Župa Marije Kraljice mira

četvrtak, 21.02.2008.

Najava - Križni put u prirodi!

Križni put u prirodi je za naše vjeroučenike od 5. do 8. razreda. Idemo 7.3. a lokacija je još tajna. Ideja je potekla od Mirne, a učenici su Božini. Ko hoće nek se javi na vjeronauku. A bit će lijepo u društvu, ptičice, cvijeće,tovari, masline....kao sv. Franjo, čiji isječak iz filma dajemo ovdje:

21.02.2008. u 17:04 • 1 Komentara • Print • #

Cijelonoćno klanjanje

U našoj župi se svakoga petka u korizmi održava cijelonoćno klanjanje. Prošlog petka je bilo dobro posjećeno i Isus je imao društvo cijelu noć. Ako se praksa pohađanja Presvetoga nastavi i dalje možda organiziramo i kroz čitavu godinu nešto slično.

21.02.2008. u 16:48 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 19.02.2008.

Homilija kard. Josipa Bozanićana sprovodu nadbiskupa Marijana Oblaka

Homilija zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na sprovodu umirovljenoga zadarskoga nadbiskupa Marijana Oblaka,
Zadar, katedrala sv. Stošije, 19. veljače 2008.

Iz 25,6a.7-9; Rim 14,7-9.10c-12; Iv 17,24-26

Dragi brate Kardinale, oci nadbiskupi i biskupi, draga braćo svećenici i redovnici, poštovane sestre redovnice, dragi bogoslovi i sjemeništarci, ljubljena braćo i sestre u Kristu!
1. Okupljeni smo u molitvi, u drevnoj zadarskoj katedrali Sv. Stošije, oko ovozemnih ostataka dragoga nadbiskupa Marijana Oblaka. Bog, dobri i milosrdni Otac, pozvao ga je k sebi u jutarnjim satima, u petak 15. veljače 2008., u 89. godini života, 63. godini svećeništva i 50. godini biskupstva. Apostol nam poručuje: "Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire… Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo" (Rim 14,7-8).
Od srca pozdravljam sav ovdje nazočan Božji narod s nadbiskupom zadarskim mons. Ivanom Prenđom. Njemu, kleru, redovništvu, Kristovim vjernicima laicima i posebno rodbini pokojnog nadbiskupa Oblaka izražavam kršćansku sućut. Pozdravljam subraću u episkopatu koja koncelebriraju ovu Euharistiju. Pozdravljam nazočne predstavnike vjerskih zajednica. Svoj pozdrav upućujem i svim predstavnicima državnih, županijskih, gradskih i vojnih vlasti koji svojom nazočnošću žele iskazati poštovanje i zahvalnost pokojnom nadbiskupu Marijanu Oblaku.
2. Riječi Kristove velikosvećeničke molitve: "Oče, hoću da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu" (Iv 17,24) ulijevaju nam veliku nadu i utjehu u ovom trenutku boli zbog smrti dragoga Pastira. Te nas riječi pozivlju da smrt motrimo u svjetlu Kristova Vazmenoga otajstva i potiču nas da svoju nadu položimo u Onoga koji je uskrsnuće i život.
Osjećamo, braćo i sestre, da je smrt tajna potpuno različita od drugih događaja i od riječi kojima opisujemo slijed ovozemnoga života. Sprovodno bogoslužje što ga kao Crkva slavimo za pokojnog Nadbiskupa jest ujedno "memoria passionis – spomen muke", "memoria mortis – spomen smrti" te "memoria risurrectionis – spomen uskrsnuća" kojima se dodaje i "memoria Ecclesiae – spomen Crkve" koja je plod Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Sada zajedno s vama želim razmatrati taj četverostruki spomen.
3. "Spomen muke – memoria passionis" sav je sadržan u Isusovoj euharistiji. Isus veli: "Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo" (Lk 22, 28-29). I nadbiskup Oblak je s Isusom ustrajao u njegovim kušnjama, u kušnjama njegove muke sve do onih trenutaka kada se je, poput Isusa u Maslinskom vrtu, našao sam, gotovo ostavljen od skupine bliskih suradnika u godinama postkoncilskih previranja. Molitva pred Bogom i šutnja pred javnošću to je put kojim često mora proći biskup u kušnji. Međutim, mi ga pamtimo ne samo po kušnjama u kojima je ustrajao, nego i po nadi koju nam je ostavio.
