Mala beštija...
..postoji jedna mala beštija u našim glavama.. koja stalno nešto misli.. ruje i kuje.. išli bi spavati ali nam ne da mira.. čitali bi ali nam uništava koncentraciju..što god radili o čemu god htjeli misliti ona nam neda mira i drži nas u šaci..
.. o kako bih htio malu beštiju izvući iz svoje glave i suočiti se sa njom oči u oči. Moram priznati uvijek nađe način da se izvuče i pobjegne iz mojih šaka.. izvlači se i nastavi kopati i uništavati..
Ma neka preuzme i oblik strašnog viteza, crnog oklopa, sa strašnim maljem i crvenim očima.. neće me biti strah, jer ću znati protiv čega se borim. Bolje poraz od poznatog i vidljivog koliko god strašno bilo nego vječna pitanja i muka od nepoznatog. Poraz do poraza a ne zna se od čega. Suočio bih se sa takvim neprijateljem svim svojim moćima, i ako bi one bilo dovoljne porazio bih ga a ako je on jači, takvo je stanje i bilo bi lagano se pomiriti..
Nakon mnogo besanih noći i dana gdje mi nije dala mira, zazvao sam bogove da mi pomognu i pokažu protiv čega se ja zapravo borim.. i bogovi mi uslišali molitvu...
Iz glave poput sjene je izašao neki lik, u prvom trenu neprepoznatljiv, lagano se iz dima pretvarajući u oblik.. kada je završio svoju metamorfozu stao sam sleđen... suočen sa protivnikom kojeg sam najmanje očekivao.. najteži protivnik kojeg sam mogao dobiti..
Najveća moja pobjeda je bila ta protiv mene samog...
|
