Žuta Minuta

Gledanje vijesti... kakva greška. Ništa dobro ne možeš da vidiš, da čuješ... Samo patnja, bijeda i jad. Gledala sam seriju Nestali i pomalo učila, a poslije toda su uslijedile najdepresivnije vijesti od decembra.

Za početak, novi razorni zemljotres u Indoneziji. Panika, strah, smrt... Za nadati se da neće biti katastrofalan kao onaj od 26. decembra.

Terry Schiavo. Čovječe moralnosti. Povraća mi se na ovu priču. Žena već 11 dan umire od gladi i žeđi. Umire u agoniji. Koje li ironije. Oni koji se čvrsto protive eutanaziji dozvoljavaju ovakvu smrt. Gdje je ljudskost u ovoj priči.

Žena u Indiji je prodala svoju bebu za 14 dolara da bi preživjela ona i njeno starije dijete. Redovi ispred banaka za oragane su dugi. Ne da ih dobiju, nego da daju ono što mogu dati da bi preživjeli.

Poslije dnevnika uslijedile su reklame. Maskara za guste trepavice, kerma protiv bora...

Ako se slažete sa ovim naslovom nemojete kliknuti ovdje

I evo, po ko zna koji put gledam film Ben-Hur. Znam svaku secenu napamet, ali svaki put kad ga prikažu ja ga odgledam. Jednostavno volim taj film.

Ustvari volim istorijske sepktakle, ali one stare. Quo Vadis, Sudar Titana, Isus iz Nazareta, Spartak.... Oni imaju neki poseban šmek. Možda zato što su stari pa izgledaju realističnije i nisu toliko patetični kao ovi danas.

Inače sam fan strarijih filmova. Jedan od najdražih mi je naravno Prohujalo s vihorom. I njega znam napamet. Onda Sabrina (o bože, ne ona sa Harisonom Fordom), Praznik u Rimu, Afrička kraljica...

Jedan mi je prijatelj rekao: "Da si rođena kao muško bila bi gay". A zašto?!

Volim mjuzikle... one iz zlatnog doba Hollywooda sa Sinatrom, Astairom, Kellyem, Judy Garland... Neki od dražih su mi: My Fair Lady, Ples na kiši, Zvijezda je rođena, Moje pjesme, moji snovi, Ana i kralj (Verzija sa Yul Brynnerom)...

Kad sam kod mjuzika, onda da završim sa crtićima... i to onim Disneyevim. U poslijednje vrijeme crtani fimovi su postali kao pravi filmovi non-stop izlaze novi. Prikazuju high-tech animacije... ali ja sam šizila za onim "starijim"... Onim koji su ustvari bili animirani mjuzikli: Aladdin, Ljepotica i zvijer, Knjiga o džungli, Mala sirena. Još uvijek znam pjesme napamet.

Odoh... Ben Hur se upravo trka sa Messalom.... Šta li će se desiti?!

U jednom trenutku sam pomislila da od upale mišića neće doći, međutim bila sam u krivu. Upala je stigla rano jutros sa mojim otvaranjem očiju.

Probudila sam se i nisam se mogla pomjeriti. Grozan osjećaj, ali opet u neku ruku zadovoljavajući. Mišići su ipak radili nešto. Vođena starom izrekom: Klin se klinom izbija... odlučih da malo vježbam, da se kao istegnem. Bolno sam ustala iz kreveta. Umila se, obukla, sagnula de do ladice sa čarapama i zaključila da je to dovoljno vježbanja za sada. Bilo je bolno, jako bolno. Uradiću još jednu seriju ovih ultra produktivnih vježbi večeras... pred spavanje.

Po treći put ove sedmice sam čvrsto odlučila da ću sutra početi sa jutarnjim trčanjem. Pa hajde da mi vjerujemo. Što se tiče ishrane, tu sam se vratila našim precima. Jedem voće i bobice. Test karaktera ću imati u slijedećih par dana, jer sutra počinjemo sa manijakalnim pripremama za Uskrs.

Inače, moje psihičko stanje je bolje, mada još uvijek ima snijega (ah to divno Sarajevo). Pretjerana opsesija vremenskom prognozom prošla.

Trenutana opsesija je Puerto Rico. Ako neko igra nek se javi, da odmjerimo snage.

Bubamara update: Zadnji put je viđena u nedjelju na listu ljubičice koji je okrenut prema zidu i od tada joj se gubi svaki trag.

Proljeće... Ima li išta ljepše nego kad dođe dugo-isčekivano proljeće poslije duuuge zime.

(Pjesma u pozadini: Sheryl Crow - Soak Up The Sun)

Ova duga zima djelovala je pogubno na moju nekad solidnu liniju. Nije da sam sada opterećena svojim kilogramima, ali većina moje garderobe više nije dovoljno velika da primi jedno od nas. Kako sam sebi najvažnija, odlučila sam da kilogrami moraju da odu. Ali znam da neće otići bez borbe... tako da večeras krećem u ofanzivu u obližnji fitnes centar.

Slijedećih par dana ću biti nervozna k'o pašče.... jerbo uz fitnes krećem sa Leeloo's dijetom koja ima jedan osnovni princip: "Jedi onoliko koliko ti treba da preživiš". I opet krećem s njom u pogrešno vrijeme... pred Uskrs. Pokušaću da očeličim svoj karakter. Biće teško... ali šta da se radi.

