Ja sam ovakva rođena, a koje je tvoje opravdanje?
28.10.2005., petak
...škola bez droge, grad bez droge...
|
--Da, tako se zove natječaj na kojemu je sudjelovala naša škola. Treba se kao smisliti neki plakat, slogan ili sastavak i onda osvajaš nagrade. za plakat se može dobiti dvodnevni izlet za cijeli razred, a za sastavke i slogane tisuću petsto kuna. Mis smo pod slogane poslali: Ima li života poslije smrti? Ne budi preznatiželjan! (taj je moj), Želiš iglu? Daruj krv! (smislio ga je moj frend iz razreda) i još neki neke male sedmašice, ali ga se više ne sjećam. Ma taj nije ni bitan... --Danas sam se baš zbog toga natječaja izvukla s većine predmeta (i Aida skupa sa mnom), (od šest nisam bila na četiri sata) i fakat mi je bilo zabavno... --Cijeli razred je markirao povijest, a izgovor im je bio da to rade jer žena (došla nam je neka nova, na zamjenu) ne nosi grudnjak. A, da, nisu baš bili pri sebi. Pedagogica je bila sva izvan sebe jer nam je ovo već četvrti put da smo tako kolektivno markirali ove godine i rekla da će organizirati roditeljski sastanak na kojemu ćemo biti mi i roditelji i ona i ravnateljica. A kaj ćeš... --Sutra snimamo filmić (protiv pušenja nekaj) pa ću najvjerojatnije poslije toga staviti neke slike... P.s. imam novi blog, mislim to je isti kao ovaj samo je preko onoga "mojblog" pa kome se sviđa čitati tamo neka tamo ide, ali zapravo je potpuno svejedno jer ću objavljivati iste tekstove... P.s. Narkiću, ako i ne umreš od stida, za tebe se brine SIDA! |
- 23:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #
24.10.2005., ponedjeljak
na sleme, na sleme, na sleeema...
|
U subotu sam se probudila u petnaest do sedam i to samo zato da bih probudila, Doris, Brunu i Ivu jer smo trebali ići na Medvednicu (za one koji su fakat neobrazovani: Medvednica je planina iznad Zagreba). Dogovor je bio da oni u pola devet dođu po mene i tada odemo na stanicu, a oni su mene nazvali u devet sati i rekli mi da dođem na stanicu i onda se još ljutili na mene kaj kasnim.... Ok, uspjeli smo krenuti, nisam mogla vjerovati, nagovorila sam veći dio svog društva iz škole da odu sa mnom na Sljeme, zapravo nismo išli baš do vrha, ali... Ovo su ljudi koji su išli pa... jednostavno pogledajte... Doris(da, ne voli baš slikanje)  ...odite na blog i procijenite sami... Aida  ...slika govori tisuću riječi... Bruna  ...preluda je... Iva ili(ti) Ivić  ...izgleda baš kao anđeo... ...kako ja nju volim zezati... Jurisa  ...naša prijateljica... Močan  ...napravio si je blog (mightyonesexy.blog.hr(namjerno sam stavila ovako)), ali ga je izbrisao, šteta, umirala bih od smijeha... i ja, moja slikica je u desnom boxu... Da, krenuli smo, došli do frankopanske, kupili kilu napolitanki i idemo mi do britanca. Kako nikada nisam bila tamo, malo smo se izgubili, ali to nije bio problem (zar ne, Iva, Doris i Aida). Kada smo napokon našli put i došli do Šestina trebalo se popeti i do podnožja sljemena (za one koji nikada nisu bili tamo: treba se uspeti uz strmo brdo jedno dvadeset metara). Krenemno mi svi i već nakon deset metara Močan traži odmor i dere se na mene kaj mu nisam rekla da je to tako strmo i da on mora stati. Mani je to bilo čudno jer je u školi uvijek govorio da skoro svaki vikend ide do Medvedgrada. Tek tada sam shvatila da on ide autom (citiram: "...da idemo mercedesom moga tate..."). A dobro, počeli smo se uspinjati, došli do Kraljičinog zdenca i sve je bilo super. Tada je Juriša zalio Aidu vodom (hladnom, vrlo hladnom) pa su se njih dvoje počeli okolo naganjati, a mi ostali samo gledamo i smijemo se... Došli smo do doma (Puntijarka), naručili ručak i sad jedemo... Močan je sjedio pored mene i jeo neko varivo, ja grah, a svi ostali piletinu. I tada je Dorisyci palo na pamet meni govoriti što sve ima u Močanovom varivu. Citiram: "To su ti sve kravlje iznutrice (Močan je jeo