Zvone Radikalni

Ko ovo uspije odslušati do kraja, svaka mu čast



Kao hint što možete očekivati, evo i par komentara s YouTube-a:

God would turn into an atheist˙ if he were to listen this.

You're completely missing the˙ point, this takes singing to a whole new level of suck.

I think this guy made more atheists today than˙ Christians.

This is why America allows guns, so people like us˙ have a way of shutting certain individuals up

I don't believe in God, but now I believe˙ in Hell.

...

Za treću godišnjicu, treći “memorijalni picigin”.

Eh, ko bi reći da je već prošlo tri godine … :-(. No, vrijeme i život idu dalje, a ostaju (samo) sjećanja. I tako valjda mora biti.

Ali, bar je picigin bija odličan :-). Uvjeti za igru IDEALNI (fina oseka, uz poneki oblačić - “da sunce ne ide u oči” ;-), ekipa, iako ponešto okljaštrena (o tom kasnije nešto više) odlična , “šank” opskrbljen s dovoljnom količinom “osvježenja” i sve u svemu bilo je to jedno fenomenalno popodne.

A na početku svakako triba spomenuti i notable non-appearences (po hrvatski, “majstori koji su bili spriječeni”).

Prvi na popisu je Laki koji ima neprejebivo opravdanje – naime, u vrime kad smo se mi itali ko sikire po sukošanskoj plaži, on je u Slovačkoj imao “bliske susrete treće vrste” sa slovačkim specijalcima :-))). Glavno da se vratija živ, a da nan je falija, falija je.

Druga legenda koja nan je falila je Marin Ramić zvani Apsolutna Sikira. Njegovo “opravdanje” spada u klasičnu kategoriju -  triba je raditi! Ali, posve opravdano, kad se uzme u obzir da mu je brat s kojim vodi dva kafića u Sukošanu par dana prije toga doživijao dvostruki lom vilice (!!!) na lokalnom nogometnom turniru (kad san ga sritija, preporučija san mu par dobrih Hippovih kašica ;-)))).

Svaka čast i kumu Juri, koji je usprkos ludnici prilagodbe njihovog ERP softvera na novu stopu PDV-a ipak naša dvi ure da dođe baciti koju partiju.

A počelo je “standardno”, isplovljavanjem na Kruškovom gumenjaku negdje oko 16:30 u standardnom sastavu (kapetan Kru, kum Jure i moja malenkost) i laganom “pripremom” ;-) i onda start u 17:00. Tribalo je doduše vrimena da se ekipa skupi ali svejedno smo uspili baciti tri “trećine” (odnosno, imali smo tri pauze za “osvježenje” – aporpo “osvježenja”, bilo je nekih prigovora na moj način livanja viski-kole po “gemišt” principu – čitaj, pola-pola – ali ekipa je i to stoički podnila ;-).

Prvi se na poprištu pojavija Bore, uskoro posli njega i Ivo i tu je već počela prava igra. Nedugo zatim je uletila i Maja, ali avaj i kukulele, porizala je prst na nekom oštrom kamenu pa je mogla “samo” pružati podršku sa šanka ;-).

Zatim su uletila dva “debitanta” – braća Balde (Bald(e) Brothers ;-), Tome i Krešo, i iako im je primarna “ekspertiza” nogomet (eh, di su oni dani kad je MNK Kasijan žarija i palija na lokalnom turniru) triba pošteno priznati da su bili i najveće “iznenađenje” memorijala. Tome je, slično kao i u nogometu, i ovdje pokazao neprejebivu spretnost u “asistiranju” (kako bi to naš Hrvoje reka’ - “vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču” ;-) dok se Krešo prezentirao kao vrhunski “letač”.

I za kraj, po onoj šećer dolazi na kraju – Ana Dijanka, regularni, da ne kažem počasni, sudionik svih dosadašnjih memorijala, i Krsto Maćo - “srebrni letač”, “Krsto zvani struja”, you get the point …

Picigin je potraja negdi do osam i po i tu se u stvari nema što puno pričati – to naprosto triba doživiti. Pogotovo zadnjih uru i po, kad se plaža već pomalo ispraznila i sunce zapalo iza borova (a mi svi postigli “radnu temepraturu” :-))). Bez daška vitra, toplo a opet nije (pre)vruće, more ka’ lušija, a okolo mir i tišina u smiraj dana … imaš osjećaj da bi tako picigin moga’ igrati bez kraja i konca …

Prije nego vas prepustim uživanju u slikama, “himna picigina” by Hrvoje:

