|
U jednom trenutku sam pomislila da od upale mišića neće doći, međutim bila sam u krivu. Upala je stigla rano jutros sa mojim otvaranjem očiju.
Probudila sam se i nisam se mogla pomjeriti. Grozan osjećaj, ali opet u neku ruku zadovoljavajući. Mišići su ipak radili nešto. Vođena starom izrekom: Klin se klinom izbija... odlučih da malo vježbam, da se kao istegnem. Bolno sam ustala iz kreveta. Umila se, obukla, sagnula de do ladice sa čarapama i zaključila da je to dovoljno vježbanja za sada. Bilo je bolno, jako bolno. Uradiću još jednu seriju ovih ultra produktivnih vježbi večeras... pred spavanje.
Po treći put ove sedmice sam čvrsto odlučila da ću sutra početi sa jutarnjim trčanjem. Pa hajde da mi vjerujemo. Što se tiče ishrane, tu sam se vratila našim precima. Jedem voće i bobice. Test karaktera ću imati u slijedećih par dana, jer sutra počinjemo sa manijakalnim pripremama za Uskrs.
Inače, moje psihičko stanje je bolje, mada još uvijek ima snijega (ah to divno Sarajevo). Pretjerana opsesija vremenskom prognozom prošla.
Trenutana opsesija je Puerto Rico. Ako neko igra nek se javi, da odmjerimo snage.
Bubamara update: Zadnji put je viđena u nedjelju na listu ljubičice koji je okrenut prema zidu i od tada joj se gubi svaki trag.
|