fileke), sve ono gadno,..." Naravno, ostalo mi je otprilike dvije trećine obroka koji nisam pojela do kraja. Izašli smo van, posudili od nekog klinca lopticu i počeli se dodavati, ljuljali se (samo za odabrane: "wieeeeeeeeeeeeeeeeeeee"), zezali... i krenuli dolje. To je posebna priča. Aida je dvije minute nakon polaska izjavila da mora na wc. Mi smo joj rekli da ode gore, do doma, ali njoj se nije dalo vraćati. Rekla je da ćemo ionako brzo biti dolje (inače, do dolje treba najmanje (našom brzinom) sat i pol). I mi krenemo malo brže, kako je Aida išla prva skrenula je krivo i onda smo umijesto na kraljičinom zdencu završili na Medvedgradu. Išli smo dalje (dolje). Aida je non-stop izvikivala: "Ma, beep beep i Bandiću i svima kaj beeep nisu postavili beep poljski wc usred ovog beep sljemena. I ti Zrinka, kog si nas beep morala vući na ovo beeep Sljeme?!?! Beeeeeeeeeeeeep, beep!" i sve u tom stilu. Kako smo se od Medvedgrada do Šestina vraćali po cesti, ne znam kome je palo na pamet, ali počeli smo mahati busevima koji su prolazili... ah, da, djeca... Aida je nakon prvog kafića prestala beepati pa je atmosfera bila normalna. Kada smo čekali bus počeo se približavati stampedo klinaca. Zamislite hrpu malih osmogodišnjako koji dolaze s namjerom da vama, umornima, preotmu mjesto u busu... I onda su još počeli kupovati sokove (odmah pored stanice je kiosk). Nebi mene smetalo to što oni kupuju sokove nego, znate one nove hladnjake koji se otvaraju tako da vam prodavač stisne gumb i onda se čuje onaj iritirajući zvuk koji znači da možete otvoriti hladnjak. E pa, zamislite da stojite na stanici, u miru čekate autobus i odjednom se čuje taj zvuk, ne bi to bilo čudno da se čuje jednom, dvaput ili deset puta, ali kad mi sto (doslovno) malih klinaca počne otvarati taj hladnjak i to ne jedan za drugim već svaki posebno... grrrrrrrrrrrrr. Da su još jednom to napravili tako bih se izderala na njih... Bogu hvala, došao je autobus......... Aida i ja smo se cijelim putem smijale tome kako se neki mali klinac ugurao Močanu i oteo mu stolac... Trebali smo još ići do Krvavog mosta (ulica kod Trga), ali su svi bili preumorni pa smo to odgodili za neki drugi put... Evo vam još nekoliko slikica da vidite kako je bilo:  ...početak...  ...ajmo svi probat stati u kadar...  ...tko će prvi?...  ...da, s njima se ja družim... I za kraj jedna slika, samo za Mariju:  the Mighty One (za one koji ne znaju engleski: Močan) P.s. Ineska, sorry kaj sam na tebe skroz zaboravila i kaj zbog toga ti nisi išla... P.p.s. Sada ležim doma, imam gripu, ptičju (za one koji ne znaju: prezivam se Gavran)... |
- 10:42 - Komentari (13) - Isprintaj - #
21.10.2005., petak
:-), :-D, :-*
|
Ok, ovo mi inače nije običaj, ali sada ću napraviti iznimku... Post posvećen Magdiću i Ivni: Dino, kaj ti misliš da si neka velika faca zato što tebi dolaze drugi ljudi(ukupno su ti došle dvije osobe koje ne poznaješ, a meni puno, puno više)... I kaj si tak ukočen, kaj sve shvaćaš tako ozbiljno? Daj se malo opusti i shvati šalu.... I da, kaj ti mene toliko doživljavaš kao šterebericu, ja uopće ne učim, a čak i kad učim sigurno ne učim kemiju jer mi se ne da, niti hrvatski jer ga znam....... Ivna,ja doista ne znam zašto su tebi moji komentari besmisleni, drugi ljudi ih razumiju. Ako želiš, navedi mi jedan moj komentar koji ne razumiješ i ja ću ti ga drage volje objasniti. Mislim, ako ne razumiješ... Ja tebe ne vrijeđam s namjerom. Ne znam da li te uvrijedilo ono s pušenjem, ali svi po školi pričaju da ti pušiš ko turčin pa zato... P.s. (za sipptaroowsky) "Ja sam ovakva rođena,a koje je tvoje opravdanje" iliti po tvome izgovor je ista stvar... pa si ti sad misli... P.p.s. Nemojte pušiti, pušenje vam skraćuje cigarete! P.p.p.s. Marija, Močan nije gay... |
- 21:46 - Komentari (13) - Isprintaj - #
20.10.2005., četvrtak
nakon dugo, dugo vremena...
