Zvone Radikalni

Sto mu debeljuškastih praščića! Da mi je neko prije par mjeseci rekao da ću o Jadranki Kosor pisati lipo rekao bih mu da nema dvi čiste u glavi i da to spada u kategoriju „nemogući događaj“. No, premijerkin nastup jučer (srijeda) u Dnevniku mi je dao misliti! Naime, Jadranka je rekla sve točno kako je!! Teško mi se sad sjetiti točnog citata, ali smisao je bio otprilike: „došlo je vrijeme da SVI malo stisnemo remen, i ako se tako uspijemo dogovoriti, Hrvatska ima šansu“. Smireno, staloženo, racionalno ... PR nastup par excellance!

Nakon završetka priloga, s „vilicom prema dolje“, počelo me proganjati pitanje - ma je li to moguće?

Je li moguće da Jadranka Kosor, ta do nedavno „žena smijeh“, doista ima snage, hrabrosti i političke vještine da odradi ono što njena dvojica muških prethodnika (računam od 2000-te jer ono prije se „premijeri ne računaju“ ;-) ne da nisu mogla odraditi, nego nisu mogla ni načeti!?

Ima li ona snage za provući kroz vladu i parlamentarnu proceduru „ispravan“ budžet, koji može biti i ovakav i onakav i u stvari bilo kakav (ovo je pjesnička figura ;-), sve dok je u ukupnom iznosu jedno 10 milijardi kuna manji od ovogodišnjeg? Može li ona konačno srezati rasipništvo države koje je u ovoj krizi kamen oko vrata hrvatskoj ekonomiji?

Jer, to je jedini način na koji se ova država može spasiti ekonomske propasti i stagnacije. Država je pojela sav raspoloživi novac na tržištu, u privredi nitko nema ni kune i nitko nikome ništa ne plaća, i ako se ovako nastavi još par mjeseci, crno nam se piše.

Jasno, ovakvo reduciranje državne potrošnje se može napasti keynesijanskom kritikom da je privatna potrošnja radikalno pala i da država mora „popuniti rupu“, uz navođenje primjera enormnih fiskalnih stimulusa u SAD, Velikoj Britaniji, Kini ... no treba ipak imati u vidu da je Hrvatska još uvijek daleko od statusa „razvijene zemlje“ (i posljedičnog kreditnog rejtinga) a uz vanjski dug koji se bliži iznosu od 100% BDP-a ... ahem, ahem, koliko ono milijardi eura dolazi na naplatu sljedeće godine?

Ukratko, došli smo do zida i ovako više ne može.

I sad su tu dva scenarija.

U prvome, Jadranka Kosor postaje hrvatska Margaret Thatcher (ma jesam li ja ovo napisao???) uz primjese Eliotta Nessa - državna potrošnja je srezana, bolni rezovi u brodogradilištima i teškoj industriji provedeni (a showdown sa sindikatima preživljen ;-), privatno poduzetništvo oslobođeno okova, a javnost koliko toliko primirena efikasnim procesuiranjem „korupcionaških tajkuna“.

U drugom scenariju, sve iz prvog scenarija ispadaju puste sanje, zahtjevi svih socijalnih, koalicijskih i inih „partnera“ su zadovoljeni prenapuhanim i ružičasto obojenim budžetom, a stvar će „spasiti“ MMF – Jaca će doći i reći: „dragi moji Hrvati, u govnima smo do grla, bankrot je pred vratima i sad nam nema druge nego slušati dečke iz MMF-a“.

Prije sedam dana, omjer koji bih stavio na ova dva scenarija je bio otprilike 0 : 100.

Danas više nisam baš tako siguran ...