Udruga Aktivni Student (AKSTU) Zadar

Novi sastanak članstva AKSTU-u i svih zainteresiranih studenata će se održati sutra u 17 sati u Studentskom klubu. Svi ste pozvani.

Sinoć je u Studentskom klubu održan sastanak članstva udruge i stanara studentskog doma. Bilo je govora o idućim zajedničkim akcijama vezanim za poskupljenje stanarine studentskog doma. Odlučeno je da ćemo pričekati razvoj događaja, a onda u skladu s tim nešto pokrenuti. Svakakve ideje su sinoć raspravljane na sastanku, ali što ćemo točno učiniti, još nije potpuno sigurno. Osim toga raspravljali smo o problemu nepostojanja pristupa za osobe sa invaliditetom Znanstvenoj knjižnici. Iako je udruga u vezi toga poslala dopis Znanstvenoj knjižnici, odgovor još nije stigao, pa je odlučeno da ćemo kontaktirati vlasnika knjižnice - Grad Zadar i dogovoriti sastanak na tu temu. Također članovi AKSTU-a su sinoć raspravljali o nekim internim stvarima udruge, poput promjena u predsjedništvu, zatim nastojali smo mlađe članove uputiti u naš rad, a stvorena je i inicijativa da se pokrene časopis udruge, ali o tome nismo detaljnije raspravljali. Bilo je još tema koje ovdje ne treba posebno spominjati. U kratkim crtama to bi bilo to.

Danas će se u Studentskom klubu "Božo Lerotić" održati zajednički sastanak članova udruge AKSTU-u, vanjskih suradnika i stanara studentskog doma sa početkom u 17.00 sati. Biti će govora o idućim akcijama udruge i stanara. Pozivamo sve studente koji drže do sebe i žele se izboriti sa svoj bolji standard da danas prisustvuju sastanku. Ljudi dođite i uključite se.

Nakon uvođenja iksica u sustav prehrane studenata u Zadru pojavili su se mnogi problemi. Poneki od njih će nestati kada se sustav uhoda, ali npr. ostalo je pitanje kada će proraditi Iž, kada će biti subvencionirani svi artikli, itd. Zbog toga smo kontaktirali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa sa sličnim upitom. Kako je naš rad transparentan ovdje u cijelosti prenosim prenosim svoj dopis, i odgovor Željke Nenadić-Tabak iz ministarstva:
Poštovani,
kako vam je poznato, prije nekoliko dana u sustav studentske prehrane Sveučilišta u Zadru su uvedene iksice. Naravno udruga pozdravlja svaki pokušaj rješavanja problema prehrane naših studenata (premda će konačno rješenje biti tek gradnja nove menze), ali htjeli bi vas upozoriti na neke tehničke probleme nastale inkorporacijom novog sustava. Otkad su uvedene iksice, djelatnici DHM-a, skupa sa svojim ravnateljom Darcom Dell Orcom zaista čine sve kako bi problemi tijekom uvođenja novog sustava bili što manji. Naravno za to zahvaljuju sve pohvale, ali usprkos svim njihovim nastojanjima gužve su svakodnevno velike. Molimo da Ministarsvo interevenira i da na eventualne prijedloge uprave DHM-a o riješenju problema odgovori pozitivno. Npr. rješenje se možda vidi u uvođenju još jedne blagajne u menzu i sl. Osim toga htio bih upozoriti na činjenicu da mnogi artikli koji imaju subvencije Ministarstva na drugim Sveučilištima u RH to još nemaju u našoj menzi. Tražimo također da se taj problem što prije riješi na obostrano zadovoljstvo. Isto tako htio bih vas upoznati sa činjenicom kako Hotel Iž još uvijek ne pruža prehranu studentima. Naravno poznato nam je kako je Hotel Iž pravno pod Ministarstvom Obrane, ali isto tako se nadamo da će Ministarstvo Znanosti intervenirati kod spomenutog Ministarstva da se ovaj problem riješi.
S poštovanjem,
Branko Radonić
AKSTU Zadar

