subota, 29.11.2008.

HBO traži odgovornost zbog „slučaja“ Nikše Klečaka!

Stvar je kristalno jasna - da ti pretresu stan i četiri sata te drže na „informativnom razgovoru“ samo zato što je eto netko rekao/dojavio („došapnuo“) policiji da se na Facebook grupi koju si osnovao nalaze fotomontaže Ive Sanadera s nacističkim znakovljem je NEDOPUSTIVO!!!

Ukratko - to ne može proći i netko zbog toga mora odgovarati.

Stoga je Hrvatska blogerska organizacija uputila slijedeće priopćenje medijima i hrvatskoj javnosti:

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Predmet: Prosvjed zbog privođenja Nikše Klečaka

Jučerašnje privođenje Nikše Klečaka, mladog dubrovačkog aktiviste i predsjednika dubrovačkog ogranka Foruma mladih SDP-a na obavijesni razgovor u dubrovačku policiju, pod optužbom iz članka 5. stavka 3. Zakona o prekršajima javnog reda i mira („Tko tiskane ili snimljene stvari raspačava na neuobičajen nametljiv ili drzak način, te time remeti mir građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500 do 1500 dinara.“!!!) predstavlja nov udar vladajućih struktura na bazično demokratsko pravo na slobodu izražavanja te zorno ilustrira samoljubivost i balkanski mentalitet hrvatskog političkog vrha.

Nikša Klečak JEST kreirao Facebook grupu „Kladim se da ću naći 5000 facebookera koji ne vole Ivu Sanadera“ – oko toga nema nikakvog spora i Nikša to i sam „priznaje“. U grupi je uspio prikupiti preko 6.000 članova (a broj i dalje raste) pa bi se reklo da je Nikša „okladu“ dobio.

U svakom normalnom demokratskom društvu, tu bi priči bio kraj – građani su se „okupili“ na internetu, malo se dopisivali, izrazili svoje nezadovoljstvo i gotovo.

Ali ne i u Hrvatskoj! U Lijepoj Našoj priča završava pretresom stana, pečaćenjem i pregledavanjem laptopa i mobitela te četverosatnim razgovorom u policiji. A sve pod optužbom da su na grupi objavljene fotomontaže premijera Sanadera s nacističkim obilježjima. Nikša Klečak tvrdi da tako nešto na grupi nikada nije objavljeno, a s obzirom da je sud, preciznije rečeno sutkinja Paola Glavić Stojilković, odobrila prekršajni nalog po kojem je postupila policija, zahtijevamo da se dokazi na osnovu kojih je pokrenut prekršajni postupak predoče hrvatskoj javnosti.

Jer, ukoliko je jedini razlog ovog kršenja elementarnog ljudskog prava na nepovredivost stana najobičnije iživljavanje političkih moćnika nad onima koji su se, zamislite Vi to, usudili okupiti ljude koji „ne vole Ivu Sanadera“, tada hrvatska demokracija ima ozbiljnih problema a zaživljavanje europskih demokratskih normi postaje dalek cilj i „sanak pusti“.

Nedavne reforme su dale tračak nade da će hrvatskim pravosuđem zapuhati novi vjetrovi. Hrvatska blogerska organizacija ovaj slučaj smatra eklatantnim kršenjem slobode izražavanja na internetu i zahtijeva hitno rasvjetljavanje svih njegovih aspekata te poduzimanje mjera protiv onih koji su službenu dužnost zlouporabili u političke svrhe.

Za Hrvatsku blogersku organizaciju:

Dr.sc. Zvonimir Vanjak
predsjednik HBO
- 17:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 28.11.2008.

Gospodarska kriza – što se valja "iza brda"?

Čitajući izvrstan mrakov post „O gospodarskoj krizi“, u kojem se osvrće na neke aspekte gospodarske krize i što ona znači za Hrvatsku, zaintirigrao me završetak posta:

Imam feeling da se nešto veliko događa, mimo ovoga o čemu čitamo u novinama, ali ne mogu točno shvatiti što.

Mrak je u pravu, i iza brda se doista valja nešto prilično gadno!

Da se razumijemo, i ovo što nam je sad unutar „horizonta događaja“ je prilično gadno :-). Spominjanje gubitka 150.000 radnih mjesta, zamrzavanje plaća, neizbježno (nadajmo se ne i kataklizmičko!) usporavanje gospodarskog rasta ... dovoljno da čovjeku remeti san, bez da se još dodatno opterećuje onime što se „valja iza brda“.

