kako ne bi okolo gledali...
na kraju još jednog napornog dana, nalazim se u crvenom stolcu na kotačiće, krajnje neudobnom, ali to je sasvim nebitna činjenica, jedući sengvič napravljen od odličnog kruha, ali odvratne salame, našla sam se ponovo kritizirati svakodnevni život i ljudsku glupost. savršenijeg primjera ljudske gluposti od politike nisam našla, nudi se sama ko, da izvinete, kurva na čošku ulice. jučer sam se oko jedanaest sati uveče vračala kući sa skupa zboraša (ne političke stranke zbor...) i ugledah mlađahno momčilo kako se bori sa željeznim lojtrama, očajno pokušavajući zalijepiti veliki keseći plakat ive sanadera. pardon, doktora ive sanadera. kada me vidio kako ga onako znatiželjno promatram, kao vuk janje, malo se poplašio i brže otišao do malo udaljenijeg stupa još uvijek me prateći pogledom. naime, čedo je bilo toliko mlado, cirka 13-14 godina, pa me ni ne čudi da se poplašilo dijete, kad je vidilo moju pojavu u jedanajst u noći kak ga gleda. očito ostavljam takav dojam kod stranaca...
da se vratim na temu...
vjerojatno nisam jedina koju neizmjerno iritiraju plakati milih nam zastupnika koji se bore za mrvicu naše naklonosti. fascinantno umjetni osmjesi na njuškama svakog od njih, i iritantan pogled tipa mona lise, jednostavno su kombinacija za rezat žile. o sloganima da ne govorim... idemo dalje.
osim što nas blesičeju s plakatima, tu su fkors i reklame. diš predizbornu kampanju bez marketinških fora? halo? od bakice koja se tješi da bu joj hdz jednog dana ipak dal neku kolko tolko poštenu penziju, do stočara, bivšeg zaposlenika viktora lenca, preko onog kaj si gradi brod (nem pojma kaj on uopće traži u reklami, zerp je tako out...) sve do naših zlatnih sportaša. fesinejting, ekstroudineri... zanima me koje su im aute kupili?
i tako, jedva čekam da se sve to svrši jerbo sam, da izvinete, popizdila...ali, tko više nije?