Jutros smo dobili slijedeći odgovor:
Poštovani g. Radonić,
Zahvaljujem na Vašem dopisu.
Upoznati smo s problemima o kojima govorite u dopisu u svezi gužvi koje su nastale upotrebom X-ica i trenutno sam u stalnom kontaktu s g. ravnateljem Doma hrvatske mladeži. Što se tiče Hotela Iž problem je u nedostatku tehničke prirode (mora postojati online veza s bazom podataka, koju oni trenutno nemaju) te smo zbog osiguravanja uvjeta odmah intervenirali u MORH-u. Nadam se da će to biti riješeno u najkraćem mogućem roku.Postoji i problem njihove pravne osobnosti, jer bi trebali prijeći iz MORH-a u novu tvrtku što se treba dogoditi ovih dana, ali je to stvar na koju ne može utjecati naše Ministarstvo. I bez obzira na sve početne poteškoće, mislim da je učinjena velika stvar da su se konačno, nakon mnogih odgađanja, uvele X-ice na područje Zadra. Nastojat ćemo kroz zajedničku suradnju poboljšati i ostale uvjete oko prehrane studenata. Još jednom zahvaljujem na Vašem dopisu.
Srdačan pozdrav,
Željka Nenadić-Tabak

Toliko puta se spominje ono kako se radi prije svega na tome da svi studenti imaju jednako pravo studiranja. A ja evo već na drugoj godini studiranja i dalje se pitam tko su to "svi studenti", jer me je na očigled i ovu baš kao i prethodnu akademsku godinu zatekla ista prepreka, a to je pristup Znanstvenoj knjižnici osobama s invaliditetom te osobama s poteškoćama u kretanju. Pa kako "normalno" studirati kao i svi drugi studenti kada ti je onemogućeno ono osnovno, tj.,pristup većinskoj literaturi? Prošle godine sam bila jedina osoba u invalidskim kolicima koja je tu studirala, iako ne i jedina s poteškoćama u kretanju, ove godine broj osoba s istim problemom se povećao, što pretpostavlja to da će se broj iz godine u godinu povećavati, a samim time i negodovanje zbog ovog oblika diskriminacije o kojem pišem. Jednako tako upućujem i na problem onemogućenog parkinga kombiju za prijevoz osoba s invaliditetom ispred glavnog ulaza na fakultet pored rampe za osobe s invaliditetom. Protivim se svakom obliku diskriminacije, no smatram da je onemogućavanje pristupa nekoj javnoj ustanovi bilo kojoj osobi, iz takvih razloga krajnje nehumano i nepošteno! Stoga se obraćam vama u nadi da će se ova nepravda ispraviti i da ukažem na to da na ovom fakultetu postoje i osobe s invaliditetom koje također u potpunosti zavređuju jednak tretman kao i svi ostali jer i mi smo dio "svih studenata"!
M.Bura (II.godina)

U ponedjeljak, 19. studenog 2007. godine s početkom u 20h, u konferencijskoj dvorani Studentskog doma u Zadru održan je prvi sastanak stanara, kojega su vodili predstavnici doma za tekuću akademsku godinu - Ana Šimić, Marina Maganić, Petra Blašković, Mirko Andrić i Ivan Gambiroža. Sastanku se odazvao većinski broj stanara, koji su vlastitim idejama sudjelovali u osmišljavanju projekta za ovu godinu, te raspravljali o trenutno najaktualnijem problemu – CIJENI SMJEŠTAJA U STUDENTSKOM DOMU. Unatoč dopisu iz Rektorata, kojim se stanari obvezuju platiti dom, stanari su i dalje nezadovoljni zbog enormnog povećanja cijene i ustrajni su u svojoj namjeri da spriječe navedeno to povećanje kojeg smatraju neopravdanim iz sljedećih razloga:
-neadekvatna kotlovnica čiji kapacitet ne zadovoljava potrebe zagrijavanje tople vode
-Studentski dom u Zadru za razliku od većine domova u Hrvatskoj, u sklopu doma nema studentsku menzu
-voda je upitne kakvoće
-svega 4% zadarskih studenata smješteno je u Studentskom domu
-obavijest o poskupljenju donesena je nakon završenog natječaja za prijem studenata, a da se prethodno o tome ni usmeno ni pismeno nije obavijestilo buduće stanare.
Iz prethodno navedenog stanari Studentskog doma odlučili da i dalje neće plaćati stanarinu jer im je obećano da će se njihova molba o snižavanju stanarine razmotriti na sljedećoj sjednici Senata, na kojoj će i među ostalima sudjelovati predstavnici stanara Studentskog doma, predstavnici udruge AKSTU, te predstavnici Studentskog zbora.
Predstavnici stanara studentskog doma