|
...da, znam da me nije dugo bilo i da, znam da sam vam falila (da, ovo je bila šala), ali kaj ćeš, prelijena sam da bih napisala običan post.... ....jučer sam se probudila u osam (fakat mi to već postaje navika), provela cijelo prijepodne na kompjuteru (pregledavala blogove, vijesti (iskon), igrala se malo u logu i pascalu, btw, ako netko od vas zna koji su parametri u qbasicu molim ga da mi kaže)). ...otišla sam na predsat – kemiju i radili smo neki pokus, uzalud je bilo uopće potratiti četrdeset i pet minuta da bih skurila onaj crveni dio na kutijici šibica i polila ga metiloranžom (ma boli me kaj sam krivo napisala)... ...prvi sat je bila kemija, rješavali smo neki zadatak i ja sam dobila četiri, dobro, sada je za većinu vas to vrlo dobra ocjena, ali ako imaš dvije trojke i jednu kulju u imeniku to je prilično loša ocjena... a kaj ćeš... ...ok, sada dolazi drugi sat. Imali smo povijest. Ispravak, nismo imali povijest jer se žena nije pojavila, a nitko se nije udostojio naći nam zamjenu. Pola razreda se pokupilo u kladionicu, Čirkica (čitaj: vrlo nabrijana profa) se zderala na nas kako smo glupi kaj nismo otišli i rekla da će nam profesor Šašić doći za deset minuta. Mi smo njega lijepo čekali dvadeset minuta i otišli si kupit nekaj za jesti. Većina je otišla u jedan dućan blizu škole, a Ines(magare na prvom mjestu), Bruna i ja smo otišle na plac. I tako mi lijepo lagano, kako bi se reklo, s noge na nogu, idemo do placa, kupimo si šlape (za one koji su odmah pomislili nešto drugo: šlapa je vrsta peciva) i vratimo se u školu jedno osam minuta prije zvona. Još stojimo tamo vani, pozdravimo profu iz biologije i čudimo se kako to da nitko drugi ne dolazi. Zvoni. Iz škole istrčavaju svi iz razreda i kažu nam da ćemo dobiti neopravdani. Evo kaj je zapravo bili: profesor je došao deset minuta prije zvona (znači sa smo mi zakasnili samo dvije minute), otišao je po dečke u kladionicu, ovi ostali su se vratili ranije jer su išli u bliži dućan i svi su otišli u razred. Na kraju je ispalo da smo samo nas tri markirale. Kako me taj dan naživcirala ta riječ markirati. Ja uopće nisam markirala. Da li je markiranje kada odeš iz škole nakon što profesora nije bilo dvadeset minuta???? Nije. A kaj ćeš, na kraju neću dobiti neopravdani. ...Veliki odmor je priča za sebe, Aida je provalila da mandarina kad naraste postane naranča. Kako sam joj se smijala... Aida, kako možeš izvalit nekaj tako glupo? Mislim, i ja sam imala nekih svojih provala, ali ti kada provališ to je posebna priča... ...Na hrvatskom je bilo ludo, Močan je provalio da se žene koje žive u Dubrovniku zovu Dubrovke... a, da, za to moraš biti Močan... ...Na matematici je bilo dooosadno (po običaju), dala sam Ineski da malo rješava moje zadatke i uspjela je... Budući da su to zadaci za prvi srednje molim sve da odu na njen blog i pohvale je zbog toga... ...Kako nismo imali tehnički (profesoru se nije dalo ostati samo radi nas tri) Ines(magare na prvom mjestu(nemoj se uvrijedit)), Močan i ja smo ostali kod Marine i radili Močanu blog. Lik si je stavio šifru "sexy", a link bloga je bio "mightyonesexy"(za one koji ne znaju engleski: mighty one znači moćan), ali onda ga je izbrisao jer je skužio da mu Ines i ja znamo šifru, a kako je stavio Inesin mail zbrisao je blog (a šteta) baš bih mu se smijala... Ines je našla školski pečat i nekaj se igrala s njime. Ja sam joj ga uzela i zezala Močana da ću ga, kao, obilježit. I on mi ga je uzeo i stavio mi pečat na ruku... bila sam obilježena cijeli dan... ...kasnije smo otišli na dopunsku matematiku (Ines, Močan i ja). I uđe Markanović, pogleda nas onako zbunjeno i pita da li je danas dopunska matematika jer je u razredu vidio samo nas koji imamo pet iz matematike (za Ines nisam sigurna). A dobro, onda je i on ostao... ...u subotu idem na sljeme slikat neki most pa ću se najvjerojatnije javiti kasnije... P.s. Nemojte se drogirati, izgledat ćete kao Dragan Primorac. |
- 12:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #
08.10.2005., subota
do koje granice gluposti ljudi mogu doći?
