11.07.2010., nedjelja
KNJIGA ZA PLAŽU
(repriza jednog starog ljetnog hita
Stiglo nam je ljeto, godišnji odmori, a s njima i masovno preseljenje stanovništva. Znam to po tome što mi poznanici, rodbina i slučajni prolaznici sve češće postavljaju tom dobu svojstveno pitanje.
- Zrinka - kažu mi (jer se tako zovem) – Kojeg plastičnog kirurga trebam posjetiti da na plaži izgledam tako prekrasno kao ti?
Ništa im ne odgovaram. Tajanstveno se smješkam i blagozahvaljujem na komplimentu jer bi ih Istina satrla. NEMA plastičnog kirurga s tako čarobnim moćima. O pravom porijeklu svoje svevremene ljepote ne govorim jer sam bogobojazno čeljade koje ime Njegovo ne spominje uzalud.
A sada zavežite pojaseve da bismo se mogli sigurno vratiti u Sunčev sustav.
U ovo me doba godine hrpa ljudi često pita nešto sasvim drugo.
Ja bih nešto čitao/čitala NA PLAŽI/NA GODIŠNJEM. Možeš li mi nešto TAKVO preporučiti?
Nekad su mi time laskali. Mislila sam da preporuku za čitanje od mene traže zato što me smatraju strašno pametnom, načitanom i općenito intelektualno bremenitom. Pasao mi je takav ego-trip. S vremenom sam si najprije odabrala novi ego-trip: onaj u kojem me većinska smatranja, pa makar me opisivala u nerealno pozitivnom svjetlu, baš naročito ne impresioniraju. Ali sam i shvatila da me za ljetnu literaturu uglavnom pitaju oni koji zapravo baš ništa ne smatraju. Na kraju me cijela priča počela predinfarktno iritirati. Da, uvijek se nerviram zbog pizdarija. Nemojte me niti pokušavati pitati zašto.
Znam da The Pitanje ne postavljaju samo idioti, znam da i stoput veće intelektualne njuške od mene bez suvišnog nadrkavanja daju preporuke za leisure reads i pretpostavljam da s ovim rantanjem i opet radim slona od već nekog sitnog kukcovlja, no iskreno rečeno – zabole me.
Starim, sve sam nadrkanija, ne da mi se više sve to uzimati u obzir, još mi se manje da nekome drugom prilagođavati vlastiti čitalački ukus, pa lijepo otvoreno pizdim kad netko svom upitu o dobrim knjigama dodaje kovanicu "za godišnji", "za opuštanje" i "nešto lagano". A evo i zašto:
1. Što uopće znači knjiga ZA GODIŠNJI?
Don't get me wrong – jesam elitist, ali ipak mi je jasno da čitanje Heideggera dok ti s čela kaplje losion za sunčanje i u plićaku preplanuli momci igraju picigin - nije baš uobičajena razonoda. No iako čak ni ja na godišnjem ne bih čitala Bitak i vrijeme, ne bih čitala ni Anu Žube. Zašto? Zato što NI JEDNO NI DRUGO ne čitam ni kada NISAM na godišnjem!
Zanemarim li ekstremno "teške" (čitaj: dosadne, nerazumljive i ne-uvijek-pametne) i ekstremno "lake" knjige (čitaj: dosadne, trivijalne i uvijek-glupe), pročitano dijelim samo na dvije kategorije: ono što mi se svidjelo i ono što nije. Čitam krimiće i zajebane postmodernističke romane, volim i High Fidelity i Čarobni brijeg, nisam nimalo otporna na šarm boljih ostvarenja chick lita, ali ljubim i Virginiju Woolf, no nikad si knjige ne biram prema situaciji u kojoj ih planiram čitati. Ne znam zašto bih to onda trebala činiti za nekoga drugog.
I opet, da ne bi bilo zabune - često i rado razgovaram o knjigama s ljudima koji i inače (a ne samo na godišnjem) čitaju i zatim pričaju o knjigama. No takvi će si prije zabiti iglu za heklanje u oko nego tražiti posebnu vrstu literature za godišnji. Pa zato onima s posebnim potrebama odbijam razvrstavati literaturu prema godišnjem dobu i očekivanoj atmosferi na nekom užarenom otoku. Previše posla, brate. Izaberi si sâm.
2. Očekivanja koja godišnjeodmorni čitatelji imaju kad traže štivo za opuštanje na plaži…
…su istodobno prevelika i preglupa, a reakcije često vrijedne zidarske šamarčine preko zubovlja. Ni inače ne vjerujem da je demokracija dobar sistem bilo gdje osim tamo gdje bi sve drugo bilo fašizam (parlament, sredstva javnog informiranja), a u situaciji kad se od mene traži specijalno-godišnjeodmorna preporuka demokraciju i slobodu izričaja čak ne želim ni tolerirati.
Jesi tražio preporuku? Jesi. Onda je prihvati ili ne prihvati, čitaj ili ne čitaj, ali jedini feedback s kojim mi se kasnije smiješ obratiti jest: Hvala na preporuci, BAŠ IMAŠ DOBAR UKUS. U suludom napadu tolerancije dopuštam i: Možda je to dobra knjiga, ali nije za mene. Nema okolnosti u kojima netko tko si ne zna sam odabrati literaturu "za godišnji" smije kazati: KAKVU SI MI TO PIZDARIJU PREPORUČILA?! POPIZDIO SAM DOK SAM PROČITAO! ZAŠTO MI NISI PREPORUČILA NEŠTO LAGANO? Takve moram na licu mjesta ubit, a ubojstvo je vel'ka gnjavaža.
Pravo na kritiku moga ukusa imaju samo oni kojima sam knjigu preporučila na vlastitu inicijativu i bez žicanja, spominjanja godišnjeg i "lagane" literature. Njih ću samo istuć :-).