Sinoć je na televiziji VOX u emisiji 1 na 1 gostovao rektor Sveučilišta u Zadru, prof. Ante Uglešić. Kad sam čuo da će gostovati rektor, jedva sam čekao da ona počne. No kad sam odgledao cijeli sat emisije moram priznati da sam vrlo razočaran. O čemu se radi? Ja sam naivno mislio da će rektor u sinošnjoj emisiji dobiti priliku da kao novi na toj funkciji opiše u kratkim crtama što očekuje od svog mandata, u kakvom je stanju Sveučilište i što će učiniti da se ono poboljša. No, možda bi naš rektor i odgovorio na ta pitanja (vjerujem da bi, jer je ipak intelektualac, a ne šarlatan), da mu je ista voditelj emisije i postavio. Rektor Uglešić je u sinošnjoj emisiji dobio vrlo malenu minutažu za odgovore i to iz razloga što je ostatak vremena potrošio voditelj koji je uz svako svoje pitanje rektoru nadovezao i po jedan preduuugi monolog pun hvale i egoizma vezanog za njegov novinarski rad. Hvalio se kako je on kao novinar prije desetak godina pisao kako se treba otvoriti Sveučilište u Zadru i istovremeno rektoru i gledateljima gurao pod nos primjerak starih novima sa člankom o spomenutoj temi, pa ga je pitao što misli o tome da je neki diplomat zaposlio svoju kćer u ministarstvu, pa koliki je utjecaj Crkve na Sveučilište, zatim tko mu je zgodniji Ingrid Antičević-Marinović ili Kolinda Grabar-Kiratović i sl., uglavnom pitanja koja nemaju nikakve izravne veze sa rektorovom funkcijom, a ne daj bože studentima (naravno svako je pitanje legitimno, ali se zna zašto je rektor u emisiji i kakva ga se pitanja pitaju). U emisiji u kojoj je gostovao jedan rektor, gotovo da nisu ni spomenuti oni zbog kojih sveučilišta i fakulteti i postoje – studenti. Rektoru nisu postavljena pitanja o tome što misli o studentskom nezadovoljstvu, zašto se otvaraju novi odjeli, a menze i domovi ostaju isti, zatim dokad će studenti slušati predavanja u malim učionicama, do kada će u nedostatku knjiga učiti iz skripti i slična druga pitanja koja je mogao čuti samo da je došao do Sveučilišta i pitao bilo kojeg studenta (ali i profesora) što misli o našem faksu. Ma čak rektoru Uglešiću nije dao mogućnosti i da nahvali svoj rad.
Ne mogu vam opisati koliko sam razočaram tijekom spomenute emisije. I što je najsmješnije, ja sam se pokušao i uključiti u emisiju, kako bi postavio pitanje rektoru o studentima i općem funkcioniranju faksa i na taj način pokušao skrenuti emisiju u tome smjeru, ali zbog voditeljevih vagininih monologa nisam mogao doći do riječi, ali ne brinite se T-Mobile je naplatio moje čekanje.
I zaključak svega je da je sinošnja emisija, od koje sam puno očekivao, na kraju ispala jedno veliko ništa, kako za rektora, tako i za gledatelje. Bilo bi bolje da sam taj sat vremena potrošio na učenje za nadolazeći ispitni rok, nego ga na gledanje lošeg i beskorisnog programa.