Isus je neposredno prije svoje muke hrabrio apostole. Kako nekad apostolima tako i nama danas Isus upravlja svoju riječ ohrabrenja, kako bismo se, s puno pouzdanja u Božju providnost i njegovu otajstvenu prisutnost koja nas prati u svim trenucima našega životnog hodočašća, mogli suočiti s izazovima i križevima, osobito onim težima. U trenucima kušnje i napuštenosti veoma utješno zvuče ove Isusove riječi: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!" (Iv 14,1). Kršćanska nada ukorijenjena u vjeri, hranjena riječju Božjom i svetim sakramentima je sidro spasa koje nam pomaže da nadvladamo sve protivštine i one naizgled nepremostive i koja nam omogućuje da naziremo zraku radosti iznad tmina boli i smrti.
4. "Spomen smrti - memoria mortis" naviještamo u svakoj Euharistiji. Prorok u današnjem prvom misnom čitanju govori kako će Gospodin uništiti smrt zasvagda. Jednom prigodom rekao je nadbiskup Oblak: "U našoj dugoj povijesti, suočeni s događajima od kojih se nestaje, nestali nismo!" I u Drugom svjetskom ratu kao i u Domovinskom ratu mons. Oblak, suočen s rušenjem i razaranjem, ubijanjem i izbjeglištvom uživo je osjetio svu prolaznost zemaljskih vrijednota. Čovjeku, koji je prosvijetljen vjerom, i u takvim se okolnostima otvaraju novi vidici. Za kršćanina smrt ne znači kraj života, nego put povratka Bogu milosrdnom i pravednom Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Isus Krist sa svojom istinom i milošću svojih sakramenata put je povratka Ocu.
5. "Spomen uskrsnuća - memoria resurrectionis". Isus želi da budemo s njime i da gledamo njegovu slavu. Braćo i sestre, i ova liturgija proslava je Isusova uskrsnuća. Mons. Oblak odgojen je u glagoljaškoj tradiciji. Ponosio se liturgijskim pjevanjem svoje rodne župe u Velom ratu na Dugom otoku. Iz djetinjstva je baštinio ljubav prema liturgiji i crkvi kao prostoru gdje se spaja Božje i ljudsko. Godine 1945. za mladomisničko geslo izabrao je ove riječi: "Zavolio sam krasotu doma tvojega i mjesto gdje boravi slava tvoja".
Nadbiskup Oblak se uvijek zalagao da se liturgija slavi sveto i dostojanstveno o čemu svjedoče liturgijska slavlja u ovoj katedrali. Bio je vjerni promicatelj koncilske liturgijske obnove. Neumorno je nastojao i u doba komunističkih vlasti kako bi vjernici imali potrebne crkvene prostore. Očinskom ljubavlju se radovao svakoj novoj crkvi. Drugi su rušili crkve, a on ih je tome usprkos gradio.
Na blagdan sv. Stošije posjetio sam ga u zagrebačkoj bolnici. U razgovoru mi je spomenuo kako se 6. srpnja ove godine navršava 50 godina od njegova biskupskog ređenja. I nadodao: ne znam da li ću to doživjeti. Gospodin ga je sada pozvao k sebi, da postane dionikom blaženoga uskrsnuća, gdje će u sjaju nebeske liturgije proslaviti obljetnicu biskupskoga posvećenja. I ne samo to, draga braćo i sestre. Onaj koji je bio s nama povezan na ovoj zemlji, bit će nam još bliži u zajedništvu iz nebeske domovine. Onaj koji je ovdje molio za Zadarsku Crkvu, odsada će još više kod prijestolja Božjega za nju zagovarati. Onaj koji vas je dosada ljubio, odsada će vas još više ljubiti. To je otajstvo Crkve koju ljubimo i za koju Bogu zahvaljujemo.
