Pod tvojim prstima u proljeće tonem
mirišeš na tulipane što rastu iz mog srca
zastranila sam onokraj vječnosti
tamo se još igraju moja tamna lica
duboke urezane rane
malo krvave
tek usput da izmame
zvijeri iz svojih duplji
i smijeh se smije u toj odškrinutoj zemlji
jednom sam sigurno negdje bila alisa
djevojčica koja sanja život
a živi san
ili sasvim običan život u životu sanja u snu
nešto je negdje sasvim krenulo u krivo
krvotok je izmijenio smjer
pumpe su izrasle u nogama
pa ja eto sada pred tvojim najboljim godinama
glumim dijete a već sam neka sasvim zrela žena
ona koju nećeš ispljunuti poput prežvakanog duhana
jer je nećeš moći prstima strpati
ugurati poput dječaka u usta
negdje si se raspuknuo poput vuka od lovčeva noža
i napuhan ploviš ususret mojim kandžama