Napokon! Nakon dugih nastojanja udruge napokon je studentima ne-zadranima omogućeno posuđivanje knjiga iz Znanstvene knjižnice u Zadru. Kako je do toga došlo? Budući da sam čest korisnik Znanstvene knjižnice još sam se početkom godine zapitao zbog čega postoji diskriminacija prema studentima koji nisu iz Zadra i koji mogu samo knjige posuđivati u čitaonici, ali ne i za vanjsku posudbu. Nakon prvog studentskog prosvjeda u travnju, pozvani smo na sastanak u gradsku vijećnicu. Među mnoštvom tema o kojima smo raspravljali sa gradonačelnikom Kolegom i dogradonačelnikom Grgurevićem, na dnevni red sam postavio i ovaj problem (Grad je vlasnik Znanstvene knjižnice). Tada nam je obećano da će se problem odmah riješiti jer ne postoji valjan razlog da tome ne bude tako. Tražili smo samo da se prava koja imaju svi drugi prošire i na studente koji nisu iz Zadra ili Zadarske županije. Naravno nije nam bilo ni na kraj pameti tražiti mogućnost vanjske posudbne nekih vrijednih izdanja, karata i sl., (što nam se kasnije predbacivalo) već samo ono što imaju i svi drugi. Nažalost prolazili su mjeseci ali se ništa nije rješavalo. Nekoliko puta smo na sastancima požurivali dogradonačelnika da to riješi. Nakon što je u emisiji na televiziji VOX krajem rujna izjavio da je samo pitanje dana i sata kad će se to riješiti, i opet nakon toga nije činio ništa, opet smo ga upozorili na dana obećanja. I napokon prije dva-tri dana studenti su dobili toliko željeno pravo na knjigu.
Kako se učlaniti? Kada vam istekne valjana iskaznica za čitaonicu (a možete i prije ako želite) dođite u Znanstvenu sa indeksom i osobnom iskaznicom, recite da ste student ne-zadranin i da želite posuđivati vani i oni će vas upisati. Upisnina je 100 kuna, kao i za zaposlene osobe. I to je to.

Došao je i taj dan! Dan koji će ostati zapIsan u pamćenju svih studenata Zadarskog sveučilišta! Svanula je zora, pukla u svoj svojoj crveno-krvavoj ljepoti u prohladno studeno jutro,kao mnogo puta do sada, a bolje bi bilo da došla nije, i sa sobom bol donje! crna i kleta sudbina okrutno se poigrala sa našim mladim akademskim životima! Ova bol je pregolema da bi se opisala! Ne nalaze se riječi da opišu bol! bol je ista kao kad nađeš porušen i zapaljen dom! Prokletinja se ovog crnog dana tiho uvukla u našu menzu i zauvijek prekinula naše bezbrižno studiranje! Prokletinja zvana
IKSICA odnijela je i zadnju zraku sunca u ovom akademskom sivilu! Ne mogu to ni izreći; boli me; plačem; pitam se što smo mi akademski obrazovani građani skrivili ovom prokletom sistemu! Ovaj dan bolje da nije ni došao! NEMA VIŠE PIVE NA BONOVE! Nema više onog slatkog
nektara božanskog u boci od jedne litre; one čarobne stvari od 4.60 kuna; koji nam je svaku bol olakšavao; svaku ženu činio ljepom; onoga eliksira mladosti i sreće našeg mladog života! Plačite sa mnom jesenje kiše! ja nemam više razloga da živim; ja nemam više kome da se nadam! Bojim se samo da ne poraste stopa samoubojstava u ovom prokletom gradu!
Nema više pive ujutro umjesto kave; nema više utjehe poslje padnutog ispita; nema više radosti kada se ispit prođe! Nema više rođendana u Citi! Nema više one poznate rečenice: momak moraš mi dat još trideset lipa ili, momak ostaje ti još 2 kune, oćeš jednu bananu ili da ti dam malo
mineralne? SVATITE MOJU TUGU I BOL; RAZUMITE MOJE PATNJE! Razumite moju bol koja ostavi još jednu duboku ranu na mojoj izgorenoj jetri i uništenoj studentskoj psihi! A sada idem opiti se čokoladnim mlikom u istu onu menzu koju sam prije tako volio! Nema više života kakvog smo poznavali! Sve je postalo još sivije i bezličnije!
A.P., 2. godina

