a few days ago...
...sjedim u kuci.ljeto je.noc je ugodna i topla.samnom u prostoriji moja kcer i jos neka djeca.pogledam kroz prozor..vani pada gusti,gusti snijeg!!!izlazim,zovem djecu da vide.gledam u snijeg istovremeno odusevljena i zacudjena.stojim na terasi,bosa,snijeg pada,ali vani je ugodno i toplo.pomislim kako moram pokupiti robu koja se susi.ali spaga je jako visoko,jedva dosizem do stipalica,mucim se ne mogu skinuti robu...stipalice padaju,roba po meni...ne mogu i to me frustrira,ocajnicki pokusavam ali ne ide,a snijeg i dalje pada.......sjedim na terasi svoje kuce,ugodno ljetno poslijepodne,sa mnom su moji roditelji.prolaze pored kuce neki susjedi,nose ogromnu kutiju punu smeca,njih cetvorica.gledam u njih,u kutiju i primjecujem kako iz kutije viri neka velika zivotinja.mrtva.pratim ih pogledom,dolaze do baje,bacaju kutiju,a pored baje bacaju mrtvog konja!!!!!jebote,oni su bacili mrtvog konja u smece!kako mogu? odkud konj tamo?pokazujem mojima,vidno uznemirena,ali oni ne reagiraju.nista!odlaze u kucu kao da se nista nije dogodilo.ne slusaju me.ne dozivljavaju me,uopce!pogledam ponovo dolje kod baje,konj mrda nogama,kaslje,muci se...pa on je ziv!!treba mu pomoci!!uletim u kucu,ponovo mojima govorim kako je konj ziv i kako mu moram pomoci,placem,neutjesno..tresem se..oni ne ragiraju,gledaju tv.hvatam telefon,govorim kako treba nazvati veterinara,drustvo za zastitu zivotinja..okrecem 988,ali ne ide...ne ide!!!ukucavan te tri brojke,ali display pokazuje druge,ne mogu dobiti informacije,ne mogu doci do veterinara...ne mogu,i to me baca u ocaj!izlazim,gledam dole,konj i dalje mrda,u agoniji je.i ja sam u agoniji,nitko mi ne zeli pomoci.bjesomucno tipkam po telefonu ali ne mogu...ne mogu!!!!
...vozim auto od moje najbolje frendice,ona sjedi do mene i sa nama u autu jos neki frend.idemo na neki parti u jednoj napustenoj tvornici.dolazimo tamo,samo nesto obavit i zurimo nazad.dok oni odlaze
ja ih cekam,ulazim na parti,hrpa mladih ljudi,svi se gibaju u ritmu muzike...house neki svira,ma gotovo sam sigurna.osjecam njihov ritam,gledam ih,ali ne cujem muziku.ali ne zabrinjava me to.sjedim i gledam,oni plesu,gledaju u mene,prodornim i istovremeno dalekim pogledima.ali gledaju me!znam to.zakljucujem da su na necemu.da su u nekom kolektivnom transu..svidja mi se to,gledam i ja njih.
odjednom mi iza ledja prilazi neki tip,stavlja ruke oko mene,grli me...poznam ga i ugodno mi je.pocinjem se gibati s njim u ritmu muzike...svidja mi se,prepustam se,obuzima me trans,i ja sam sada oni,oni su ja....svidja mi se feeling...i ja sam drogirana...odjednom,sjetim se da sam u zurbi, da moram ici,da me cekaju...carolija prestaje..izvlacim se iz njegovog zagrljaja,govorim mu to i odlazim prema vratima.on me pokusava zaustaviti,gleda me sa cudjenjem,govori..sasvim bezglasno...ostani.ne cujem ga vise,ja moram ici...odjednom,on mi istrgne mobitel oko vrata i pocne bjezati nazad unutra.trcim za njim,hvatam ga i uzimam mu sve iz ruku.on se ne opire.pocinjem trcati van.ljuta sam.on trci zamnom,dovikuje da sam uzela nesto njegovo..stajem..gledam u ruke,dajem mu to,stavljam mob oko vrata i nastavim trcati.zelim otici.trazim auto.nema ga.otisli su bez mene.trcim.izlazim iz zgrade.vani pljusti kisa.nebo se otvorilo.ne smeta mi.ja i dalje trcim.on trci zamnom.znam to,ne vidim ga,ali znam.dugo trcim,dolazim do ceste,shvacam da moj mob nije moj...ljuti me to.pored ceste se zaustavlja bajk,sportiva neka,zute boje,nabrijan ful.na njemu neki tip,ne poznam ga,obucen u zuto odijelo,suncane naocale,bez kacige...iza njega moja frendica,isto u zutom odijelu,bez kacige..obadvoje mokri od kise.ona silazi sa motora,gleda me zabrinuto..uznemirena sam,pokusavam joj objasnit kako mi je tip ukrao mobitel.u medjuvremenu je i on dotrcao...i ne zanima ga nista drugo nego samo me ponovo odvesti na parti.hvata me cijelo vrijeme za ruku,vuce me nazad...zeli da idem s njim..a ja to ne zelim....ne zelim! u bunilu sam...budim se sva u znoju...uznemirena..ne znam di sam,koji je dan il sat..ne znam...
ostatak dana sam pod utjecajem tog samsaricnog sna...odlucujem ne razmisljati i ne analizirati,jer puno pitanja ego postavlja..samo pustam da prodje kroz mene..odgovori ce doci,tu su negdje..u meni..moja dusa zna...
|
