Danas, kada postajem đon obraz,
dajem nečasnu đonovsku riječ,
da ću što manje učiti i raditi
i po potrebi biti dobar drug.
Da će me boliti briga za našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju; Da ću podrivati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta koji imaju puno para!
E da su me ovakvoj zakletvi naučili i ovakim vrijednostima, vjerovatno ne bi sada sjedila ovdje i pisala blog. Vjerovatno bi me bolila briga za svu nepravdu na svijetu, gazila bi sve što stignem da postignem svoje ciljeve.
Ali nisu... zato sjedim sada tu pred računarom i nerviram se.
Post je objavljen 06.03.2005. u 19:00 sati.