Sinoć je sa početkom u 16.30 sati održana 2. redovna skupština udruge Aktivni student i to u Studentskom klubu. Na skupšitini je prisustvovalo 30-40 studenata. Također su došli izaslanici Studentskog zbora i udruge mladih Z,V.U.K.
U početku sam u kratkim crtama rezimirao dosadašnji rad udruge, a nakon toga smo raspravljali o svim bitnim problemima zadarskih studenata. Bilo je govora o nedavnom poskupljenju studentskog doma. Naravno udruga je, kao i dosad, dala podršku svim nastojanjima stanara doma i njihovim predstavnicima. Razgovarali smo o uvođenju iksice i svim problemima vezanim za taj sustav. Isto tako upozorili smo na brojne probleme sa provođenjem Bolonjskog procesa. No, najvažnije o čemu smo sinoć razgovarali je problem teške letargije i kroničnog mrtvila među studentima ovog Sveučilišta. Studenti nikako da se pokrenu (premda prema informacijama iz Zbora, Studentski klub je prebukiran za studentske projekte slijedećih tjedana - ali sve opet ovisi o nekoliko desetaka ljudi). Sinoć je na skupštinu došlo tridesetak ljudi, naravno to je premalo ako imamo na umu da nas je na Sveučilištu oko 5 tisuća. No ipak ja sam zadovoljan što je sinoć došlo tridesetak mladih ljudi voljnih da nešto rade za svoje i opće dobro. AKSTU je prekjučer slavio svoju prvu godišnjicu. U toj godini puno smo toga pokrenuli i nastavljamo i dalje sa našim radom. No malo pomalo je vrijeme da neke od nas u predsjedništvu AKSTU-a počnu mijenjati mladi ljudi. Naravno neće se to naglo dogoditi. Cijela ova akademska godina, ali čak i ona slijedeća će biti dovoljno duga da se novi mladi ljudi upute. Zbog toga mi je drago što se sinoć upisalo nekoliko novih članova. Kako sam sinoć rekao: ništa prije ni poslije AKSTU-a neće biti isto na ovom Sveučilištu. Zbog toga je vrijeme da mlađi nastave ono što smo mi započeli. Ovu skupštinu smo i održali jer jer ipak slika vrijednija od tisuću riječi. Zaludu mi pisanje na blogu, ako svi vi koje AKSTU zanima ne vidite u stvarnosti tko smo mi i što zapravo radimo. Sinoć ste mogli vidjeti da smo svi mi samo ljudi, sa vrlinama i manama, plusevima i minusima i sl., i da AKSTU nije neki bauk. Sinoć ste mogli vidjeti da je dovoljno samo malo volje i vremena da se stvari pokrenu na našem Sveučilištu. Naravno drago mi je što su se novi ljudi učlanili, a što je još važnije sinoć su nas neke kolege upozorile na neke probleme na našem Sveučilištu koje ćemo u što kraćem roku pokušati riješiti. Kad neki problem iskrsne ispred vas nemojte se pitati što netko drugi može učiniti za vas, nego što vi sami možete učiniti da problem riješite. Udruga je i osnovana kako bi se mladi ljudi zajedničkih interesa i problema pokrenuli u stvaranju boljeg standarda kako za sebe, tako i za druge. Hvala svima što su sinoć došli, i nemojte da sve bude službeno. Ako imate neki problem, a na ulici prepoznate nekoga od nas iz udruge pristupite i kažite što vas muči, uključite se. Svoj pogled na sinošnju skupštinu iznijela je još jedna kolegica na svome blogu Filozofiram non-stop i vrijedi ga pročitati. Toliko od mene sa željom da ova godina bude još uspješnija od prošle.

