Franjo BLOG
ponedjeljak, 13.04.2020.
PISMO NEROĐENOM DJETETU
EVO JEDNOG OD NAJPOTRESNIJIH SPOMENIKA TITOVIH PARTIZANA - KOLJAČA:
PRED SMAKNUČE:
Pismo nerođenom djetetu
Ivanke Novak rođ. Škrabec
Ivanke Novak rođ. Škrabec
Pismo mlade učiteljice Ivanke Novak rođ. Škrabec, iz Hrovače kod Ribnice u SlovenijiP
Bila je u osmome mjesecu trudnoće kad su je antifašisti odlučili smaknuti kao narodnog neprijatelja. Morala je kopati vlastiti grob, a kad to nije mogla, antifašisti su ju 4. lipnja 1942. godine jednostavno – zadavili.
U noći uoči smaknuća napisala je svomu nerođenom djetetu pismo, koje je pronađeno dva mjeseca kasnije pri ekshumaciji njezina tijela. Nema komentara koji bi bio dostojan tog pisma. Pred njim se može samo zastati, i pokloniti se pred veličinom mlade slovenske učiteljice.
«Još nekoliko sati do kraja moga života. O Bože, o Ti žalosna majko Božja, moja Mati, Ti znaš da umirem nedužna, kao što je umirao Tvoj nedužni Sin...
O moje djetešce, moj nježni anđele, kako bih rado vidjela crte tvoga lica, nježne bisere tvojih pogleda. Nikada ne ću vidjeti tvoj rascvjetani osmijeh kojim bi me usrećivao, o moje djetešce, moj nježni cvijete! Nikad ne ću vidjeti tvoje bijele ručice, nikada ih ne ćeš ispružiti da mi vratiš slatki zagrljaj. Nikada te ne ću moći pritisnuti na svoje srce, iako si tako blizu njega, nikada, moje djetešce!
Tamo negdje u zagrljaju šuma bit će naš dom koji će krasiti proljetno cvijeće. Moja usta ti ne će moći pjevati pjesmu nad kolijevkom, a kolijevka tvoja bit ću ja sama, iako tako hladna i otvrdla. Grane nad nama pjevat će ti i šumiti ljubljenu uspavanku. O, samo mirno spavaj, moje djetešce, ta tako si blizu moga srca koje te tako ljubi. Pa ipak, iako te ljubi, ne može te istrgnuti iz zagrljaja smrti koja i tebe čeka. Samo mirno spavaj, jer i ne slutiš što se približava. Sa mnom ćeš umirati, a ja u mislima s tobom. A onda, kad bude kraj teškoća i borbe, zajedno ćemo k Bogu...
Kad sam te prvi put osjetila pod srcem i pod srcem oćutjela tvoj nemir, već sam sanjala kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu da te oblije krsna voda – oblijevat će te uskoro moja krv, ljubljenom ćeš krvlju vlastite majke biti kršten.
Gledala sam kako se Krist pod prilikom kruha sklanja k tebi...
Uzalud!
A sad će uskoro moje tijelo biti darovani ciborij...
Ti, pak, moje djetešce, hostija u njemu. Tvorac sam će uzeti u ljubljene ruke hostiju tvoga bića i položiti ga u svoje božansko srce... Tamo ću te prvi put ugledati, o moj nježni anđele, tamo ću vidjeti tvoje lice, tamo ćeš ti ugledati svoju majku i prvi put ćeš mi doviknuti: O mama!
Gledaj, moje djetešce, približava se jutro. Prva zora iza planina ga najavljuje... Za nas, zadnje jutro patnji. Jutro će opet svanuti, ali bez patnji i suza... svanut će kod Boga... Samo mirno spavaj, ta, tvoja majka bdije nad tobom. Gledaj, crvena zora najavljuje da se dan ljubi... i zadnje zvijezde gase se u njoj... Sat na tornju najavljuje jutro koje će nas odvesti na posljednji put... Ta, ne ću biti sama... sa mnom ćeš biti i ti, moje djetešce... i Marija kao onda sa Sinom na Kalvariju, ići će s nama. U posljednjim uzdasima stajat će uz nas i odvesti nas u vječno sretni dom. Nitko nam više ne će remetiti tu sreću... ta, bit ćemo uronjeni u vječnoga Boga... u vječni Božji mir... Moje djetešce, samo spavaj. Marija je s nama... Gledaj... dolaze... dolaze...»
četvrtak, 02.04.2020.
NEKA PITANJA POVODOM TZV, VIRUSA
1. Zadnjih nekoliko tjedana nitko nije umro od starosti, od bolrsti, od gripe, negosamo i isključivo od SVEMOGUĆEG KORONA VIRUSA.;
2. Također mi nije jasno dali je Hrvatska još uvijek PRESJEDATELJ EVROPSKE UNIJE, na što su sve do nedavno zvonila sva zvon i zvinca kako je to veličanstven uspjeh maale Hrvatske i kako je to od velike važnosti za cijeli svijet a posebno za Evropu i naše susjede. Već duže vrijeme o tom prdsjedanju niti riječi, pa sam u dvojbi: jesmo li još zvijek presjedatelji ili nas je "korona virus" smijenio?!
3. Pod vodstvom raznih stožera Hrvatska je u svakom smislu dovedena do vlastitog SAMOUBOJSTVA: DRUŽENJA i najbližih su onemogućenja, a pogrebi su svedeni na obični cirkuseraj, u trgovinama vlada pustoš, zatvaraju se ili otvaraju kako se pokojem pojedincu iz Stožera svidi;
4. nikada nije toliko STRUČNJAKA isplivalo iz naftalina kao sada - zahvaljujući KORONA VIRUSU -, nikada toliko protivuriječnih izjava od tih "stručnjaka" kao sada;
5. Svjetska Zdravstvena Organizacija o "maskama" kaže jedno, razni Đikići, Lauci, Juraki, drugo, itd., itd
6. Najprije smo imali SVETO PISMO I KURAN, zatim KODEKS (Kanonsko pravo!), zatim MANIFEST komunističke partije i napokoj STOŽER PROTIV KORONA VIRUSA. Još nije jasno što na kraju ove balade slijedi...
Dana 02. travnja 2020., Franjo Jurčević, svećenik u miru