Sa sukošanskog škvera gumenjakon u valove od meštrala pa do mista na pučini di se vidi cila plaža. Podiže se tenda, pali se glazba, pivica je propisno olađena. Gledamo tu divotu i pričamo o tome kako će sve to izgledati za deset-dvadeset godina.
Nismo tu radi priče, pali se makina, kuštivamo u valu... Uvjeti su idealni. More taman do ispod kolina. Loptica mora biti plastična, najbolje malo prazna, promjera oko 9 cm. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju ka' sikire. Vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču. Ako ti još vrati na paradu...
U zadnje vrime često čitam kako više u sportu ne vridi ona Coubertinova: „važno je sudjelovati“. Ili kako su, nedaj Bože, neki sportovi poput nogometa moderan oblik vođenja rata. Kod piciginaša je puno jednostavnije. Svi igraju, svi dobijaju. Čisti gušt. PICIGIN!!!

Ako vas zanima kako je to izgledalo na prethodna dva memorijala, kliknite ovdje i ovdje, a za kraj, evo i malo slika:

Ekipa na šanku

Krešo – zasluženi odmor

Ana Dijanka – a što ti je život

Maja (s mojom princezom ;-)

Ivo – ka’ da pozira Leonardu Da Vinciju ;-)

Bore i ja – lipo nan je …

Leti Krešo …

Leti jopet …

Letin i ja … (uz standardni roooaaaaaarrrr ;-)

Photocredits: vrend Kruško, 2009.

Država puca po šavovima, a glavni i odgovorni za sranje u kojem se nalazimo (i za jumbo sranje koje nas tek čeka!) se lijepo sunča na Jadranu, krstareći na jahti (i usput zivkajući svoje stare pajdaše iz Vlade ;-).

A mene već mjesec dana muči pitanje – ZAŠTO? Zašto je Ivo Sanader u trenutku kad ima apsolutnu moć, bez (naizgled!?) ikakve konkurencije u stranci i s prirepcima HSS-om i HSLS-om na koje može pouzdano računati (drže se i jedni i drugi HDZ-a ko utopljenik za slamku i to se neće tako skoro promijeniti), odlučio tako naprasno dati ostavku!?

Kako ja vidim, tri su mogućnosti.

Prva mogućnost je BJEŽANIJA – ovakav opis je najbliže “službenoj” verziji i otprilike se svodi na: Sanader je shvatio da je vrag odnio šalu, da od ulaska u EU u ovom mandatu neće biti ništa, da HDZ na sljedećim izborima nema šanse i da užarena premijerska stolica u iduće dvije godine nikako nije pogodno mjesto za njegovu osjetljivu guzicu :-).

Stoga je lijepo odlučio dignuti sidro, kukavički podviti rep i pokušati od svog “ugleda” spasiti što se spasiti dade (za eventualne buduće angažmane – jer, nikad se ne zna, nije drIvo baš tako star ;-).

Iako izgleda plauzibilno, čak štoviše i poprilično racionalno, ovakvo objašnjenje (IMHO) baš i ne pije vodu jer, Sanader mi naprosto nije taj tip :-). Stoga vjerojatnost da je baš to pravo objašnjenje procjenjujem na (mizernih) 5 %.

Druga mogućnost je UCJENA – iliti, Sanader nije otišao svojom voljom, već je iz sedla “izbačen”.

Ne znam ima li to veze s klasičnom hrvatskom slabošću na “teorije zavjere”, ali čini mi se da je ova verzija prilično popularna :-)! A sudeći prema novinskim natpisima, ulogu Bruta je odigrao najdugovječniji pijanac među hrvatskim političarima, Vladimir Šeks. Kao osnovni uzrok razlaza se spominje Branimir Glavaš koji je kao Šeksov pajdo iz ratnih dana u Osijeku vjerojatno bio prilično nasekiran osudom za ratni zločin i kad se tome doda određena marginalizacija Šeksa nakon zadnjih izbora (vjerujem da bi i čovjeka manje taštine zabolilo da te zamjeni Luka Bebić – heeeej Luka Bebić!!!!) Šeks je “odigrao igru” i riješio se Sanadera.

Ipak, u toj priči ima jedan nezgodan zez. Naime, malo me muči odgovor na pitanje kako su to konkretno uspjeli maknuti Sanadera! Da se razumijemo, ne sumnjam ja da kontra Sanadera ima ohoho materijala i dokumenata u “pouzdanim” rukama čijim bi objavljivanjem Sanader momentalno postao prošlost. Jedini problem je u tome što i kontra onog ko bi takve materijale upotrijebio protiv Sanadera (ala Šeks) također ima stvari koje spadaju u career-killer kategoriju!

