četvrtak, 19.04.2007.

O majkama i djeci (a ponešto i o očevima)

Ima jedan post na blogu Marginal Revolution koji mi je dao misliti a u kojem kaže vako:

How many children should you have?
Tyler Cowen
From a private point of view, only one:
In comparing identical twins, Kohler found that mothers with one child are about 20 percent happier than their childless counterparts; and while fathers' happiness gains are smaller, men enjoy an almost 75 percent larger happiness boost from a firstborn son than from a firstborn daughter [TC: remember the result that fathers with sons are less likely to leave?]. The first child's sex doesn't matter to mothers, perhaps because women are better than men at enjoying the company of both girls and boys, Kohler speculates.
Interestingly, second and third children don't add to parents' happiness at all. In fact, these additional children seem to make mothers less happy than mothers with only one child—though still happier than women with no children.
"If you want to maximize your subjective well-being, you should stop at one child," concludes Kohler, adding that people probably have additional children either for the benefit of the firstborn or because they reason that if the first child made them happy, the second one will, too.

Što kaže ?

Suma sumarum, kaže da je za ženu najbolje da ima samo jedno dijete, jer će je dodatna djeca učiniti nesretnijom (iako će i tako biti sretnija nego da uopće nema djece). Naravno, odmah se mora povući pitanje mjerenja „sreće“. Ali, kako se radi o studiji (pdf !) a ima i duža verzija priče ovdje, valjda su to nekako riješili.
Što prirodno nameće pitanje zašto bi tomu bilo tako ?
Iz osobnog kuta, mogu reći da je Princeza kao drugo dijete donijela nemjerljivu količinu sreće u naše kućanstvo zujo. Ali isto tako mogu reći da se teret itekako vidi. Osnovni problem (u našem slučaju) je buđenje djece po noći i u tome aspektu su naša dva komada prilično zahtjevna headbang. Priče poznanika kako ima djeca „zaspu u 8 i probude se u 7“ doživljavamo kao najbolji SF !!! Sinčini je taman trebalo dvije godine da počne normalno spavati, a onda je nastupila Princeza.
I tako polako odoše živci. Ponajprije ženi, ali i meni se crno piše (jerbo je žena počela raditi i sad više nema cile mile – „Ajmo, diž' se“ - ravnopravnost spolova, molit' ću lijepo thumbup).
Pa se čovjek zapita - kad bi mogli ponovno, da li bi stali na jednom djetetu ?

Idiotsko pitanje !!!

Jedan pogled iz Princezinih plavih očiju je dovoljan da nadoknadi svu muku (ili se čovjek možda tako samo tješi smokin), što u konačnici ipak znači da smo mi sretniji s dvoje djece nego sa jednim. Ali, zato su se u raspravi o trećem djetetu pojavili novi aspekti rolleyes.
Ipak, Zvone Radikalni is aiming high. I što god mislija o don Pavi, i koliko god njegova argumentacija bila odbojna, u biti se slažemo i Zvone is aiming for 4 njami.
Dalek je to i težak cilj, i iz trenutne perspektive (karijera, šoldi namcor) gotovo neostvarljiv.
Ali je cilj, i to dobro mjerljiv cilj.

Pitajte me za pet godina ...
- 17:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>