|
~~Danas sam se probudila u sedam i zaspala u sedam i pet... onda sam se opet digla u pola devet i shvatila da mi je informatika počela prije pola sata. obučem se ja na brzinu, uzmem zdravstvenu i odjurim na informatiku. taman sam stigla na drugi sat. pokažem ja lijepo liku zdravstvenu, kažem da sam išla doktoru i lik mi je povjerovao...do koje granice gluposti ljudi mogu doći? I onda mi je još na kraju sata dao diskete (QBasic i Logo), dođem ja doma, instaliram logo malo se proigram i ok idem instalirati QBasic. A QBasic ne radi(lik je zaboravio presnimiti na disketu najvažniji dio - onaj instalacijski), a nije ni čudo kad mi informatiku u školi predaje lik koji je završio tečaj. Fakat, bez imalo preuveličavanja mogu reći da sam u petom razredu(kada sam tek krenula na informatiku) znala više od njega, a znala sam fakat malo (obrađivanje teksta i puštanje glazbe - jedino što mi je do tada bilo potrebno). ~~Prvi sat smo imali zemljopis. ja sam se cijeli sat dopisivala s Močanom, fakat mi je uljepšao sat. Mislim, nisam sigurna, da je Aida čak u jednom trenutku zaspala, tak je bilo dosadno... ~~Drugi sat je bila matematika, dobili smo ocjene testa koji smo pisali prekjučer i ja sam dobila tri. Cijeli razred je poludio (za one koji ne znaju, prošle godine sam bila druga na državnom natjecanju iz matematike), svi su me zbunjeno ispitivali ono: ˝Kaj fakat?, Ne mogu vjerovati..., Ma šališ se..., Da li je to sigurno tvoj test?...˝ Onda je došlo razdoblje veselja. Zamisli dvadeset i osam učenika koji se luduju od veselja jer si ti dobio/la tri iz testa. Aida je došla do te granice da je čak uzela moj test i jedno dvadeset minuta hupsala (da, morala sam upotrijebiti taj izraz) po razredu skandirajući s mojim testom i na glas izvikujući: ˝Zrinka je dobila tri... Isuse, Bože (Aida ne vjeruje u Boga), Zrinka je dobila tri...!!!˝ Fakat nisam mogla vjerovati. Htjela sam joj oduzeti test, ali se onda pametan Crni sjetio da to treba slikati[do koje granice gluposti ljudi mogu doći??]. Ja sam mislila da se šali, ali ne, on je doista uzeo mobitel i uslikao moju trojku. Onda im je palo na pamet da test postave na vrh ploče i snimaju ga. Bogu hvala, test im je pao iza ploče i ne mogu ga više izvući(ha, ha). I još me onda profesorica tjerala da na satu rješavam one doosadne zadatke (jer sam na njima izgubila bodove, sve teže sam točno riješila, a inače ih nikada en trebam rješavati...) i kada sam joj rekla da sam loše napisala test jer me premjestila (stavila me iza Dore i pomažući Dori zabrljala sam svoj test) i kaj ona kaže na to rekla je da joj se čini da mi je Aida (za one koji nisu znala, inače sjedim s njom) pomagala pod prošlim testom kada sam dobila pet. Razred se slomio od smijeha... ~~Nakon toga - hrvatski. Pisali smo ˝Anketni listić˝iz lektire. fakat mislim da ću dobiti dva iz toga(ove godine sam fakat loše počela s hrvatskim, inače imam pet). Nisam se mogla sjetiti niti jednog imena (to mi tako nejde), a umjesto dva puta Štef napisala sam dva puta Joža(mislim, znala sam da je neko seljačko ime)...a kaj ćeš... ~~Tjelesni - igrali smo odbojku, opet. fakat ne vidim smisao u tom sportu - samo stojiš i svakih toliko odbaciš loptu od sebe i opet stojiš... ~~Engleski, bilo je ludo. Sjedila sam s Lucom i stalno smo kurile jedna drugu.... ~~Vjeronauk, ovo je bio poseban sat vjeronaka. Prvo nam je na početku žena rekla da nam je na prošlom satu svima dala trojke (?) i da se izvolimo smiriti. Nije prošlo niti dvije minute na tom satu da je bilo tiho. Nema šanse. I pošalje meni Aida poruku da pogledam kad je ples u školi (za njenu mlađu sestru) i žena me nije htjela pustiti, kao razred je nemiran pa niti ja ne smijem ići... Pa kaj je to? Ja sam bila mirna! (o, da) Zakaj me neće pustiti kada cijeli sat samo slušam i zapisujem? (o, da). Inače su takva pitanja palila na toj ženi, ali baš danas ne. Fakat sam je htjela gađati nečime.... P.S. Aida, obavještavam te da mi je C disk prepun i da one CD-e ne mogu trenutno snimiti, barem ne dok to ne počistim..)... P.S.S. Naporni rad isplati se kasnije. Lijenost se isplati sada... |
