I evo, po ko zna koji put gledam film Ben-Hur. Znam svaku secenu napamet, ali svaki put kad ga prikažu ja ga odgledam. Jednostavno volim taj film.
Ustvari volim istorijske sepktakle, ali one stare. Quo Vadis, Sudar Titana, Isus iz Nazareta, Spartak.... Oni imaju neki poseban šmek. Možda zato što su stari pa izgledaju realističnije i nisu toliko patetični kao ovi danas.
Inače sam fan strarijih filmova. Jedan od najdražih mi je naravno Prohujalo s vihorom. I njega znam napamet. Onda Sabrina (o bože, ne ona sa Harisonom Fordom), Praznik u Rimu, Afrička kraljica...
Jedan mi je prijatelj rekao: "Da si rođena kao muško bila bi gay". A zašto?!
Volim mjuzikle... one iz zlatnog doba Hollywooda sa Sinatrom, Astairom, Kellyem, Judy Garland... Neki od dražih su mi: My Fair Lady, Ples na kiši, Zvijezda je rođena, Moje pjesme, moji snovi, Ana i kralj (Verzija sa Yul Brynnerom)...
Kad sam kod mjuzika, onda da završim sa crtićima... i to onim Disneyevim. U poslijednje vrijeme crtani fimovi su postali kao pravi filmovi non-stop izlaze novi. Prikazuju high-tech animacije... ali ja sam šizila za onim "starijim"... Onim koji su ustvari bili animirani mjuzikli: Aladdin, Ljepotica i zvijer, Knjiga o džungli, Mala sirena. Još uvijek znam pjesme napamet.
Odoh... Ben Hur se upravo trka sa Messalom.... Šta li će se desiti?!
|