U slijedećem nastavku potresna priča: Preživljavanje upale mišića

Još jednom me vremenska prognoza bacila u depresiju. Sarajevo... kiša, mogućnost snijega. Dakle očekujem nekih 20 cm najmanje. Ali ne zbog mog mentalnog zdravlja, (duh mi je slomio snijeg koji je pao prošle sedmice) nego zbog jednog malog prelijepog stvorenja.

I tako još jedan petak... a ja sjedim kući. Jednostavno mi se ne da gaziti po snijegu, podnositi hladnoću briskati nos non-stop. Krenula sam do kuhinje da pregrizem nešto... da uživam u blagodetima nezdrave hrane. Mama me zaustavila i rekle:

- Kakva ti je to fleka na dukserici...
Pogledah, očekujući ogromnu crvenu fleku... jer sam malo pri toga gulila crvenu narandžu. Ali ne vidjeh ništa.
- Ma tu kod džepa... ta tačkica što liči na bubamaru
Kad pasmater.... tu stvarno bijaše bubamara. Više je bila onako narandžasta nego crvena i malo se nazirala blijeda tačka.

Bilo mi je čudno to... ali stvarno. Otkud ona... jadnica mala.... Njoj je po nekom pravilu, nekom njenom kalendaru proljeće već došlo. Pokušala sam naći neku kućnu biljku na onim bajkama... biljnim ušima... Ali moja mama se previše dobro brine za njih, cvijeće je zdravo i u punoj snazi.

Tvrdoglavo je odbijala da siđe sa moje trenerke, pa onda sa moga prsta... jedva sam je spustila u grm ljubičica. Čitavu večer ne prestajem misliti na nju. Šta će jesti, hoće li umrijeti od gladi... ?!

Jadna mala bubamara. Čitavu večer je provjeravam, sišla je na dno lista i tu stoji. Valjda će naći nešto za pregristi. Ne mogu da vjerujem da se toliko sekiram za tu malu bubicu... ali šta ćeš.

Ako neko zna gdje mogu kupiti biljnih ušiju, nametnikaka ili bilo čega čime se bubamare hrane... javi te mi.

Sinoć je i BiH dobila svoga predstavnika za pjesmu Evrovizije... Ni manje ni više, nego hrvatski girl bend Feminem. Ne mogu, a da se ne zapitam ... otkud finalistice HRVATSKOG idola kao učesnice BH Eurosonga.

A da... tu je još jedan paradox. Naime glasao je stručni žiri... koji je grupi feminem dodijelio 12 bodova (serem im se u stručnost), dok je domaća pjevaljka Tinka od žirija dobila 10 bodova. U televoutingu... velika bosanskohercegovačka grupa feminem je dobila 8, a Tinka 10. Ne trebaš biti genijalac da skontaš da je zbir bodova jednak...

U jednom trenutku je vladala nedoumica, ali su feminemistkinje slavile sve u 16. Izađoše na binu primiše čestitke i otpjevaše svoje... Tinka je ostala u nevjerici ko popišana.

Da se razumijemo, sve su pjesme bile manje više glupe, ali zar samo tako nisko pali da pored svega i glupost moramo uvoziti.

Danas, kada postajem đon obraz,
dajem nečasnu đonovsku riječ,
da ću što manje učiti i raditi
i po potrebi biti dobar drug.
Da će me boliti briga za našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju; Da ću podrivati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta koji imaju puno para!

E da su me ovakvoj zakletvi naučili i ovakim vrijednostima, vjerovatno ne bi sada sjedila ovdje i pisala blog. Vjerovatno bi me bolila briga za svu nepravdu na svijetu, gazila bi sve što stignem da postignem svoje ciljeve.

Ali nisu... zato sjedim sada tu pred računarom i nerviram se.

Ovo govno (neki ga zovu i snijeg) je napadalo nekih 40 cm od sinoć. Evo kako će vrijeme u Sarajevu izgledati slijedećih 10 dana.



Pa ti ostani zdrave pameti.

Večeras sam izašla sa nekim jaranicama na kafu (E. A. i A1.) I priča jedana od njih o tome kako je izvlačila auto, a iz čega drugog nego snijega. Pomagao joj neki slučajni prolaznik da pokuša izaći u rikverc. Njegova djevojčica/djevojka/žena stajala je malo ispred auta. Elem ispod točka je bila neka kese... i tako kako je ona nagazila na gas, ta kesa je nekako izletila ispod točka pravo u njenu facu. Svi se nasmijaše, a razvukoh kez i rekoh LOL.

E: Šta to ti reče majke ti?

Tek kad me upitala skontah šta sam rekla. Kako ni jedna od njih nisu u fazonu nekog internet žargona, ja im objasnih.

E: Ti ćeš poluditi jednog dana od tog interneta,
A: Vidiš da je već poludila.
Ja: Ma nisam, izletilo mi slučajno.
A1: Pa naravno da je slučajno, to su ti prvi znaci ludila.
E: Jest vala, da je namjerno ne bi se ni začudila.
Ja: Ma ne znam ni otkud mi to. Skoro nikada ni u chatu ne upotrebljavam LOL nego razvučem jedno hahhahaha kad mi je nešto smiješno.
E: Pa eto vidiš da nisi dobra...

Pomislih, ma šta one znaju. Završismo sa kafom, dođoh kući, oprah ruke i sjedoh za računar da malo prosurfam Internetom, šminku ću skinuti kasnije.