- 00:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #
07.10.2005., petak
fakat predugačak post ili zakaj vas uopće gnjavim
|
Danas je bilo preludo…. Prvo sam se digla u 8 i pregledavam ja malo okolo blogove i usput učim pisati s deset prstiju kad me ono zove Marta i pita kada ja i Luca udemo na župni vjeronauk (moram ići jer sam krizmanik), a ja ono molim pa mene nitko nije obavijestio… Pa ja sam još u piđami, shit, vidimo se za deset minuta. E u cijelom svom životu se nisam tako brzo obukla… i dobro, dođemo mi lijepo na taj vjeronauk (na vrijeme, aha) i počne nam lik govoriti o sakramenta. Dođemo mi na sakrament ženidbe i ja ga pitam (inače mi je običaj postavljati profesorima glupa pitanja na koja su potrebni duuugački odgovori (tipa, kako su izmjerili brzinu svjetlosti? Ako je eva nastala od adama od kuda kinezi i crnci?) samo da brže počne sat): ˝A ako se žena uda za nekoga zar to onda njoj nije sakrament?˝ (za one kojima duže treba: žene se udaju, a muškarci žene) i lik mi odgovori: ˝Sakrament ženidbe ti nije ono kada svećenik kaže:˝uzimaš li ti….˝nego ono poslije toga, kada se oni spoje s ljubavlju.˝ naravno, svi se odvale smijati, alik će na to: ˝Ako mislite ono što i ja mislim, onda ste prosti…˝ prelud nam je svećenik… Dođem ja lijepo doma, želim si skinuti Logo ili Qbasic s neta, ali nigdje nema!! Mislim, kako je to moguće?? Zar nitko više na ovom internetu ne stavlja programe za skidanje??? A, dobro, dat će mi ih profesor iz informatike sutra, a baš sam danas htjela rješavati neke zadatke… Imali smo predsat i još me nazove Bruna kao da joj dođem u školu pol sata ranije objasnit neke zadatke. Ja mislim ok, ionako sam u to doba mislila ručat pa mogu. Uzmem si novčanik s parama za užinu i odem… Predsat smo imali hrvatski (ispravak inicijalnog testa). Baš sam se dobro psihički pripremila za taj test i dođe mi žena: ˝Danas nećemo pisati nego tek sljedeći tjedan.˝ fakat šteta… A ta mi je profa baš luda, ono, kad god govori mijenja intonaciju i takoreći glumi pred nama (da žena nije profesorica definitivno bi bila glumica…). Imali smo još njemački. Dođe meni Luca i kaže: ˝Odite vi svi doma i recite da ste mislili da nismo imali njemački.(nekaj je još brijala o raski)˝ Ja ono, ok, i krenem s Brunom kod mene malo kad se Luca vraća po na s i kaže da se odmah trebamo vratiti (nas je jedno dvadeset otišlo) jer je žena popizdila. Ok, mi svi sada dođemo na sat, a kako sam ja redar žena mi kaže da ustanem i prijavim onoga ko je sve to izmuislio, a ja ono, nije da točno znam, iako mislim da je to bila Luca, pa nisam ništa rekla. Žena je bila živčana cijeli sat i rekla da će napraviti popis svih koji su otišli (i vratili se) i da će to dati raski. A ja, ono, fakat ne znam kaj da mislim (zadnji put kada je cijeli razred markirao raska je meni u dnevnik napisala: ˝Potiče druge učenike da pobjegnu s nastave.˝ i ja joj lijepo objasnim da to nisam bila je (fakat, da jesam ne bi me bilo briga), ali ne ona kaže da mene cijeli razred sluša i da što ja kažem da tako je (?)), a dobr, doznat ću sutra da li mi nekaj opet piše u imeniku… Onda smo imali engleski. Sjedila sam s Močanom. Taj lik mene svaki put tako oduševljava… ne prođe pet minuta, a da on ne izvali neku glupost. Iako neke on živcira meni je ok. Tada je bila fizika. Zababvljala sam lika jedno petnaest minuta (˝Profesore, mogu li si ja možda sutra, na informatici, presnimiti Qbasic i logo na memory stick? A da li vi to imate na CD-u? A da li mi možete dati? A kada mi puišemo test? A kaj će sve biti u tom testu? A hoćemo li mi danas imati dodatnu fiziku? Etc…˝) i da, Aida, donesi mi sutra u školu one žvakaće koje mi duguješ… Veliki odmor. Skužila sam da sam uzela krivi novčanik u kojem