Država puca po šavovima, a glavni i odgovorni za sranje u kojem se nalazimo (i za jumbo sranje koje nas tek čeka!) se lijepo sunča na Jadranu, krstareći na jahti (i usput zivkajući svoje stare pajdaše iz Vlade ;-).
A mene već mjesec dana muči pitanje – ZAŠTO? Zašto je Ivo Sanader u trenutku kad ima apsolutnu moć, bez (naizgled!?) ikakve konkurencije u stranci i s prirepcima HSS-om i HSLS-om na koje može pouzdano računati (drže se i jedni i drugi HDZ-a ko utopljenik za slamku i to se neće tako skoro promijeniti), odlučio tako naprasno dati ostavku!?
Kako ja vidim, tri su mogućnosti.
Prva mogućnost je BJEŽANIJA – ovakav opis je najbliže “službenoj” verziji i otprilike se svodi na: Sanader je shvatio da je vrag odnio šalu, da od ulaska u EU u ovom mandatu neće biti ništa, da HDZ na sljedećim izborima nema šanse i da užarena premijerska stolica u iduće dvije godine nikako nije pogodno mjesto za njegovu osjetljivu guzicu :-).
Stoga je lijepo odlučio dignuti sidro, kukavički podviti rep i pokušati od svog “ugleda” spasiti što se spasiti dade (za eventualne buduće angažmane – jer, nikad se ne zna, nije drIvo baš tako star ;-).
Iako izgleda plauzibilno, čak štoviše i poprilično racionalno, ovakvo objašnjenje (IMHO) baš i ne pije vodu jer, Sanader mi naprosto nije taj tip :-). Stoga vjerojatnost da je baš to pravo objašnjenje procjenjujem na (mizernih) 5 %.
Druga mogućnost je UCJENA – iliti, Sanader nije otišao svojom voljom, već je iz sedla “izbačen”.
Ne znam ima li to veze s klasičnom hrvatskom slabošću na “teorije zavjere”, ali čini mi se da je ova verzija prilično popularna :-)! A sudeći prema novinskim natpisima, ulogu Bruta je odigrao najdugovječniji pijanac među hrvatskim političarima, Vladimir Šeks. Kao osnovni uzrok razlaza se spominje Branimir Glavaš koji je kao Šeksov pajdo iz ratnih dana u Osijeku vjerojatno bio prilično nasekiran osudom za ratni zločin i kad se tome doda određena marginalizacija Šeksa nakon zadnjih izbora (vjerujem da bi i čovjeka manje taštine zabolilo da te zamjeni Luka Bebić – heeeej Luka Bebić!!!!) Šeks je “odigrao igru” i riješio se Sanadera.
Ipak, u toj priči ima jedan nezgodan zez. Naime, malo me muči odgovor na pitanje kako su to konkretno uspjeli maknuti Sanadera! Da se razumijemo, ne sumnjam ja da kontra Sanadera ima ohoho materijala i dokumenata u “pouzdanim” rukama čijim bi objavljivanjem Sanader momentalno postao prošlost. Jedini problem je u tome što i kontra onog ko bi takve materijale upotrijebio protiv Sanadera (ala Šeks) također ima stvari koje spadaju u career-killer kategoriju!
Odmah mi pada napamet akronim iz doba hladnog rata – MAD – Mutual Assured Destruction, iliti Uzajamno Zajamčeno Uništenje (UZU ;-). I ja sam prilično uvjeren da je to modus operandi manje više cijele naše političke scene – svi o svima znaju, ako ne sve, a ono sasvim dovoljno za popriličnu diskreditaciju, ali se takve informacije plasiraju dozirano, usmjereno, na kapaljku i u sasvim iznimnim situacijama (uz dodatni urednički “filter” u svim relevantnim mainstream medijima!).
Da je u takvoj igri, Sanader kao “glavna čunka” doživio poraz, mi izgleda pomalo nategnutno! A opet, s druge strane, moguće je da je Šeks u rukavu imao gadnog asa (npr. fizički i legalno valjan dokaz o računu s par milijuna eura u Hypo banci na Sanaderovo ime ;-) i da je Sanader odlučio ne provjeravati njegov “blef” (ako je uopće bio blef ;-) i odlučiti se za sigurnu (da ne kažem kukavičku) varijantu.
Ovdje bi se moglo spomenuti i ne-ucjenjivačku varijantu izbacivanja Sanadera iz sedla – da ga nisu ucijenili, već da su ga naprosto “izgurali”. Ali, nekako mislim da se tu Sanader ne bi dao :-).
Osim … osim ako je u igri MASTER PLAN – a što je ujedno i treća moguća varijanta.
A master plan je u stvari prilično jednostavan i glavni cilj mu je održati HDZ što duže na vlasti (rek’o sam da je jednostavno ;-). Jasno, osnovni problem pri dostizanju tog cilja je ova nezgodna gospodarska kriza. A činjenica da je Sanader objavio ostavku par dana nakon objave podatka o padu BDP-a u prvom kvartalu za preko šest posto mi se ne čini nebitna. Skoro da bih rekao da je to bila inicijalna “kapsula” za pokretanje plana u pogon.
A plan ima tri koraka:
1) Maknuti Sanadera iz “žiže” na pola godine i naći Pedra da preuzme na sebe gnjev javnosti zbog ekonomske katastrofe koja nam se sprema
2) Trijumfalno organizirati povratak Sanadera pod “skute” HDZ-a, postaviti ga za predsjedničkog kandidata i nogirati Hebranga (koji će se naglo “razboljeti”)
3) Organizirati prijevremene parlamentarne izbore istovremeno s predsjedničkima i pokušati za HDZ izvući što bolji rezultat “jašući” na repu Sanaderove popularnosti (trenutno bi bolje bilo napisati “popularnosti”, ali par mjeseci je duuuugo vrijeme u politici!)
Ukoliko prirepci HSS i HSLS do kraja provedu “integraciju” s HDZom pa recimo organiziraju zajedničke izborne liste i ukoliko se uzme u obzir da su rezovi, rezovi, rezovi jedino što ekonomski racionalno oporba može ponuditi kao svoj izborni program – a čime se, treba li to uopće govoriti NE DOBIVAJU izbori - ko zna, možda bi HDZ opet mogao profitirati na gluposti hrvatskog biračkog tijela!
Je, slažem se, stvar je malo nategnuta i malo koji političar pri zdravom razumu bi išao sazivati izbore (ako ne mora) nakon rusvaja kakav nas čeka ove jeseni, ali koja je bila alternativa? Odnosno, što bi bilo da Sanader NIJE dao ostavku?
Onda bi se HDZ morao “zadovoljiti” s prilično agresivnim anti-HDZ predsjednikom za sljedećih pet godina i nadati se da će se u sljedećoj godini (redovni izbori su negdje krajem godine) stvari na ekonomskom frontu značajno popraviti. Jasno, moglo bi se probati transferirati Sanadera direktno iz premijerske u predsjedničku stolicu, ali nakon (očekivanog) jesenskog rusvaja, ni Sanader više ne bi tako lako uplovio na Pantovčak (stoga potreba za Jacom kao privremenim “gromobranom” ;-)!
Tri varijante, pa vi birajte.
Mene osobno najviše “kopka” ova treća, dijelom i zato što će se za par mjeseci i eksperimentalno moći “verificirati” :-) Živi bili pa vidjeli.