|
Nedostaje mi dijaspora... u onom gastarbajterskom smislu od prije dvadesetak godina. Moj ujak je bio jedan takav. Radio je (i još uvijek radi) u Njemačkoj. Svaki njegov dolazak u Jugoslaviju bio je praznik. Dovezao bi se svojom crvenom Ford Sierrom i prtljažnikom kojeg bi se sam Deda Mraz postidio.
To su bili dani... Vremena kada mi je malo trebalo da me učini najsretnijim djetetom na svijetu.
Konzerva Coca-Cole... Sjećam se prve koju sam dobila. Do prije 2-3 godine je bila u životu, čuvala moje olovke. Bila je srebrenkasta sa crvenim svepoznatim naslovom. - Danas mi je zlo od te Coca-Cole. Ponekad mi nedostaju one stare glomazne staklene boce. Ako i kupim neku... onda to bude Sky Cola... Manje je gazirana i proizvodi je Sarajevski Kiseljak. Kupujmo domaće.
Ritter Sport čokolade. Bila mi je jako neobična. Znala sam je čuvati danima da bi je pojela na malom odmoru u školi... u učionici da je svi vide. - Danas je mogu kupiti u svakoj prodavnici... Ali nikad nisam... nemam želju.
Dr. Oetker pudinzi. Bilo je raznih pudinga i prije... ali nije bilo onih u paketima 4+1 gratis. - Istina, ranije su me oduševljavali ambalažom i onim gratis momentom... Sada... Ne kupujem puding... A to 3+1 gratis je na sve strane
Milka čokolade. Mliječne i one sa cijelim lješnjacima. Obožavala sam ih. Bila je to najbolja čokolada na svijetu. - Sada mi se gade te čokolade. Ima milion nekih vrsta. Ona uber popularna Milka Lufle mi je grozna.
Danas, kada ujak i ostali dijasporci dođu donesu samo umor i priče o željnom povratku kući. Na povratku u daleki "dom" odnesu (prošvercaju) travnički kajmak, domaće suho meso, kilograme cedevite, cigareta koliko mogu ponijeti....
|