6. "Spomen Crkve - memoria Ecclesiae". Ova smrt i ovaj sprovod nadbiskupa zadarskoga u miru mons. Marijana Oblaka spomen je Crkve, spomen Crkve zadarske. To ste, predragi vjernici, vjerujem ovih dana doživjeli na razne načine i kao pojedinci i kao nadbiskupijska obitelj. Biskup je na ovoj zemlji znakoviti predstavnik duhovne i vječne dimenzije čovjekova života. Gdje je biskup, tamo je i Crkva. Stoga i biskupova smrt osvjetljava otajstvo Crkve hodočasnice, koju u kušnjama i patnjama zemaljskoga putovanja jača snaga milosti Božje dok po križu ne dođe do svjetlosti koja ne poznaje zalaza (usp. LG, 9).
Kako ovdje ne spomenuti velebno očitovanje Crkve na Grguru u Ninu 1979., za slavlja Branimirove godine koje je na dijecezanskoj razini, u slijedu spomena 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, pripremao nadbiskup Oblak, a u kojemu smo u nacionalnom zajedništvu utvrdili vjernost Bogu u Katoličkoj Crkvi. Poruka Nina još je uvijek svježa i aktualna za naš narod: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu.
Biskup i Crkva su sakramentalno združeni. Crkva moli za biskupa, a biskup u svojim molitvama na ovom i drugom svijetu nosi sve koji su mu povjereni. U ovom sprovodnom spomen-slavlju u duši nam odzvanjaju riječi poslanice Hebrejima: "Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru" (Heb 13,7).
7. Draga braćo i sestre, danas se opraštamo od posljednjeg našeg koncilskoga Oca. Mons. Oblak je do sada bio zadnji živući hrvatski biskup koji je sudjelovao na Drugom vatikanskom koncilu. S kakvom je samo radošću u srcu Zadarski nadbiskup u miru čuo riječi pozdrava sluge Božjega pape Ivana Pavla II. ovdje na Forumu u sjeni stolnice sv. Anastazije, prije pet godina, 9. lipnja 2003. u nezaboravnoj molitvi Šestoga časa, kada je Papa naglasio kako je mons. Oblak zajedno s njim sudjelovao u Drugom vatikanskom općem koncilu.
Predragi vjernici, ovom Euharistijom i sprovodnim molitvama opraštamo se od biskupa Stepinčeva doba koji je službu obavljao u teškim povijesnim vremenima i koji je doživio beatifikaciju svoga uzora kardinala Alojzija; opraštamo se od nadbiskupa koji je pod predsjedanjem kardinala Kuharića zajedno s drugim hrvatskim biskupima predvodio narod u velikom jubileju kršćanstva u Hrvata; opraštamo se od zauzetog člana biskupske konferencije koji je dočekao uspostavu Hrvatske biskupske konferencije. Nadbiskup Oblak je u biskupskim konferencijama obnašao službu predsjednika i člana više komisija, vijeća i odbora. Mons. Marijan Oblak je posljednji iz generacije velikih hrvatskih biskupa iz teških godina komunističkoga režima. Zahvaljujemo Bogu za te slavne pastire koji su našoj Crkvi i narodu bili ponos, a nama ostaju uzori.
8. Prigodom svoga dijamantnog svećeničkog jubileja nadbiskup Oblak je izjavio: "Sve je Božji dar i milost, čovjek se prepoznajući svoje slabosti i propuste mora sve više kajati". Stoga molimo Božje milosrđe za ovoga našega preminulog brata i za nas ovdje okupljene.
Neka ovaj naš brat, nadbiskup Marijan, koji se našao dostojan primiti milost dioništva u punini svećeništva Krista, Vrhovnog i Vječnoga Svećenika, te tako bio pridružen Biskupskom zboru, bude sada također dostojan i dioništva u radosti Blažene Djevice Bogorodice Marije, anđela i svetih na nebesima. Krist, naš Gospodin, kojega je nadbiskup Marijan neumorno propovijedao kao spasenje svijeta, život živih i uskrsnuće mrtvih, dao mu sada ono mjesto koje je išao pripraviti za svakoga od nas te budemo s njim i motrimo njegovu slavu.
Sveta Marija, koju je pokojni nadbiskup Marijan Oblak toliko ljubio i štovao, kojoj se cijelog života utjecao te mu je i biskupsko geslo bilo "Cum Maria - S Marijom" i čiju je slavu sa zanosom navješćivao primila ga sada kao svoga ljubljenoga sina te mu širom otvorila vrata neba. Amen.