nemam niti kune, doslovno. A baš sam željela zezati kuharicu kad bih joj dala 200 kuna za neki muffin koji dođe 4 kune. I tako sam od jutra do 9 (kad sam se vratila kući) pojela samo jedan keks. Zatim tjelesni – imali smo suho veslanje i košarku. Na košarci smo cijelo vrijeme gađali (nije da se hvalim, ali samo dva puta sam fulala, ne nismo gađali samo dva puta nego nekih 20 - 25…), a na ovom suhom veslanju imam drugo vrijeme u razredu (250m – 57,3sekunde), a ova cura kaj je ispred mene ima tu spravu doma tak da nju ne računam… Povijest… - to uopće neću komentirati… Biologija: ovo je povijesni dan. Prvi put da žena nije pitala (dobro, nije ni u petom razredu prvi sat, ali zato drugi već je)! Bilo je ludo… Dodatna fizika, riješili smo ukupno peti zadataka (opet ja sa svojim pitanjima). Shvatila sam da mi fizika ide odlično, mislim, od svih nas tamo uvijek bih riješila prva i to točno! Tko zna, možda ove godine budem druga na državnom i iz fizike…(o, da)… Dođem ja lijepo doma, vidim, tata mi je donito notebook s xp verzijom (da sada mogu staviti slike, ali ja sam prelijena za to, onda sutra ili u subotu) i zabavljala sam se s time sve do jedno jedanaest kada sam otišla na internet i evo me… slušam Pips, Chips & Video Clips – Bog. Pjesma je preluda. Završava ovim stihovima: ˝Ne piški u lavabo, dobro jedi, slušaj mamu i tatu i nee plači u društvu...˝ P.S. Aida, nemoj zaboraviti... P.S.S. Svaka obitelj bi trebala imati troje djece. Ako se dogodi da je jedno genije drugo dvoje bi ga moglo uzdržavati... |
- 00:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #
05.10.2005., srijeda
...skroz običan dan...
|
Znate onu Ruslaninu pjemu, nemam-pojma-kakav ples? E, zamislite sada da vam u pola osam ispod jastuka (znači, jedno 5 centimetara od vašeg uha), na najglasnije moguće počne svirati ta pjesma!! E pa tako sam se ja danas probudila!!! Mislim ono, prijateljica me zove (u pol osam!!!) da me obavijesti da u pola deset neće ići sa mnom u grad. E da je bila ispred mene, a ne na telefonu fakat bih je gađala nečime… A dobro… i tak, ja se lijepo dignem, operem si kosu (ovaj put mi je trebalo samo četrdeset i pet minuta) i upalim televizor. E to je bila velika pogreška jer nikaj što sam planirala nisam napravila. Prvo sam pogledala Eksploziv i Ekskluziv, onda sam malo išla pregledavati blogove, nazvala Doris i komentirala s njom kako je Dr. Stefan Frank morbidna serija (istovremeno je gledajući), onda smo prešle na Big Brothera (ne, ja to ne gledam) i skužim ja da je pola jedan, a u petnaest do sam trebala biti u školi. Ono brzo se pozdravim s Doris, osušim kosu, obučem se i odjurim u školu(zakasnila sam samo petnaest minuta), a dobro, to je ionako bila samo dodatna matematika(rješavali smo zadatke za prvi razred srednje škole, fakat ne mogu vjerovati da daju tako (pre)lagane zadatke))…. Onda smo još imali zemljopis, matematiku, hrvatski, fiziku (da, još jedan od onih sati kad mi Dora dođe: ˝Ajde, Zrinka zabavljaj ga dva sata i dam ti paket žvakaća˝ – inače to je vrlo lako. Otkrila sam to kada sam ga jednom prilikom putala kako su ljudi izmjerili brzinu svjetlosti, a on počeo govoriti punih dvadeset minuta. I tako mu ja svaki sat postavim dva do tri takva pitanja i nema njegovih gluposti (zvanih fizika), mislim, meni je fizika ok, ali njegova fizika je skroz nešto drugo.), biologiju (učili smo o pubertetu (da, to je ono razdoblje kada se ženski glas mutacijom mijenja iz ne u da)), još glazbeni (kak smo zajebavali ženu pljeskanjem – to je ono sustav kad god žena ne gleda u tebe počneš pljeskati, žena je pošilzila totalno, buahahah, i onda je još Močan provalio da kad god pijem Juicy sok da pijem njegovu spermu jer je to moćni napitak, a on se preziva Močan) i još dodatni engleski (rješavali smo školasko natjecanje od prošle godine – ako je to doista original ja ću ove godine biti prva na državnom…he, he). Došla sam doma i sređivala