|
Jesam šta?! Pa depresivna. To me dočekalo na naslovnoj stranici bloga. Nije mi se dalo čitati dalje jer sam previše depresivna tako da mi nije do čitanja o depresiji.
Ovo vrijeme me ubija... ali doslovno. Poludiću u kući. Nisam izašla kako treba daaanima. Osjećam prve naznake ludila, depresije... kako hoćete.
Dosta mi je snijega za čitav život... ma za dva života. Moram poraditi na karmi, da me ne reinkarnira u Kanadi, Švedskoj ili nedajbože Sibiru. Ne znam da li se ovo računa u rad na karmi... ali u nedjelju sam sa puno strpljenja digla frišku instalaciju windowsa, čak se nisam nervirala... sve je proteklo začuđjuće glatko. Danas sam usisala kućište kompjutera, našla poklopce i zatvorila ga malo... da se ne praši jadničak, oribala monitor (a čitavo vrijeme sam mislila da mi kontrast ne valja). Pritom sam rasplela sve kablove i pokušala ih dovesti u red. Naravno neuspješno. Tu sam opsovala par puta... ali šta se može. Kako obuzdati mnoštvo kablova mi je još uvijek misterija. Očistila sam tipke na tastaturi... jednu po jednu. Ko zna možda u slijedaćem životu budem Silicon Graphic kompjuter. (Ovaj pokušaj informatičke šale je dokaz da definitivno moram izlaziti ćešće)
Glupi snijeg je valjda zatrpao antenu, pa je kablovska u komi... tako da sam propustila svoju omljenu ultra depresivnu seriju - Oz.
Da stvari mogu biti gore dokaz je i ovo. Navukla sam se na društvenu igru Puerto Rico. Kao što se da primjetiti... društva baš i nemam u posljednje vrijeme, pa sam našla online verziju. Šta je tu loše?! Pa server im je pao... ili šta, jer čitavo veče ne mogu da se nakačim na njega. Darling je otišao od mene ranije, jer ne želi da ga ovaj dosadni snijeg zatrpa - opet.
Mrzim snijeg, mrzim zimu... a tebe Murphy... uuuu tebe mrzim sa posebnom predanošću večeras.
|
