zvjerinjak
06.07.2006., četvrtak
|
kako opisati glazbu koja te u cijelosti opisuje.. tesko.. ponekad se cini kao mali kaos koji je razbacan uokolo a opet tako doslovno pogadja svaku tvoju faking misao.. onih par nota po glasoviru, onaj bijes koji pijanist ispraznjava na tipkama, tako doslovno opisuju tvoje osjecaje prije spavanja.. taj nemir koji te drzi budnim kasno u noc.. ali to nije sve, tu se ubacuje saksafonist koji svakom notom opisuje jecaj tvoje duse.. za nevjerovati je kako nesto veselo moze prerasti u blues i napuniti tvoje oci suzama.. tada se okrecem prema tebi i pitam se zasto se nalazim u ovoj sobi ispunjenom prazninom.. ne mogu vjerovati da sam se izgubio u stranicama knjige ispunjene smrcu.. ne mogu vjeroravati da sam se izgubio u stranicama citajuci kako cemo umrijeti sami.. tesko je to stivo za nekoga poput mene.. nego, jebiga zastranio sam od teme.. misli mi bjeze.. tu dolazi bubnjar koji svojom zestinom, svojom improvizacijom docarava moj krvotok.. svaki njegov udarac odrazava se na otkucaje mojega srca.. oprosti sreco ali ni ti to nisi mogla pobuditi u meni.. vokal, tako prekrasan glas, toliko snage u njemu, toliko osjecaja otpjevanih u par nota.. nikada neces to postici, to je san iz kojeg me neces probuditi.. na kraju si rekla da je jazz glupost, kaos koji ponekad pogodi pravu notu, da nikad neces shvatiti sto ljudi vide u tome, da sutim.. seceru, oprosti sto ti to govorim, ali nikada neces shvatiti moje misli.. nikada neces spoznati sklad, najljepsu simfoniju u mojoj glavi.. moje misli.. moj jazz..  |
