Godina je 1986. Ljeto, ja na ulici igram se i iz svog glasa pjevam dirli, dirli, dirlija... Pjesmu moje omiljene grupe Crvene jabuke. To su mi bili prvi posteri. Sjećam se, izlazio je Ven novine o TV programu, i u sredini je bio poster Crvene jabuke. To je bio prvi poster koji sam nalijepila na zid svoje sobe. I onda se desio 18. septembar, dan kada je Dražen Ričil poginuo. Bila sam devastirana, očajna. Ali životide dalje.
Malo se odraslo, počela se slušati i razumijevati muzika engleskom jeziku. U moj život je ušla grupa Queen. U rekordnom vremeu sam nabavila sve što su ikada snimili. Dok su drugi pizdili za New Kids on the Block, ja sam otkidala na Bohemian Rhapsody, a Freddie mi je bio Bog, idol...
24. novembar 1991. godine gledala sam MTV i kontala šta ću obući za sutrašnju priredbu povodom dana državnosti BiH, bila sam u horu. Onda su javili da je Freddie Mercury (Farrokh Bulsara) umro od AIDS-a u 45. godini života. Moj cijeli svijet se srušio. Plakala sam danima, nisam jela... strašno. Naravno nisam otišla na priredbu da pjevam glupu pjesmu "Lepi bregi zeleni".
Ali sve dođe i prođe.
U moj život ulazi Nirvana. U jeku ratnih zajebacija kada je bilo teško nabaviti bilo šta, uspjela sam nabaviti sve što je Nirvana snimila. Obožavala sam njihovu muziku. I onda, 6. aprila na radiju čula da se Kurt Cobain ubio. To je bio još jedan veliki krah za mene. Nisam mogla da vjerujem da se to dešava. I onda sam razvila teoriju.
Moja ljubav ubija. Ja sam odgovorna za smrt svih meni dragih muzičara. Raja mi se smijala, ali sam ja fakat bila smrtno ozbiljna. Rekla sam da nikada neću voljeti ni jedan bend.
I nisam više voljela ni jedan bend kao što sam voljela ova tri... ono bezuslovno. Ali ne zbog bojazni da ću ubiti nekoga, nego me više niko nije impresionirao kao što su oni.
|