A ako se fino uljuljkamo i posvetimo isključivo problemima koji vrište s naslovnih stranica, onda se čovjek mora malo zapitati. Naime, kao što to mrak ispravno primjećuje u svom postu, reakcija hrvatske Vlade na financijsku krizu je „ponešto“ drugačija u odnosu na reakcije u recimo SADu, Velikoj Britaniji a i cijeloj EU – svi oni nastoje stimulirati gospodarstvo „injekcijom“ kapitala u vidu fiskalnog stimulusa! Potrošnja je jedan od osnovnih motora ekonomije i ukoliko građani pod pritiskom krize značajno smanje potrošnju, po keynesijanskom modelu bi država morala uskočiti da barem djelomično nadoknadi taj „deficit“ dok se potrošači malo ne „priberu“ (odnosno, pređu iz „štedi, štedi, štedi – kriza je“ modusa djelovanja u nešto malo optimističnije ;-).

Pitanje je sad – zašto i Hrvatska ne pokuša s tim scenarijem?

Stvar izgleda kao no-brainer i čak sam i u mainstream medijima znao naletiti na priloge koji su bili na tom tragu. Posebno sam zapamtio prilog u jednom Dnevniku prije desetak dana kad se javila Vesna Paro iz Londona i izvjestila o fiskalnoj injekciji koju priprema Gordon Brown (a ako vas zanima kamo trenutno ide Ship Britania, preporučam kliknuti ovdje).

Jest da, to doista jest tako ukoliko se ograničimo na trenutno percipirane glavne probleme Hrvatske. Ali, ovdje postaje bitno i što se „valja iza brda“ :-).

A iza brda, u toj terra incognita političko-ekonomske diskusije se valja – DEVALVACIJA KUNE!!!

Taj Sveti Gral hrvatske ekonomske politike i teorije, koji brani onaj zadnji preostali Hrvat neupitnog moralnog i stručnog autoriteta, naš Vitez Reda Kune – guverner HNB-a Željko Rohatinski.

A znate što je najljepše u cijeloj priči J?

To što naš Vitez i naša zadnja uzdanica, drži Prvog Među Hrvatima, Rolex viteza Od Verone, Veleumnog i Velečasnog dr. Ivu Sanadera BY THE BALLS :-)))).

Ono, stiso i ne puštaaaaaaa :-)))))

A „naš“ Ivo se koprca ko ribica u premalom akvariju: „Ma daj Željko, jel može bar još 10 milijardi. Ma moram bar toliko potrošit', izist će mi jetra ovi moji koalicijski partneri.“

Na što će Željko rezolutno: „Ne može. Ja moram branit tečaj kune i ako se u državi ne sreže potrošnja, ovi analitičari vani će počet smanjivat rejting, euri će polako početi curiti iz Hrvatske i onda sam nigdi. Ne može i točka“.

„Ali Željko, a SINDIKATI! Pa srce će mi rastrgati svojim prosvjedima. Pa kako ću ja njima objasnit da je to za dugoročnu dobrobit naše lijepe i mom srcu tako drage Hrvatske. Doći će ih sto iljada na prosvjed i di san onda?“.

„E, dragi moj Ivo“ – staloženo će i mirno, kako mu je to i inače običaj, naš Vitez Reda Kune – „to je TVOJ problem!“.

Ne znam napamet tko je Hrvatskoj Narodnoj Banci dao neovisnost u kreiranju monetarne politike, ali siguran sam da dotičnoga/dotičnu prije ili kasnije čeka spomenik zbog tog postignuća. Klasični balkanski način „rješavanja“ krize – „pali tiskarske strojeve i tiskaj kune od 0-24“ – sada više nije opcija, jer prekidač u tiskari kontrolira NAŠ Vitez :-)))

Preostaje dakle „samo“ (daljnje) zaduživanje. A to ne bu išlo sam tak' :-).

Pa je tako naš Ivo, štono bi se reklo, između čekića i nakovnja. I nije da mi ga je puno ža'. Protrućkanih 5 (PET!? – što već toliko!!!) godina tijekom kojih se MALO I NIŠTA ODRADILO na podizanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, na reformi i transparentizaciji javne uprave, na poboljšanju sudstva i policije (što se tiče nedavnih „reformi“, zasad Šimonović prst gore, a ostalo ... eh, bolje da ne idem u te teme) ... popis nezapočetih (ili gromoglasno započetih a nedovršenih i neprovednih) „reformi“ je poduži.

