Ovo sa lijeve strane je slika napravljena jednom pravo lošom web kamerom. A šta slika pokazuje?! Moju ulicu jutros. Da nekim slučajem imam neku bolju kameru, vjerujem da bi se primjetilo kako snijeg i dalje pada. Ljepota živa... ono da se ubiješ.
Za nekih sat vremena bi trebala ući u javni gradski prijevoz... odnosno trolejbus. Užasavam se od same pomisli.
Nekako je vrijeme krenulo tako dobro, da sam se negdje u dubini duše nadala da neće početi padati prije decembra. Kažu: nada zadnja umire. Moja je umrla jutros u teškim mukama. Još uvijek nisam napravila reorganizaciju ormara. Ljetne stvari su još uvijek tu. Još sam prošle sedmice izlazila u majici kratkih rukava i dukserici.
A sada... gledam svoju zimsku jaknu... i teško mi je. Već vidim grad. Bljuzgavica na sve strane. Mokre i hladne noge. Automobili lagano parkirani po očišćenim pločnicima. Auti prskaju na sve strane... a ja psujem k'o kočijaš. Je li iko zna zašto kočijaši psuju? Je li iko čuo kočijaša da psuje?! Smiješan mi je taj izraz.
U petak navečer sam prvi put ove sezone osjetila miris smoga. Aj... uskoro će sarajevske magle.
Kako bi bilo lijepo da mi je još uvijek jedini zimski problem naći dobru stazu sa sankanje, klizati se ići na planinu.
Mrzim zimu!
|