Udruga Aktivni student danas slavi svoj prvi rođendan. Prve ideje o potrebi osnivanja udruge nastale su već krajem akademske godine 2005/06., tj. prve u kojoj je uveden Bolonjski proces na Sveučilištu u Zadru, budući da je bilo očito da se Bolonjski proces ne provodi kako bi trebao.
Osnivačka skupština udruge AKSTU-a održana je 14. studenog prošle godine u Multimedidijalnoj dvorani Gradske knjižnice u Zadru. Na skupštini je izabrano vodstvo, određeni ciljevi borbe nove udruge i upisani prvi članovi. Mlada udruga je od početka upozoravala na nizak standard zadarskih studenata i na loše provođenje bolonjskog procesa, te je tražila da odgovorni iz Grada, Sveučilišta i resornog Ministarstva postave datume iz obećanih projekata. U slijedećim tjednima udruga je, ojačana novim članstvom, krenula u prve akcije. Već u prosincu, AKSTU je pokrenuo peticiju kojom je upozoravao na elementarne probleme zadarskih studenata. Peticiju je u tri dana potpisalo 1200 studenata i profesora Sveučilišta u Zadru. Tako dobar odaziv na peticiju je pokazao kako je studentima dosta maćehinskog ponašanja odgovornih institucija prema njima. U veljači je održana nova skupština članstva udruge na kojoj je odlučeno kako će u cilju promocije našeg rada biti pokrenut službeni blog, koji se već u svom kratkom vremenu postojanja pokazao kao izvrstan posrednik između AKSTU-a i studenata Sveučilišta u Zadru.
U ožujku je udruga izradila Deklaraciju o problemima studenata Sveučilišta u Zadru, gdje se očitovala o najvažnijim problemima koji tište studente, a ticali su se problema studentskog smještaja, prehrane, visokih školarina, upisnih kvota, nepostojanja studentskog kluba i sl., te zatražila hitna rješenja. Sa peticijom i deklaracijom upoznati su Sveučilište, Grad i Ministarstvo. Kako spomenuti nisu činili ništa na rješavanju naših problema, ili su dali tek načelnu podršku našim nastojanjima, udruga je 20. travnja 2007. godine na Narodnom trgu održala studentski prosvjed na kojem je prisustvovalo nekoliko stotina zadarskih studenata. Studenti su jednoglasno tražili poboljšanje standarda i upozorili na loše provođenje bolonjskog procesa. Nakon prosvjeda kojeg su popratili gotovo svi mediji, AKSTU je bio pozvan na brojne sastanke sa predstavnicima Grada i Sveučilišta koji nisu donijeli ništa nova, zbog čega je udruga organizirala i održala i drugi studentski prosvjed na Narodnom trgu, 25. svibnja, ali ovaj put uz suradnju udruge mladih Z,V.U.K. i Studentskog zbora. Dvama studentskim prosvjedima zadarski su studenti pokazali kako neće mirno gledati kako im se standard sve više srozava i jasno su pokazali kako nisu pasivna i inertna masa, kako ih se često optuživalo. Prosvjedima su izrekli što misle o nekoj imaginarnoj zemlji zvanoj Hrvatska - Zemlja znanja.
Energičan rad AKSTU-a potakao je i druge, a posebno Studentski Zbor, da se više pokrenu u borbi sa studentska prava. Rezultat toga bio je memorandum AKSTU-a, Z.V.U.K.-a i Zbora o zajedničkoj borbi za Dom Hrvatske mladeži koji je potpisan na sastanku od 31. svibnja ove godine.
Tijekom jednogodišnjeg rada udruge njeni članovi volonterski su odradili stotine sati u borbi za studentska prava, sami financirajući svaku akciju udruge, na uštrb svojih brojnih fakultetskih i osobnih obveza. Borili smo se za otklanjanje lako rješivih problema na Sveučilištu koji nikako da se riješe, tražili i zahtijevali da stipendije i subvencije dolaze na vrijeme, zalagali se i pomagali mlađim kolegama u teškoćama kod provođenja Bolonjskog procesa i cijelo vrijeme tražili transparentnost u odlukama koje se tiču studenata ovog sveučilišta. Rad AKSTU-a pokrenuo je i druge da se bune. Od početka smo dobivali potporu od kolega sa drugih hrvatskih sveučilišta. I oni koji nemaju veze sa AKSTU-om morali su priznati da prije i poslije AKSTU-a ništa nije i neće biti isto na ovom Sveučilištu.
Koji su naši dosadašnji rezultati? Napokon se počinju rješavati problemi prehrane studenata, a studenti nakon mnogih godina napokon dobivaju svoj klub. No od svih tih krupnih ostvarenja možda su važnija ona mala koja se očituju u pomoći u rješavanju problema brojnih naših kolega koji su nam se često znali javljati tražeći našu intervenciju, posebno što se tiče provođenja Bolonjskog procesa.
Najbitnije od svega, u ovih godinu dana promijenila se opća klima učmalosti i pasivnosti među studentima ovog Sveučilišta, koji su shvatili da se mogu izboriti sa svoja prava, i da je to na kraju krajeva i njihova obveza. Za tu činjenicu, najviše je zaslužan AKSTU, odnosno grupica mladih ljudi koja stoje iza tog imena.
Mi tu ne stajemo i nastavljamo i dalje naš rad. Kako smo najavljivali, sutra ćemo održati i treću skupštinu članstva na kojoj ćemo pomladiti udrugu koja će, vjerujemo, sa mlađim snagama biti još sposobnija da uđe u koštac sa svim problemima studentskog standarda i provođenja Bolonjskog procesa.

