Zadnja utjeha i prispodobe...
Jesen je došla. Vjetar, kiša, vječno tmurno i loše vrijeme koje traje i traje… Hrvatski čovjek pritisnut problemima strašne prirode (zašto je Joskanova njiva rodila bolje od moje) , sada ima i novi razlog za jad i čemer. Dodatni računi za grijanje, toplu vodu, zimsku odjeću, nema sunca da mu vrati osmijeh na lice i pivu u ruke. Zamislite koliko bi se samo samoubojstava iz zasjede dogodilo u to tužno vrijeme. Ali to se ne dešava , iz godine u godinu, generacije i generacije su odgojene i spašene samo zbog jedne čudotvorne i spasonosne supstance..
Ostaje pitanje što će se dogoditi kada uđemo u EU, taj luksuz, taj lijek će nam biti uskraćen i narod, tradicionalni način odgajanja, sve će pasti u vodu..
Nestati će ona lijepa i idilična slika. Dživo, Miho i Vlaho stoje ispod limene nadstrešnice, lagano cupkajući i trljajući ruke od hladnoće, oko njih sipi lagana kišica i sve je obavijeno mističnom maglom. Tako oni stoje stisnuti oko vatrice koja im grije prsa junačka u isto vrijeme osjećajući hladnoću na leđima pogledom punim čežnje gledajući kotao gdje se peče rakija..
Nestati će to doba pečenja rakije kada se u našim krajevima pojavi veliki broj vukodlaka, vampira koji lete iznad krovova, vještica koje pretvaraju mlijeko u krv, bijelih i šarenih miševa te raznih mogućih i nemogućih razbibriga. Takve legende će nestati, sve zbog EU, neće biti dozvoljeno piti dragu nam domaću rakiju već ćemo morati piti raznorazne industrijske otrove.
I tako naši junaci peku rakiju, gledaju u kotao puni čežnje da konačno počne kapati ta tekućina koja će im skratiti zime teške i hladne. I konačno kap po kap, počne kapati i oni istoga trena živnu i osmjeh im se vrati na lica. Stave prvu čašicu i čim se napunila do pola, prvo je pomiriše svaki pa ju liznu.
Teško je opisati takav sjaj, oduševljenje, ti ljudi su kao očarani, duhovno – fizička obnova kakvu ne postižu na Hawaiima, tih par kapljica drage im rakije tjera ih na nove pobjede.. A sve više i više curi i sprema se u demižonke koje život znače.
Ali u taj čas iz magle izranja jedan lik, sva trojica se ukipila od straha, bježali bi ali se rakiju ne ostavlja, po cijenu smrti. Lik se približava a oni kao neke figure skupili se oko kotla odlučni ga braniti svojim životima. Ovaj puta su dobro prošli, bio je to samo susjed Joskan koji je došao vidjeti kako napreduje. (i naravno malo si spiti)
Tako počastili Joskana, sa dvije tri čašice, a on kao svaki dobar Hrvat zaključi da je njegova rakija bolja, zahvali se i put pod noge. Malo ga je uzelo pa se otkotrljao do dna brdašca na što se Dživo, Miho i Vlaho zamalo podigoše da mu pomognu, ali na vrijeme odustaše kada su vidjeli da se nakon desetak minuta pridigao i šepajući nastavio… Zadovoljno su pogledali kotao, u taj 70 % alkohol koji ima sva svojstva kerozina…
I danas u selu kruže glasine kako je Joskanu nakon toga vukodlak uzeo vozačku dozvolu, odmah nakon toga je jedan monstruozni vampir preletio preko glave a putem ga je pratila kolona bijelih miševa pjevajući Upss , I Did It Again…
|