Odmah mi pada napamet akronim iz doba hladnog rata – MAD – Mutual Assured Destruction, iliti Uzajamno Zajamčeno Uništenje (UZU ;-). I ja sam prilično uvjeren da je to modus operandi manje više cijele naše političke scene – svi o svima znaju, ako ne sve, a ono sasvim dovoljno za popriličnu diskreditaciju, ali se takve informacije plasiraju dozirano, usmjereno, na kapaljku i u sasvim iznimnim situacijama (uz dodatni urednički “filter” u svim relevantnim mainstream medijima!).

Da je u takvoj igri, Sanader kao “glavna čunka” doživio poraz, mi izgleda pomalo nategnutno! A opet, s druge strane, moguće je da je Šeks u rukavu imao gadnog asa (npr. fizički i legalno valjan dokaz o računu s par milijuna eura u Hypo banci na Sanaderovo ime ;-) i da je Sanader odlučio ne provjeravati njegov “blef” (ako je uopće bio blef ;-) i odlučiti se za sigurnu (da ne kažem kukavičku) varijantu.

Ovdje bi se moglo spomenuti i ne-ucjenjivačku varijantu izbacivanja Sanadera iz sedla – da ga nisu ucijenili, već da su ga naprosto “izgurali”. Ali, nekako mislim da se tu Sanader ne bi dao :-).

Osim … osim ako je u igri MASTER PLAN – a što je ujedno i treća moguća varijanta.

A master plan je u stvari prilično jednostavan i glavni cilj mu je održati HDZ što duže na vlasti (rek’o sam da je jednostavno ;-). Jasno, osnovni problem pri dostizanju tog cilja je ova nezgodna gospodarska kriza. A činjenica da je Sanader objavio ostavku par dana nakon objave podatka o padu BDP-a u prvom kvartalu za preko šest posto mi se ne čini nebitna. Skoro da bih rekao da je to bila inicijalna “kapsula” za pokretanje plana u pogon.

A plan ima tri koraka:

1) Maknuti Sanadera iz “žiže” na pola godine i naći Pedra da preuzme na sebe gnjev javnosti zbog ekonomske katastrofe koja nam se sprema

2) Trijumfalno organizirati povratak Sanadera pod “skute” HDZ-a, postaviti ga za predsjedničkog kandidata i nogirati Hebranga (koji će se naglo “razboljeti”)

3) Organizirati prijevremene parlamentarne izbore istovremeno s predsjedničkima i pokušati za HDZ izvući što bolji rezultat  “jašući” na repu Sanaderove popularnosti (trenutno bi bolje bilo napisati “popularnosti”, ali par mjeseci je duuuugo vrijeme u politici!)

Ukoliko prirepci HSS i HSLS do kraja provedu “integraciju” s HDZom pa recimo organiziraju zajedničke izborne liste i ukoliko se uzme u obzir da su rezovi, rezovi, rezovi jedino što ekonomski racionalno oporba može ponuditi kao svoj izborni program – a čime se, treba li to uopće govoriti NE DOBIVAJU izbori - ko zna, možda bi HDZ opet mogao profitirati na gluposti hrvatskog biračkog tijela!

Je, slažem se, stvar je malo nategnuta i malo koji političar pri zdravom razumu bi išao sazivati izbore (ako ne mora) nakon rusvaja kakav nas čeka ove jeseni, ali koja je bila alternativa? Odnosno, što bi bilo da Sanader NIJE dao ostavku?

Onda bi se HDZ morao “zadovoljiti” s prilično agresivnim anti-HDZ predsjednikom za sljedećih pet godina i nadati se da će se u sljedećoj godini (redovni izbori su negdje krajem godine) stvari na ekonomskom frontu značajno popraviti. Jasno, moglo bi se probati transferirati Sanadera direktno iz premijerske u predsjedničku stolicu, ali nakon (očekivanog) jesenskog rusvaja, ni Sanader više ne bi tako lako uplovio na Pantovčak (stoga potreba za Jacom kao privremenim “gromobranom” ;-)!

Tri varijante, pa vi birajte.

Mene osobno najviše “kopka” ova treća, dijelom i zato što će se za par mjeseci i eksperimentalno moći “verificirati” :-) Živi bili pa vidjeli.