3. Napad na kućnu biblioteku
Možda najgora navada sezonskih čitatelja. Kad me pitaju imam li možda na polici štogod za čitanje na plaži, odgovaram da nemam. Osim svih gore opisanih razloga, ne dam im knjige zato što znam da mi ih godinama neće vratiti, da će mi ih vratiti s mrljama od Ambre Solairea ili posuđene knjige više nikada neću vidjeti. "No, pa to je SAMO KNJIGA. Kaj pizdiš?" – reći će mi ako prigovorim. Drop dead.
Usput mi se još i dogodi da me specijalci "ljetne literature" pred mojom policom počnu pokroviteljski prezirati. Kako? Zagledaju se u redove knjiga, uzmu jednu u ruke i pitaju: "Kakva je? Jel dobra za godišnji?" Onda im ja katkad moram reći da ne znam jer je nisam pročitala.
Posjedovanje knjige koju nisi pročitao ljetnim je čitateljima (a i mnogima drugima) potpuno neshvatljivo. Svi reagiraju isto. S vremenom sam im iz čiste sprdnje za apsolutno svaku knjigu na koju bi se nameračili počela tvrditi da je nisam ni otvorila.
"Mooooooooolim?" – redovito se zapanje, a zatim nekoliko sekundi razmišljaju kojoj bi me organizaciji prijavili zbog izdavanja za lažnu intelektualku. Na kraju namjeste facu iz koje izviruje posprdna optužba: "Kae? Kupuješ knjige na metar samo zato da bi se mogla preseravati pred gostima?"
Nema veze što je potonja pretpostavka besmislena i nelogična jer je vlasnik knjige upravo pred gostima priznao da nije pročitao knjigu. Ne moš to tukcu objasnit. Zabavnije je promatrati kako te osoba koja čita samo u određena godišnja doba (a i tada treba specijalnu sezonsku prilagodbu sadržaja) počinje smatrati seljakom, skorojevićem i autorom legendarnog potrošačkog zahtjeva: Daj kilu Krleže i metar Tolstoja, a onih s crvenim koricama daj tri komada.
I na kraju, posljednji razlog iz kojeg mi The Pitanje ide na džigericu…
4. Ideja čitanja kao "puštanja mozga na pašu"…
…mi je odvratna. A to je ono što se zapravo traži pod "laganom i opuštajućom knjigom za godišnji". Mislim, ak ti čitanje nije gušt i ako te umara svaki tekst zahtjevniji od vremenske prognoze, onda na plaži čitaj upute za napuhavanje luftića ili nemoj čitati NIŠTA, nego fino odmaraj mozak.
Jedan moj frend ima teoriju po kojoj samo ljudi koji cijelu godinu provode proučavajući hermeneutičku filozofiju i/ili teoriju superstruna - imaju pravo za godišnji tražiti lakšu literaturu. U teoriji se slažem s njim. U praksi si, međutim, takvi ljudi znaju i sami izabrat' knjige, a ako i traže nečiju preporuku, ne spominju plažu.
Inače, pripremila sam nekoliko standardnih odgovora na pitanje: Možeš li mi preporučiti nešto za čitanje na godišnjem? Nešto lagano, da pustim mozak na pašu… Kad se čovjek oboruža takvim špranciranim dijalozima, život mu postane jednostavniji pa što ne bih i vama pomogla.
ODGOVOR BROJ JEDAN
(univerzalna primjena)
- Ne.
(varijanta b)
- Da. 24 sata.
ODGOVOR BROJ DVA
(ako sugovornik ne prihvaća odgovor broj jedan i inzistira na objašnjenju)
- Ja čitam samo užasno teške knjige od kojih ti propadne ten i boli te vlasište. Nije to za tebe.
ODGOVOR BROJ TRI
(podvarijanta odgovora broj dva, kad vam pitanje postavljaju starije, fine gospođe i mamine prijateljice pa morate biti pristojni i izbjegavati nepristojne procjene sugovornikovih mentalnih kapaciteta)
- Ja uopće ne čitam knjige.
ODGOVOR BROJ ČETIRI
(ako sugovornik unatoč svim prethodnim odgovorima ipak i dalje želi preporuku za ljetno štivo)
- Može! Pročitaj si "Anti-Edip (kapitalizam i shizofrenija)" od Gillesa Deleuzea.
ODGOVOR BROJ PET
(ako vas sugovornik pita jeste li STVARNO pročitali tu knjigu)
- Nekoliko puta. Strašno uzbudljivo! (NARAVNO DA NISTE PROČITALI NI RETKA! Pokupili ste prvi naslov s Amazona ispod kojeg stoje korisničke jadikovke o neprohodnosti teksta!)
ODGOVOR BROJ ŠEST
(ako vas sugovornik pita može li knjigu za plažu posuditi iz vaše kućne biblioteke)
- Imam pištolj i odlično gađam.
ODGOVOR BROJ SEDAM
(ako vas to traži mamina prijateljica ili starija gospođa prema kojoj morate biti pristojni)
- Ispričavam se, ali imam pištolj i odlično gađam. Gospođo.
ODGOVOR BROJ OSAM
(ako vam bilo koje dosad spomenuto pitanje postavi jedan od onih ljepotana koji igraju picigin i sunčaju pločice s trbuha po plaži)
- Naravno da ti mogu preporučiti PUNO knjiga za čitanje na plaži. Mogu ti i prepričati sadržaj svih "lakih" knjiga koje sam ikada pročitala u životu. A mogu ti ih i posuditi, nije u pitanju. Doma su mi, na polici u spavaćoj sobi…
Što bi reko Billy Wilder, nobody is perfect ;-).
|
- 04:53 -
Komentari (15) -
#
|