19.02.2008. u 18:03 • 1 Komentara • Print • #

subota, 16.02.2008.

Preminuo umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak

Zadar, (IKA) – Umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak, okrijepljen Otajstvima vjere, preminuo je u petak 15. veljače u 8.10 sati u Nadbiskupskom domu u Zadru, u 89. godini života, 63. godini svećeništva i 50. godini biskupstva.
Pogrebni obredi i oproštaj od nadbiskupa Oblaka bit će u utorak 19. veljače u 11 sati u katedrali Sv. Stošije u Zadru, gdje će biti i pokopan. Tijelo pokojnika bit će izloženo u katedrali u ponedjeljak, 18. veljače od 8 do 20 sati. Molitveno bdjenje u katedrali započinje u ponedjeljak 18. veljače u 18 sati.

Mons. Oblak rođen je 8. prosinca 1919. godine u Velom ratu na Dugom otoku. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Šibeniku, teologiju u Splitu i Đakovu. Šibenski biskup dr. Jerolim Mileta zaredio ga je za svećenika u Šibeniku, 5. kolovoza 1945. godine i povjerio mu službu odgojitelja u sjemeništu i vjeroučitelja na državnoj gimnaziji u Šibeniku. Kad je ujedinjena Zadarska nadbiskupija pozvan je u Zadar; imenovan je odgojiteljem u sjemeništu "Zmajević" i nastavnikom na njegovoj školi. Ujedno upisuje romanistiku s hrvatskim jezikom i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je te kolegije diplomirao 1955. godine. Na Nadbiskupskoj srednjoj školi u Sjemeništu predaje francuski jezik i hrvatsku književnost i obnaša službu zamjenika ravnatelja Sjemeništa.

Papa Pio XII. imenuje ga pomoćnim biskupom zadarskom nadbiskupu Mati Garkoviću. Za biskupa je posvećen u katedrali Sv. Stošije u Zadru 6. srpnja 1958. godine. Njegove biskupske službe su: generalni vikar, ravnatelj Sjemeništa, nadzornik Nadbiskupske klasične gimnazije, ravnatelj Bogoslovnog sjemeništa, kapitularni vikar i apostolski administrator Zadarske nadbiskupije poslije smrti nadbiskupa Mate Garkovića. Od jeseni 1969. godine zadarski je nadbiskup. Sudjelovao je na II. vatikanskom saboru od 1962. do 1965. godine. Biskupsku službu obavljao je u teškim povijesnim vremenima. U prijašnjoj, Biskupskoj konferenciji Jugoslavije bio je predsjednik Odbora za pastoral turista i član Hrvatsko liturgijske komisije. Do ustanovljenja Hrvatske biskupske konferencije, u tranzitnom razdoblju od 1990. do 1992. godine bio je član trojke biskupa za razgovore s hrvatskom državom. U novoosnovanoj Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vodio je Vijeće za pastoral iseljenika, selilaca i apostolat pomoraca.