Leeloo ovog ljeta neće kukati kako svi idu na more osim nje... Leeloo idućeg četvrtka ide ka plavom Jadranu.
Dosta oslovljavanja u trećem licu.
Danas sam malo pregledavala svoj ormar... ono, šta treba oprati, šta ću nositi... Kao da ne čekam zadnji čas... I tako, prolazeći po svojoj manje više oskudnoj garderobi došla sam do hrpe koju volim nazvati
"optimistična kupovina".
To su one stvari kojie su mi se jaaaako svidjele, ali su bile za pola ili za broj manje... Logikom
"smršaću kilu-dvije pa će mi moći" desi se da kupim krpicu. U neke stvari jesam upala kad sam smršala kilu dvije, a u većinu ipak nisam. Koliko god da smršala, nikako se ne mogu samnjiti za broj. Ne mogu mi noge/ruke postati kraće nikako.
Ta gomila se svake godine povećava za jedan ili dva artikla, ali nikada ne bacam ama baš ništa. Nekako mi žao... nova odjeća.
I svake godine kažem da više nikada neću kupiti nešto što mi ne odgovara.
Sutra idem u shopping, pa ćemo vidjeti...
P.S. Za ovakvu kupovinu obično je kriva
univerzalna veličina.
