nedjelja, 28.12.2008.

Blagdani

Prošao je i Božić, nadam se svima ugodan i lijep kao i meni...
Nadam se da ste svi iskreno uživali sa svojim najmilijima, u svom domu, da ste se zajedno radovali tome što ste uopće zajedno, što niste razdvojeni jedni od drugih i sami kao mnogi ljudi širom svijeta... Već i to što možemo biti uz svoju obitelji prijatelje, to je već predivan dar i blagoslov Božji...
Često pomislim na one ljude koji su u to vrijeme sami, napušteni, zaboravljeni...Nikad ih ne žalim toliko koliko u ovo božićno vrijeme. Kad ti ne treba puno, samo toplina doma, sretna lica oko tebe, malo božićnog ugođaja kojeg si stvoriš sa svojima ukrašavajući drvce, glazba...Sitna veselja zbog kojih poželiš da vrijeme stane i da te trenutke neke neobjašnjive sreće i ganuća proživljavaš iznova i iznova...
Uopće ne mogu zamisliti kako je ljudima koji su u to vrijeme sami. Mnogi koji nemaju nikoga da bude uz njih, nemaju ono osnovno što čovjek čini čovjekom... Postanu li zbog toga ogorčeni, ljuti na Boga, na cijeli svijet? Prestanu li vjerovati u čuda, u ljubav, dobrotu? Ili vjeruju da, iako su sami, ustvari nikad nisu sami? Negdje u zakutku svoje duše ipak se nadaju, vesele...iako nemaju ništa?

Što uopće znači "nemati ništa"? Isus nas uči da se ne obaziremo na materijalno, na ono što je ljudsko, jer to je prolazno... Moram priznati, to je malo teško ako si danima gladan i žedan, i smrzavaš se jer nemaš krov nad glavom. A mnogi ljudi upravo tako žive. I tako dočekuju rođenje Krista. Može li čovjek, čak i tada, kad je na dnu, prestati misliti na materijalno, ljudsko i prolazno, i živjeti i biti sretan samo spominjući se Boga i moleći se Njemu?
Vjerojatno može.
Ali to je teško zbilja istinski shvatiti dok se i sami ne nađemo u takvoj situaciji.
"Nemati ništa"... Još je gore nemati ništa u duši. Imati sve što te na Zemlji čini sretnim, a ništa što te pred Bogom čini čovjekom.
Čvrsto se nadam da Bog i onima koji su sami u toj svetoj noći pošalje po svojim anđelima neko malo čudo, neku iskru da ih zagrije, nečiju toplu riječ da ih gane, neki mali znak da je On tu, i da ih čuva...
Ipak, to je noć čuda...

Sjetimo se tu i tamo onih koje je čovjek odbacio i ponizio, a Nebeski otac će ih jednom uzvisiti u nebeskom sjaju... Neka ih Otac blagoslovi, da preko dobrih ljudi na Zemlji koji još imaju srce dobiju ono što im tijelo treba. Za dušu će se Bog već pobrinuti...

Sretan vam Božić, i zahvaljujte Bogu na onim sitnim radostima koje život znače...

četvrtak, 04.12.2008.

Christmas is coming...

...Želim vam SVIMA najljepši mogući Božić...
Prepun Božjeg blagoslova, mira, ljubavi...Svjetlosti Njegovog naručja u kojem nas brižljivo čuva...
...Želim vam srca puna čarolije blagdana, ispunjena svetošću koja je u ovo doba toliko snažna, da nam se čini da je možemo opipati, vidjeti, udahnuti iz zraka....
...Želim vam oči djeteta, koje nestrpljivo čeka da ga dotakne čudo...
...Želim vam krila anđela, da vas nježno obaviju i očuvaju od hladnoće, dok u svetoj noći svjedočite rođenju maloga kralja...
...I da dobijete još milijun ovakvih želja od ljudi koji vas vole...

Bog vas blagoslovio...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.