Od sarajevskog koncerta U2 prošlo je 8 godina. Svjetski muzičari su zaobilazili Sarajevo u širokom luku. Bilo je koncerata u Zagrebu, Beogradu... ali Sarajevu šipak. A onda je najavljen koncert Jamiroquaia.
Između koncerta U2-a i Jamiroquaia, u Sarajevu su svirale "mega zvijezde" Kelly Family, DJ Bobo i daleki rođaci Gipsy Kingsa. Ni jedan od tih nije bio vrijedan moje pažnje pa (što se mene tiče) kao da se nisu desili.
Bilo je neke bojazni što se tiče koncerta, jer je na početku prodaja karata išla loše. Nego da ne dužim previše
D Koncert
Iako je ulaz u dvoranu Mirza Delibašić (nekad Skenderija) otvoren u 18 sati, na ulazu se zagužvalo u 21 tako da je koncert počeo sa polusatnim zakašnjenjem. Dok se ulazilo popili smo grozno razvodnjenu točenu Karlovačku pivu - u plastičnoj čaši od 2 dl omjer piva i pjene bio je 2/3 u korist pjene. Svjetla su se ugasila i ludilo je počelo.
Downside
Gužva, vrućina svi skaču.... veselo, fantastično... Pogled okolo, sve urbana raja. Nije bilo kockastih glava... ma ljepota. A onda su krenuli šetači. Mrzim tu populaciju na koncertima. Sve je krenulo sjajno, a onda su se kroz gužvu počeli kretati vozići ljudi. Ali to je nešto nevjerovatno... stvarno ne znam gdje dođavola idu. Ustvari znam... idu da stanu ispred mene. Pokušala sam da stojim čvrsto, da me niko ne gura sa
"samo malo" pričom. Međutim nema šanse... Jedan moj pokušaj ignorisanja šetača rezultirao je udarc-guranjem... sekunda je falila da poljubim patos. Ne bi to bio toliki problem da no nisu jedni te isti. I onda me neki dvometraš duge kose gurno i stao drito ispred mene... no to je boljka svih koncerata odlazaka u kino..... uvjek postoji neki dvometraš koji će se nasaditi tačno ispred tebe.
Drugi problem su mi bili pušači i šetači-pušači. Ja pušim od petog razreda osnovne (štaćeš, Heavy Metal period - Furala sam se na Slasha... duga kovrčava kosa i cigara u ustima), i čitav koncert sam uspjela preživjeti bez cigare. Plesala sam, pjevala skakala. Isto su radili i drugi samo sa cigarom u ruci, tako da su me više puta opržili po rukama i leđima. Papci.
Ali sve u svemu....
Koncert je bio odličan. Svirali su fenomenalno. Prva pjesma je bila malo žnjljćčš, ali poslije toga je bilo fantastično. Donijeli su svoje ozvučenje (naravno) pa i pored činjenice da se Skenderija ne ponosi dobrom akustikom zvuk je ipak bio HQ. Osvjetljenje je bilo savršeno. Naglasili su da je zabranjeno unošenje fotoaparata i uređaje za audio-video snimanje. Ove slike što su tu, maznula sam od druga koji je kao i pola dvorane došao sa digitalcem. A ja se nešto poštena pravila.
Jay Kay je odličan showman. Jednostavno ne možeš da povjeruješ da čovjek može onoliko skakati. Tokom pjesme Space Cowboy JK je mahao svjetlosnim mačem. Very cool.
Odradili su koncert krajnje profesionalno. Dvosatna svirka je bila odlična. Izašli su na bis, otpjevali pjesmu Deeper Underground i to je bio kraj. Tako mi je bilo žao kad se završio, imala sam osjećaj da bi mogla skakati cijelu noć. Nije odsvirao pjesmu Virtual Insanity, ali nema veze...
Poslije koncerta smo otišli na JEDNO pivo, koje se pretvorilo u njih više i zajebanciju koja je trajala do 3 sata poslije ponoći.
Sada sam u iščekivanju sarajevskog koncerta
krnjeg sastava moje omiljene grupe Queen. Nadam se da će ovo malo oživjeti sarajevsku koncertnu scenu koja je posljednjih godima bila poprilično mrtva.