si malo raspored i skužila da zbilja imam previše obaveza (a niti jedne se ne želim odreći). Mislim idem normalno u školu(izborni predmeti su mi vjeronauk, njemački i informatika) – to je svaki tjedan 27 sati nastave. Osim toga idem na dodatni hrvatski(jedan sat tjedno), dodatnu matematiku(jedan sat tjedno), dodatni i dopunski engleski(dva sata tjedno), dodatnu fiziku(jedan sat tjedno), dodatnu kemiju(jedan sat tjedno), flautu(dva sata tjedno), dodatni zemljopis(jedan sat tjedno) ples(dva sata tjedno) i informatiku u V. gimnaziji (četiri i pol sata tjedno) – što sve ukupno iznosi petnaest i pol sati. Kada se sve to zajedno zbroji ispada da na nastavi provodim četrdeset i dva i pol sata tjedno. Ako se uzme da jedan dan ima 24 sata, tj. pet dana ima 120 sati, na spavanje potrošim (najmanje) 40sati, ostaje još osamdeset sati, na nastavu potrošim 42,5 sati znači da ostaje još 37,5 sati, odnosno po danu 7,5 sati od koji četiri provedem na internetu, ostaje mi još samo 3,5 sata dnevno da jedem i učim (ha, ha). Još kada počnu natjecanja (imam namjeru ići na natjecanje iz hrvatskog, matematike, engleskog, fizike, kemije, zemljopisa i informatike (ukupno 7 predmeta)) fakat ne znam kako ću sve stići, tj. znam, izvlačit ću se s nastave, kasnit (po običaju) i ići za onim uobičajeni životnim pravilom: Zašto odgoditi za sutra nešto što možeš odgoditi za prekosutra. I još mi se nekaj danas dogodilo. Pošalje meni Aida, frendica iz razreda, preko ICQ-a poruku da joj riješim zadatak –4(6xya+2)2 i ja joj ga riješim i pošaljem rješenje: -144x2y2a2 –16 i ona mene počne uvjeravati da je to meni krivo i da to ne smije biti negativno jer to njoj drugačije piše u bilježnici. Misli, Aida, tko bolje zna matematiku, ti ili ja? Pa nemreš mi to raditi… P.S. laptop mi još nije došao pa one slike najvjerojatnije dolaze sutra. P.P.S. Ko je lud ne budi mu komparativ. |
- 00:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #
02.10.2005., nedjelja
Ako želite dati djeci više čokolade, dajte im Kinder čokoladu
|
Ok, danas sam se digla u dva (za one malo gluplje, 14:00), doslovno. Mislim, trebala sam ići s Lucom u crkvu i zvoni meni alarm u 9, ja se probudim, pošaljem Luci poruku da nejdem i nastavim spavati… Dobro, dignem se, doručkujem, spremim lijepo stol i taman mi uđe mama u kuhinju i kaže: ˝Ajde, Zrinka, postavi stol za ručak˝. Htjela sam se pokopat, a zapravo je i bilo dobro da sam doručkovala jer smo za ručak imali kunića (za one malo gluplje, da, to je ona mala, slatka, umiljata životinjica koja skakuće uokolo, većini poznatija kao Bugs Bunny) pa sam ja jela blitvu. I tako, želim ja ići malo s društvom van negdje oko četiri, ali, po običaju, nikome se na da pa sam (ni ja sama ne vjerujem) 45(četrdeset i pet) minuta svirala flautu (za one koji me ne poznaju, išla sam u glazbenu pet godina i godinu dana prije kraja odustala (jer sam prelijena, a i nije mi bilo više zabavno) i od tada nisam uopće svirala, što će reći četiri mjeseca). Tad sam se sjetila da mi Dorisica treba vratiti lektiru (ja sam dala knjigu Močanu, on dorisici, lektira je sutra, a ja još nisam pročitala knjigu) i zovem ja nju, a ona mi, kao, ne želi donijeti knjigu doma nego nek ja dođem po nju (kako da ne, cura živi 2 kilometra od mene). I, dobro, nakon jedno 20 (za one malo gluplje, dvadeset) minuta i jedno pedeset kuna više na tel. računu uspjela sam dogovorit da Luca i ja dođemo do pola puta i nađemo se s Doris. I na kraju je Luca mogla odtat vani ukupno deset minuta pa smo Doris i ja završile u njenom ulazu, a ona na četvrtom katu. I tako, sjedimo Doris i ja kada nam padne kugla s neba (za one malo gluplje, to nam je Luca bacila papir). I nakon tako nekoliko kugli dođu nama dvije Kinder čokoladice zamotane u papi. Doris i ja, naravno, prvo probamo čokoladice i tek onda krenemo čitati papir, a na njemu piše: ˝Provjerite rok trajanja…˝. –fakat nas je dobro zeznula, kao da je znala. Sada me trenutno Dorisica živcira svojim ispadima (a i općenito postojanjem). Mislim, ja u šali kažem kako je Močan presavršen i presexy,a ona odmah: ˝malo je čudno…˝, ko da…ne znam… Idem spavat jer sutra moram pisat lektiru, šteta, bye…. P.S. ovo za malo gluplje uključuje i Doris, naravno… P.P.S. da, Doris, znam da ćeš me ubiti… |
