađe.

Tolerantnim ljudima se biva
gdje je komunikacija harmonija živa,
bilo u mislima, riječima ili djelima
gdje se većina ljudi osjeća cijelima.

19. rujan 2012.


09:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 27.05.2018.

OŽIVJELA PJESMA


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Oživjela pjesma stihovima budi,
u njoj pjesmu poje probuđeni ljudi,
oni su opijeni prirodom i okolinom
susreću se sa manom i vrlinom,
razumijevanje života kroz pjesmu traže,
dok se tekst pjesme u stihove slaže.

Pjesmi su vrijeme i bezvremenost krila
uvijek je sa veselim ljudima bila,
pjeva pjesma vrline svete,
neke spominje rime prošlosti daleke
u ovdje i sada ih stavlja
melodijom svojom vječnost proslavlja.

Jesam li i ja pjesnik nekad bila
ili sam samo stihove u snu snila,
dok me nije pjesma probudila?

Stihovi mi se roje u umu
i smisao traže u razumu
duša ih plete mrežama poete,
a duh blaženstvo šalje
u ovo ovdje i ono dalje
pa životnost proslavlja,
dok riječi pjesme u stihu ostavlja,
život joj sija na bijelom papiru
poučavajući ljude svjetlu i miru.

Oživjela pjesma život slavi
i veseli se svakoj proslavi,
grlu što joj zvuk daje,
zraku u kojem odjek ostaje,
struni na glazbalu koje je prati
i hoće ljepotom zvuka da uzvrati
ne traži nikakvog blagam,
samo pjesnika mila i draga.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=89694


09:21 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 26.05.2018.

UVJERENJA



slika: digital art

Uvjerenja, koja mi je nametnula
moja obitelj, okolina i religija
o sposobnosti samostalnog upravljanja,
živim kao da su moja istina,
a to je samo kolektivna svijest
tko zna čijih iskustava i misli.

Ovog trenutka sva ta uvjerenja
idu ad act-a, tamo gdje pripadaju
u potpunu razgradnju iz mog uma
sve ih odlučno svjesno brišem,
od danas odlučujem disati punim plućima.

Od danas ću sama kreirati svoja uvjerenja,
ona u koja sam se osvjedočila
svojim osobnim iskustvom,
sazrela sam konačno
za donošenje samostalnih odluka
o svojim životnim izborima.

Uvjerenje „o, ne mogu izdržati više“
odlučno mijenjam u „mogu i hoću“
od svog života stvoriti
rajsko stanje samosvijesti
u kojem će samopouzdanje
zauzeti svoje sveto mjesto
u izboru ljubavi i moje osobne moći.

Mogu i hoću upravljati svojom svijesti
i odlučno vjerovati da sam sposobna
samostalno živjeti i preživjeti
u bilo kojim životnim uvjetima
birajući zdravlje, sklad i miroljubivost.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:20 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 25.05.2018.

PJESMO MOJA!



slika: digital art

Družiš se sa mnom, pjesmo moja,
k'o najbolja prijateljica
šapćem ti svoje tajne
iz dubine svoga srca.

Sa nikim nisam dijelila ove tajne,
osim sa tobom, pjesmo moja,
samo mi ih je ponekad šaptala duša
i pokazivala mi mjesta spokoja.

Srce i duša, suputnici moji,
upoznaše me sa tajnama svojim
i ja ih u svijet ponesoh, pjesmo,
umilnim i nježnim stihovima tvojim.

Skupilo se blago duše
iz mnogih njenih života
pa ga srce stihovima dijeli
kao da je najveća vrednota.

Družimo se uvijek zajedno
ja, duša, srce i ti, pjesmo,
sa tvojim stihovima bajnim
bili smo, bit ćemo i jesmo.

Drugari pravi, vjesnici istine,
blaga iz najdubljeg dijela bića
pa neka vanjski svijet ako hoće
o našim dubokim tajnama priča.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


12:21 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 23.05.2018.

TEBI, MAJKO



slika: digital art

Tebi, majko, koja si me pod srcem nosila,
tebi, koja si me rodila i odgojila
želim svoju zahvalu napisati,
ti si mi najdraža, ti si moja mati.

Otkad si me na ruke stavila
uvijek si uz mene u svemu bila,
čuvala si me dok sam bila mala,
dizala si me kad bih pala,
a kad sam malo odrasla
i mislila da sam svom životu dorasla,
učila si me kako da preživim
i poštujem život i da mu se divim.

Tebi, majko, svoju zahvalnost dajem
što svakim danom boljom ženom postajem,
voljela bih sada da te služiti mogu,
ali tebe nema, otišla si Bogu.

Svoj si posao ovdje odradila
hvala ti što si moja majka bila.

Sada ti od sveg srca kažem hvala
ta je moja gesta jako mala
za sve što si za mene činila
divna si osoba i majka bila.

Moje si srce svojim oplemenila
od mene si dobru osobu stvorila
nadam se samo da ti je milo
što me tvoje biće stvorilo.

Tebi, majko, svoj naklon dajem
što postojim i još uvijek trajem,
ti si me prva o životu naučila,
da bih dobar i pošten čovjek bila.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


15:16 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.