Evo i mene...došo kući nakon napornog dana. Pisali smo danas najavljenu simulaciju, mislim da sam dobro napisal ali ko zna. Ovak mi se ništa zanimljivoga u životu ne događa, sve je prešlo u jednu rutinu iz koje koliko sad vidim nema baš izlaza iz nje. Sneg mi se već polako popel na vrh glave, mrzim zimu, mrzim snjeg, mrzim bijelu boju (hajdukovci nejte se uvredit...lol) ne volim ništa kaj ima veze s zimom. Jedva čekam ljeto, sunce, i završetak škole naravno. Odlučil sam da budem češće obnavljal blog, pa tko voli nek izvoli, pozdrav...
O meni
Škola: Gimnazija Čakovec
Razred: 3.c
Godine: 16
Na ovom blogu ne želim nikakva pisma sreće itd. Takvi komentari bit će prijavljeni kao spam
Vidi gužve..
Free Hit Counter
Razred: 3.c
Godine: 16
Na ovom blogu ne želim nikakva pisma sreće itd. Takvi komentari bit će prijavljeni kao spam
Vidi gužve..
Free Hit Counter
Opomena /A. B. Šimić/
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905)
Smisao
Ima li smisla živjeti,
Jer svemu dođe kraj,
Tako i nama,
Nekom prije,
Nekom kasnije,
Ali svemu dođe kraj.
Teško je naći smisao,
Čak i u najmanjim stvarima
A kamo li tek u životu.
Ali kad ga nađemo,
On je s nama
I ne bojimo se više smrti.
J.X.
Krik
Večer
Savršena,
Spokojna, mirna.
Krik,
Para zrak
Narušava spokoj.
Paničan krik,
Nažalost
Nagoviješta kraj.
J.X.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
Ali samo ih je
Samo ih je nekoliko
Nekoliko onih pravih,
Onih koji bi dali,
Svoj život samo.
Samo da te spase.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
J.X.
Dom
Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.
J.X.
Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.
J.x.
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905)
Smisao
Ima li smisla živjeti,
Jer svemu dođe kraj,
Tako i nama,
Nekom prije,
Nekom kasnije,
Ali svemu dođe kraj.
Teško je naći smisao,
Čak i u najmanjim stvarima
A kamo li tek u životu.
Ali kad ga nađemo,
On je s nama
I ne bojimo se više smrti.
J.X.
Krik
Večer
Savršena,
Spokojna, mirna.
Krik,
Para zrak
Narušava spokoj.
Paničan krik,
Nažalost
Nagoviješta kraj.
J.X.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
Ali samo ih je
Samo ih je nekoliko
Nekoliko onih pravih,
Onih koji bi dali,
Svoj život samo.
Samo da te spase.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
J.X.
Dom
Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.
J.X.
Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.
J.x.