- 23:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #
TI NEMOJ BITI NIŠTA . REČE bOG I STVORI MENE
|
Nek se jebe osoba koja je izmislila lozinke!!! Nemrem vjerovati, opet nisam mogla napraviti blog jer sam jedno pola sata isprobavala sve lozinke! Grrrrrrr!!! Mislim, ja imam jednu univerzalnu šifru za sve, ali ovo korisničko ime nije normalno. Kada ga počnem pisati on mi izlista sva korisnička imena koja sam ikada koristila na ovom kompjuteru, a ne kako bi trebalo biti normalno, kao na iskonu, da mi da korisničko ime samo za tu stranicu… Grrrr!! A dobro, sada sam se malo smirila pa da vam ispričam kakav mi je bio dan: Kad sam se vratila doma fakat sam dobila želju za učenjem povijesti i biologije, ali sam poslušala onu staru narodnu poslovicu (Ako te voja raditi, sjedni i sačekaj. Proći će te!) i tako ništa od moga javljanja na biologiji. A dobro, barem sam pogledala sve sapunice na televiziji… I tako, meni malo bilo dosadno pa sam se sjetila da bih mogla ići s ljudima iz razreda malo na ping pong (za one malo gluplje, stolni tenis). I zovem ja prvo Ivu, ono, njoj se nejde jer je vani hladno. Pa kako ti se ne ide ako je vani hladno???!!!?? Mislim, obučeš se malo toplije i to je to, osim toga, dok igraš nekaj nije ti hladno. A, dobro, bilo nam je super i ovako. I napokon se ja dogovorim s Doris i Lucom da idu i onda je još Močan išao, ali je poveo i Adanića(kad sam nazvala Doris i rekla joj da ide Adanić nije htjela ići jer je on predosadan za jednu tako zabavnu osobu poput nje, a na kraju je lik ispao sasvim ok). I, tako, dođemo mi tamo (za one malo gluplje, na Jarun) i posudimo lopticu od nekih likova i idem ja kao igrati malo s Doris i Lucom, ajme meni one fakat ne znaju igrati (mislim, nisu one krive, kriva je majka priroda). Ono, kad su njih dvije igrale samo sam se bojala da mi nekaj ne završi u glavi (za one malo gluplje, ne loptica(iako i to) nego reket)). Kako me je bilo drago kad su došli Močan i Adanić i rekli da znaju. Adanić fakat igra bolje od mene (pobijedio me 11:6, 11:5), a Močan je tu negdje (3:2 za njega, u setovima, mislim, naravno da bih ga ja na kraju pobijedila (aha, Doris ova rečenica je samo za tebe), ali su mi Luca i Doris doslovce preotele moj reket i lopticu tako da nisam mogla. Šteta… Bila sam jučer s Aidom i Doris na ICQ-u, ali danas Aide nije bilo (ah, kad nje nema, nisu mi sve ovce na broju) i bila je samo Doris, šteta, i onda kad sam joj rekla u petnaest do dvanaest da idem spavat ona mi se počela smijati… I onda se ja vratim u petnaest do jedan (moram bratu otvoriti vrata od kuće jer je otišao u Gardaland, a nije ponio ključeve i ne znam kada se vraća) i skužim da Dorisice nema, aha, ko ide rano spavati….. To bi bilo to za danas, napokon sam objavila post. Mislim da će sljedeći biti u ponedjeljak kada mi stari dofura fotić da stavim neke malo novije fotke…bye P.S. evo vam nekaj da se nasmijete…  P.P.S. da, Aida, znam da ćeš me ubiti P.P.S. Zaželi nešto večeras, možda se čudo dosađuje. |
- 02:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ovo sam stavila tu samo da JA lakše idem na tuđe blogove
doris, luda cura, uskoro će primiti poziv za sud zbog copyrighta fore  aida, prc...ma šalim se dobra je ona (dovoljno je samo vidjeti sliku)  ines - ovo je slikano na proslavi noči vještica, inače je ok marija, ne znam ju osobno, ali blog joj je dobar sranja - ovakve stranice obožavam (ne mislim da je blog sranje, da se zna) mark - lik iz razreda, neki ga vole, neki ga mrze - nema sredine |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||