Dragi studenti, sve vas obavještavamo da će udruga Aktivni Student u četvrtak 15. studenoga 2007. godine sa početkom u 16.30 sati, održati novu Skupštinu udruge, i to u Studentskom klubu u Domu Hrvatske Mladeži. Skupština će biti održana u sklopu obilježavanja prve godišnjice naše udruge. Na skupštini će biti rezimiran dosadašnji rad AKSTU-a, kao i sve naše buduće akcije. Važan dio skupštine biti će i upisivanje novih članova u cilju pomlađivanja iste.
Tijekom ove godine pokrenuli smo na desetke raznih većih ili manjih akcija i svakodnevno volonterski radili na poboljšavanju standarda studenata Sveučilišta u Zadru. Mnogi su nam dali potporu i skupa sa nama se uključili u borbu za studentska prava, bilo kao članovi ili vanjski suradnici. No vrijeme brzo protječe. Trenutna ekipa u AKSTU-u u slijedeće dvije godine će dovesti do kraja svoje studiranje i potrebni su nam mladi ljudi koji će nastaviti naš posao. Zbog toga želimo da mlađi studenti koji studiraju po Bolonjskom sustavu dođu na skupštinu i aktivno se uključe u rad udruge. Mi stariji ćemo ih u sve uputiti i kad dođe vrijeme oni će nastaviti naš rad. I oni koji nemaju veze sa AKSTU-om morali su priznati da prije i poslije AKSTU-a ništa nije i neće biti isto na ovom Sveučilištu. Postavili smo puno pitanja odgovornim osobama za naš standard te i dalje nastavljamo borbu. Beskompromisno smo ulazili u sve akcije i uvijek pokušavali istjerati stvari na čistac.
Tko se odluči priključiti našoj udruzi mora znati da će njegov rad je čisto volonterski, bez plaće, a jedina plaća će biti osjećaj zadovoljstva da je nekome pomogao ili nešto na ovome Sveučilištu promijenio na bolje. Tko se odluči uključiti morati će s vremena na vrijeme dio svog slobodnog vremena iskoristiti u radu u udruzi. Tko se uključi u udrugu mora znati kako predsjedništvo i članstvo udruge neće nikome dopustiti da mu rad u udruzi bude paravan za politički uspon.
Ako smatrate da se uklapate u sve nabrojano i da želite raditi volonterski u cilju poboljšanja studentskih prava i standarda, dođite na skupštinu i uključite se. Tijekom godine su mnogi davali ideje prijedloge za ovo ili ono i sad je vrijeme da se pokrenu. Očekujemo vas, jer kakva će biti vaša prava na fakultetu ovisi o vama samima.
Detaljnije informacije moći ćete pročitati na ovome blogu ili sa plakata koje će naši aktivisti polijepiti na ključnim mjestima našeg sveučilišta početkom slijedećeg tjedna. Sve eventualne promjene biti će na vrijeme objavljene.

