Evo odlucil sam napisat novi post makar nemam nikakve ideje kak bude post zgledal...
Auto nam je gotov 15 000 kuna je koštal al smo ga popravili. Spojil sam si neta u sobi tak da morem biti na internetu cijelo vrijeme bez da me mama gleda...
Ljeto prolazi zabrinjujuci brzo jos malo i evo me opet u školskim klupama...ali u dobrom drustvu...
Nemam ideja kaj nek napisem...
Za kraj budem vam ostavil par pjesama koje sam napisal u zadnje vrijeme...Znam da je ovo kratak post ali nadam se da bude drugi duži...

Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.


Prođe još jedna,
Još jedna školska godina,
Puna veselja, puna novih,
Novih poznanstava,
Ali i puna tuge,
Zbog nekog osjećaja
Osjećaja nemoći,
Osjećaja da sam mogao,
Da sam mogao puno,
Puno vise nego,
Nego sto sam napravio.
Ali ipak,
Veselje je tu,
Kraj je tu.
Prođe još jedna,
Još jedna školska godina.


Osveta,
Najveća ljudska emocija,
Tjera ljude na sve,
Čak i na krajnji čin,
Čin ubojstva.
Ali kad nam,
Dođe u glavu,
Da smo išli predaleko,
Već je gotovo,
Već smo uništili.
Ono do čeg nam je
Do čeg je najviše stalo,
Naš život.


Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.


Ovo su jos neobjavljene pjesme koje nadam se da vam se sviđaju...ako vam se sviđaju nadam se da vas jedan komentar nece ubiti :) a ako vam se i ne sviđaju kritika je uvjek dobrodošla.

Posto ne mogu spavati odlučio sam napisati novi post...
Samo da vas izvjestim jučer se u Čakovcu održao međunarodni atletski miting Čakovec 2006 drugi puta za redom. Viđeni su mnogi hrvatski reprezentativci, npr. Vincek i Edis Elkasovic. Miting je službeno započeo u 5 sati a prva disciplina bila je na rasporedu vec u cetiri.
To je sve od ivjestaja idem malo opet na socialne teme...
Dakle gdje da počnem? Danas cu obraditi ovaj ratu u Libanonu. Dakle u Libanonu bjesni rat, neznam po koji put na tom podrucju stvari se opet rješavaju vojnim putem. Nadam se samo da taj rat nece prerasti u nesto vise, nadam se da se nece amerikanci opet upletati, nadam se naposlijetku da nece doci do treceg svjetskog rata, jer poznato je da je Nostradamus napisao da od Izraela nece ostati kamen na kamonu, al nadam se da ce zdravi razum ipak prevladati...
Toliko o cinjenicama...Moram razmotriti i drugu stranu rata, onu ružnu...civili ginu svakim danom, nisam ni za jednu stranu ali na svakoj strani civili ginu, i u nasem su ratu civili ginuli, nažalost to se ne može izbjeci. Kolke živote ce opet ovaj rat promijeniti, kolikom broju djece unistiti obitelj, koliko ce mentalitet ljudi zauvijek promijeniti, a zasto? jer se ne mogu dogovorit normalnim putem? Gospodarstvo propada dok je rat, a ako gospodarstvo propada, ljudi siromase, pa ce biti jos siromasniji nek sto su bili, a to dovodi do propasti. Možda mislite da sam pesimist, meni je svejedno ja pišem što mi je na dusi i nekad sam možda u pravu a nekad i ne...
Sad malo i o osobnom životu...Sve u svemu je dobro ali ima ljudi koji su me razočarali, koji neznaju gdje im je mjera, koji neznaju razliku između šale i provokacije, nažalost ima i takvih, prepoznam ja šalu ali znam i do kud može ici šala. Iskreno se nadam da ce se takvi ljudi promijeniti ili ce izgubiti dosta prijatelja...
To je sve od mene za danas nadam se da ste imali strpljenja za moja razmišljanja, a do sljedeceg posta vas iskreno pozdravljam...