A tek BRODOGRADILIŠTA!!!???

Cijeli život ću pamtiti prilog u Dnevniku u kojem je Polančec, inače Vitez Reda Skupljači Izmeta Za Gazdu, s takvom nonšalancijom iznio podatak da eto, stiže uskoro i 4,5 milijarde kuna duga za brodogradilišta, koja sačuvaj bože nije napravila država već sama brodogradilišta, a država je eto jadna bidna „samo“ dala jamstva, pa eto, sad triba iskeširati 4 i po milijarde iz naših džepova. Deset sekundi izjave i ... idemo dalje.

Je, idemo, direkcijone u helać :-).

Hm, čekaj malo, ko je dao ta jamstva? Huh, moram se dobro zamisliti ... pa čekaj ... ma je li to moguće ... pa taj isti Polančec???

„A što da vam kažem“ – zajapuren u licu, što mu je inače trademark, pravdati će se naš Vitez – „malo smo si kupovali socijalni mir. Pa znate kako to ide, nismo mogli samo tako zatvoriti brodogradilišta, a priprema Strategije o dugoročnom planu razvoja hrvatskih brodogradilišta i načinu zbrinjavanju radnika je malo kasnila pa smo morali iskeširati. Osim toga, ekipa iz brodogradilišta nas je uvjeravala da evo, ovaj put imaju asa u rukavu i da im samo tribaj oš tih par (desetaka) milijardi i onda će se moći brinuti sami za sebe“.

Je, pet godina ste lijepo „keširali“ na sve strane bez ikakve vizije o tome kakvo društvo Hrvatska želi postati (naravno, spremajući pritom finu proviziju tipa „ima'l mene tute“ u džep!) a sad su dugovi došli na naplatu.

Suma sumarum – ekipa, bit će gadno! Ako naš Vitez Reda Kune izvuče još koje čudo iz rukava i uspije održati tečaj kune, biti će podnošljivo gadno. A ukoliko domaće i strane „mračne“ sile nadvladaju našeg Viteza, e onda ... kako ono kažu ... all hell will break loose.
- 15:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2008.

Je li blog sljedeći na meti ZAMP-a!?

Je, je, znam, malo sam „iščeznuo“ zadnjih par tjedana :-). Što reći nego – work is to blame! Rokovi su gadni, tempo ubitačan na više frontova i ne ostaje dovoljno „šuga“ za bloganje. Da je tome stvarno tako, ne treba boljeg dokaza od činjenice da se (još ;-) nisam osvrnuo na rezultat nedavno održanih američkih izbora (a i sam završetak kampanje nisam baš nešto popratio)!!!

Nažalost (u stvari, nasreću - jer to znači da će biti posla, što u ovo doba krize nije nešto što svatko može reći ;-) tako će biti i sljedećih tjedana, tako da ne očekujte navalu novih postova i oslobađanja akumulirane kreativne energije. Al' ipak, neke teme svakako zaslužuju osvrt.

A dogovor „ZAMP-a i novinara“ (preciznije: „ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti novinarskih autorskih prava koji su potpisali Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) i Hrvatsko društvo skladatelja (HDS)“) je svakako tema koja zaslužuje pozornost a koju je prije par dana prvi „potegnuo“ Denis Avdagić na svom blogu u postu „Blogovi pod nametima ZAMP-a? ZAMP u zaštiti blogova?“ (@hadzi – hvala na linku).

A dotični dogovor počinje vrlo moćno:

„Suradnja se odnosi na kolektivno ostvarivanje novinarskih autorskih prava kod korištenja novinarskih djela od strane tzv. press-clipping agencija, internet portala i sl.“

Ako vam baš nije jasno što to znači, može i jasnije („for the Dummies“ verzija ;-):
„Drugim riječima, sve one pravne ili fizičke osobe koja već objavljena novinarska autorska djela iskorištavaju na način da ih umnožavaju, distribuiraju ili priopćavaju javnosti, dužni su pribaviti odobrenje autora odnosno udruge koja ih okuplja i platiti određenu naknadu.“

Tu smo malac!!!