Iksice su naponon pokrenute. Odlaskom na stranicu Centra za autorizaciju prijava upišite broj iksice i moći ćete vidjeti svoj osobni saldo.

Već neko vrijeme na našem se Sveučilištu svake godine osnivaju novi odjeli. Ni ova nova akademska godina nije bila iznimka. Naravno otvaranje novih odjela ću uvijek podržavati, ali ne pod bilo kojim uvjetima.
Hajdemo malo vidjeti kako trenutno izgleda naše Sveučilište. Na Sveučilištu u Zadru studira oko 5000 studenata, oko 200 ih je u Studentskom domu (4,12%), u Đačkom domu par desetaka (ali mogu od tamo izletiti kad se kome svidi). Pola odjela nema dobre učionice, klupe, ploče i ostalu opremu, a možda najbolji primjer je odjel za povijest. One prostorije u DHM-u koje odgovorni zovu odjelom za povijest su obična sramota za vodstvo našeg Sveučilišta. No dosta o odjelu na povijest. Hajdemo dalje. U studentskoj menzi u DHM-u postoji samo 80 mjesta, a studente još samo prehranjuje hotel Iž. Citadelu tu ne uvrštavam, budući da je to fast food. Studenti nemaju knjige za učenje, pa ovise o skriptama. Studenti nezadrani još uvijek ne mogu iznositi udžbenike iz Znanstvene knjižnice, studenti nemaju vlastitog liječnika, stomatologa i ginekologa. Studenti nemaju kompjutera na fakultetu (ona tri u sveučilišnoj čitaonici su sramota za naše Sveučilište, ali oni lijepo pokazuju koliko se zapravo drži do studenata). No, zato nam je rektorat lijep!!!
Nakon svega nabrojanog pitam se odakle moral odgovornim osobama da otvaraju nove odjele, kad nisu uredili ni stare.
Znam ja da se lijepo fotografirati sa španjolskim veleposlanikom u RH koji je donio par stotina knjiga studentima, ali da li itko misli na studente u tome trenutku. Na kraju pitam odgovorne, koliko će se odjela još otvoriti sa trenutnim kapacitetima menze, doma i sl.? Na kojoj će se brojci stati?
Dosad smo se naslušali svakavih opravdanja za takvo stanje, ali meni je osobno najdraže ono kako smo mi još mlado Sveučilište pa zato sve još nije kako treba. Tako ispada da prije 5 godina, na mjestu današnjeg sveučilišta, nije postojalo ništa, ni kamena na kamenu, a odjednom je sve izraslo. Prije toga je ipak postojalo Filozofski fakultet, o čijoj infrastrukturi dan danas još uvijek ovisimo. Ništa novo se nije izgradilo i napravilo u međuvremenu.