Rekli ste da očete novi post pa da udovoljim zahtjevima čitatelja pišem post...
Dobio sam puno pohvala za posljednji post, pa se ovim putem zahvaljujem svima koji su komentirali ali i svima koji su čitali a nisu komentirali. Neznam zakaj ali socijalna strana života mi je uvjek bila inspiracija, neiscrpan izvor novih posteva. Ali danas nema inspiracije, valjda bu došla do kraja posta, nadam se...
Idem ja još jednu tolko već "obrađenu" temu obraditi. Svakim danom citam vjesti, "mladic poginuo u nesreci". Koliki mladi životi su izgubljeni zbog mladenačke izgubljenosti? A zašto se to uporno dalje događa? Nema odgovora samo činjenice, a činjenice idu protiv nas, nažalost. Zašto onda ipak tako mnogo roditelja svojoj djeci kupuje skupe aute, u kojima najčešće na kraju ta djeca i izgube živote, ali to nije najgore, najčešće sa sobom ta djeca povuku u smrt još nekoliko osoba koje su nekom neopisivo mnogo značile a izgubile život zbog lakomislenih roditelja koji uporno i dalje kupuju te skupe aute. Mislim da se iza svega toga krije drugi smisao, mislim da ti roditelji autom kupuju djeci ljubav, da žele izgraditi odnos s njima koji nikad nisu imali, a možda postoji i potpuno drugi razlog, kojeg sada još nisam svjestan. Ali ipak nije sva odgovornost na roditeljima, velika je odgovornost i na djeci kojima su povjereni ti skupi auti a oni prokockaju tu odgovornost i onda se događa što se događa. Djeca nažalost ginu... Izigraju tu odgovornost putem alkohola ili provjeravajući krajnje granice koje auto može dosegnuti, sve jedno bilo kralnji rezultat je jednak. Nemam više ništa za dodat na ovu temu, osim pamet u glavu...
Danas je bila podjela svjedođžbi, tih toliko očekivanih svjedžbi , a na kraju se sve svelo na trabunjanje razrednika kak i navek. Nemam sada stvarno, stvarno ništa za dodat, a jednoj osobi ostavljam poruku s vječnim pitanjem što bi bilo da je bilo...

Evo došla mi inspiracija i ja sam odlučio napisati novi post...

Gledam bas neke reklame na televiziji, ne volim bas gledat reklame, ali filaju program s njima pa moraš oćeš il nećeš neke vidjeti. Ima par dobrih reklama al ima i užasnih, koje vrijeđaju. Jedna od takvih je ona najnovija T-com-ova na kojoj se smetlari smiju tipu koji ima stari komjuter. Ja sam mislio da za taj famozni T-com rade stručnjaci koji znaju napraviti dobru reklamu al vidim da u njemu rade sami umišljeni ljudi. Sad si mnogo vas misli zasto kritiziram tu reklamu ali dajte si malo premislite. Koliko ljudi u Hrvatskoj si ne može priuštiti kompjuter? Koliko ljudi ima jedva za hranu a na toj reklami jasno se smiju u lice ljudima koji imaju starije kompjutere. Kolka djeca bi bila vesela da imaju priliku, da imaju taj kompjuter s kojeg se ovi sprdavaju, kolkim je roditeljima teško jer nemogu priuštiti djeci ni taj najjadniji kompjuter, baš mi je žao tog T-com-a jer si ne može premisliti kakve reklame smišlja, oni misle da se svi ljudi valjaju u parama, baš mi ih je žao. Drugi put kad idu raditi takvu reklamu nek si najprije premisle ak im se splati, nek ti njihovi stručnjaci s fakultetima si premisle kakve to reklame stvaraju, nek si premisle dali će nekog s tom reklamom povrijediti, kolikim će ljudima uništiti samopouzdanje, nek si samo premisle, jer da misle takve reklame ne bi kolale po televiziskim programima, mislim da ova reklama nije primjerena za televiziju a vi drugi sami odlučite nije na meni da vama djelim svoje mišljenje, sami prosudite.