tilt
neki dan je bio rodjendan meni posebno dragoj i bliskoj osobi koju jako puno volim,istovremeno,taj dan je umrla jedna meni jako draga iako ne tako bliska osoba.istovremeno dok sam kupovala cvijece i zamatala poklon,razmisljala sam o tome kako moram nakon toga otici i poslati posljednji pozdrav u novine i naruciti ikebanu.zatim,nakon toga isla sam izraziti saucesce..i sve sam odjednom vidjela...taj prkos,stav...jebe mi se...ali samo jedan pogled u oci je sve to anulirao..jebeno poricanje!a meni se pojavio neki dejavu..neka mucnina u trbuhu...i znam da je tome krivo sjecanje...SMRTI heheheh...
htjela sam reci da ne treba poricati,da bi trebalo prihvatiti situaciju,prozivjeti je,preboljeti....ali nisam.presutjela sam.
e sad kad bih htjela objasniti sve ono sto se dogadja u meni ne bi bio dovoljan prostor na ovom blogu da to objasnim,a i nemam nacina kako to objasniti rijecima.ne trenutno.jednostavno moj mozak zadnje vrijeme tilta.i sve sto i pokusam izraziti rijecima uvijek se shvati na pogresan nacin.
mozda je to samo moj subjektivni dojam.ne znam.i ne zelim se zamarati time.
nemam inspiracije za pisanje,a opet pisem,jer imam potrebu.
otvorim blog...i onda blokada.ostavljam pametne i manje pametne komentare,vracam ce na svoj..i klikam tipku izlaz.
bila prosli tjedan u zg,s bivsim...i to mi ide na k. sve se mora etiketirati.sta je onda 'sadasnji'?? a buduci?? dobro,nebitno sada.uglavnom,bio je to jedan bas lijepi dan,pricali smo..on je rekao da pojednostavljujem stvari,a ja njemu da on komplicira.i obadvoje smo u pravu.a istina je mozda negdje u sredini? sve je to kompleksno,mislim ustvari,da se jako dobro kuzimo,samo gledamo stvari iz drukcijeg kuta.zahvalila sam mu se na tome.i lijepo je to sto ne idealiziramo vise jedan drugoga.
kupila sam posebne kamencice,meni su prekrasni.vecina ne primjecuje njihovu ljepotu.al nije bitno.sretna sam sto ih imam.
svidja mi se jedan tip. i ja njemu :)...visok,zgodan...i mislim da brije slican film mom.mislim..jer svaki put kad mi se pokusa pribliziti,ja zbrisem.al moram priznati ,uporan je,na jedan vrlo neupadljiv nacin.svidja mi se to.al svaki put kad ga privucem necim,u odredjenom trenu se povlacim.zasto? ma nemam pojma.kako sam prije rekla..tiltam.danas me je preko moba,dok smo pricali opet malo osvojio.samo on to ne zna.ne dajem mu nikakav povod za neke primisli,mislim da odasiljem vibru,koju on prepoznaje,ali ne zna sta bi.mozda je sve to igra.igra je dobra do odredjene mjere..treba znati stati na vrijeme..dok ne postane preokrutna ili dok jednostavno ne izgubi smisao.
a mozda samo zelim bit osvojena..oborena s nogu hehe...
na poslu sam zasrala nesto...ma u biti i nisam..jebena drzava i birokrati koji su zasticeni ko mrki medvjedi.prvo sam htjela istjerivati pravdu...pa sam se skulirala.nema smisla.da trosim svoje dragocijeno vrijeme i energiju na to.necu.
besmisao sa smislom.ima li to smisla? nema veze.parti je u mojoj glavi i svi su pozvani  
|