Ukratko – nema više copy-paste, malo prilagodi naslov, promijeni prvu rečenicu i voila, evo članka za moj portal(čić)! Vvvvvrlo nezgodno! Kako će nam sad preživjeti raznorazni monitori i indexi :-))))

„Ma pusti ti njih, nego reci ti nama dotiče li se to kako bloganja?“

Relax :-). Jer, kao što Denis koncizno pojašnjava:
„... sadašnja rupa u zakonima po pitanju regulacije bloga, pruža određenu "zaštitu". Blog se vjerovali ili ne za sada smatra sredstvom osobne komunikacije pa ga se Pravilnikom o očevidniku nakladnika elektroničkih publikacija svrstava u red sa SMS-om!“

Huraaaa!!! Free for all :-)

Iliti, kako ja to volim reći – „Divlji Zapad“ (analogija koja, usprkos svoj svojoj nostalgičnoj privlačnosti, svoje ružno lice pokazuje kad se pojavi lokalni moćnik s bandom revolveraša by his side, a Johna Waynea niotkuda :-)

Međutim, koliko god traljavost našeg zakonodavca pogodovala razvoju slobode izražavanja (a često i bezočnog kopiranja!) u hrvatskoj blogosferi, činjenica je da pravila igre moraju postojati. U osnovi cijele priče su, naravno, autorska prava, i tu u stvari nema i ne može biti puno mrdanja – poštivanje autorskih prava je temelj za izgradnju modernog (da ne kažem post-industrijskog ;-) društva i tu su u biti stvari zakonski već i sada čiste :-).

Pa čemu onda gungula (odnosno njen začetak)?

E, pa jedno je „zakonska regulativa“ a drugo je provedba te regulative :-). Ukratko, kopiranje sadržaja na internetu je uzelo toliko maha i postalo toliko rašireno da se nekome očito isplati organizirati da se na to odere „porez“ :-).

Plain and simple as that!

Dok se kopiralo malo i sporadično i dok se to odvijalo izvan mainstream-a stav je bio - „koga briga“. Danas je manje više svim relevantnim ljudima u „informacijskoj“ industriji jasno da se internet ne smije zanemariti, da je internet tu da ostane, i da je internet (manje više) jedino perspektivno mjesto za daljnji rast!

U takvoj situaciji prva, a reklo bi se i elementarna :-) stvar je „skinuti s grbače“ free ridere i tu nema ništa sporno! Ako je copy paste jedino što znaš, onda tu nema „dodane vrijednosti“, a ukoliko se ide na „selekcijski pristup“ (ie, agregiranje sadržaja), onda bi i kratki uvod uz link na originalni članak trebao biti sasvim zadovoljavajući!

Naravno, CITIRANJE JE I DALJE DOPUŠTENO i tu također ne bi trebalo biti ništa sporno! Bile su neke priče u Americi da bi se blogerima naplaćivalo po riječi citiranog teksta (ono, nešto kao 10 centi, iliti pola kune po riječi!!!) ali, da budem maksimalno koncizan, to su budaleštine i trkeljanja! Iako po tom pitanju ima i „dubinskih“ tema za diskusiju (kriteriji dopuštene „razine“ citiranje, recimo?) u osnovi stvar mora biti postavljena jasno – dakle, DA, mora se moći prenijeti citat s nekog portala ili internet stranice, dati svoj manje ili više kvalitetan osvrt ili izraziti mišljenje i otići mirno spavati bez brige da će te netko tužiti zbog kršenja autorskih prava.

Drugačije nego tako i ne može biti!

Stoga, kad se stvar onako suštinski pogleda, u biti se sve to blogera baš i ne tiče previše :-)))

A čak bi im (nam) moglo biti i na korist!!! Jer, u cijeloj ovoj priči oko kršenja autorskih prava na internetu, često se posve zanemaruje jedan drugi aspekt, a to je kršenje prava autora koji svoja „stvaralačka djela“ objavljuju na internetu, bilo da se radi o postovima, fotografijama ili nečem trećem!

Mnogi blogeri su doživjeli da se njihov tekst mirakulozno pojavi u tiskovnom izdanju nekih novina a od objavljivača ni a ni b!? Ja osobno imam iskustvo svog „fajta“ s Narodnim listom koje je čak i dobilo jedan svoj ajmo reći prirodan završetak, ali o tome u posebnom postu.

Naravno, ne da će se sad blogeri nešto obogatiti prodajući prava na svoje tekstove tiskanim novinama (ili internetskim portalima, zašto ne!), ali da ih se prestane tretirati kao besplatan izvor za popunjavanje novinskih stupaca bi svakako predstavljalo dobrodošao bio napredak.

Naravno, ima i onih koji smatraju da je sam koncept „autorskog prava“ fundamentalno pogrešan, ali avaj, na društvenu organizaciju ala Zvjezdane staze ćemo (nažalost!?) ipak još malo pričekati ...
- 23:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>