četvrtak, 25.09.2008.

Pjevajmo Gospodinu! (II.)

Sister Act - "I will follow Him"






Amazing Grace (gospel choir)





Sister Act - "Hail Mary"

Pjevajmo Gospodinu!

Doris Dragović - "Kao Marija"




Emanuel - "On moj je Bog"




"Oh Happy Day!" (gospel choir)




Emanuel - "Neka Te slave"

utorak, 23.09.2008.

"Pustite malene k meni!"

Predivne su mi ovakve slike Krista s djecom...
Sa svake isijava neka blagost i milina, ljubav tog čovjeka prema djeci, nevinoj i radoznaloj... "Pustite malene k meni!" Jer tko će ih bolje čuvati od Njegovih ruku...



Savršen Učitelj... Pun ljubavi, razumijevanja, nježnosti za ta mala bića, koja posebno voli... Moj uzor!



Vaše riječi o ovome... Kakvi se osjećaji bude u vama dok promatrate Krista s djecom?

Darovi Božji

Danas je čovjeku toliko teško naći svoj put, da mnogi to nikad ni ne uspiju... Izgube se u ovom neredu, gužvi, žurbi, ne nađu vremena za sebe, da spoznaju sebe same i otkriju gdje leže njihove želje, talenti... Da otkriju za što su stvoreni. Jer svatko od nas ima svoju svrhu. Ne postoji život bez smisla. Bog nas je stvorio različite, da se međusobno dopunjujemo i nadograđujemo. Ima jedna lijepa priča, imala sam je negdje spremljenu, ali nisam je uspjela naći da ju ovdije prepišem. Ide ovako nekako...
Bog je stvorio 12 različitih ljudi, svakoga je stvarao jedan mjesec u godini. Nakon godinu dana, pozvao ih je sve pred sebe. Rekao im je: "Nadjenut ću vam 12 različitih imena, i svatko od vas nosit će posebne karakteristike i talente, ali i odgovornosti...". Tako nastadoše Jarac, Ovan, Ribe, Bik, Strijelac.... Jedan po jedan, dolazili su pred Božje lice da prime svoje darove. Svaki je bio poseban, i imao je svoju zadaću. Kad je završio s poslom, Bog im reče:
"Idite sada u svijet, raširite se među ljudima, i obavljajte svoju zadaću smjerno i s odgovornoću." Tako je Bog stvorio čitav niz različitosti, koje su tvorile jednu cjelinu tek kad su se međusobno nadopunjavale i prožimale....

Božju ljubav prepoznajemo pogotovo kad sagledamo svijet u cjelini. Kad shvatimo koliko je htio da nam bude lijepo, koliko je prekrasnih talenata podijelio... To su Božji darovi nama, Njegovoj djeci. Predivna glazba koju čovjek stvara, da bi slušatelji uživali... Slika ispred koje stojiš satima jer te podsjeća na jedan trenutak djetinjstva... Film koji te rasplače po stoti put, ali uvijek ga iznova gledaš... Svijet je prepun ljudskih talenata, darova Božjih. I zato je najžalosnije što mnogi danas svoje talente ne iskoriste. Često niti ne znaju da ih imaju...
Zar nije žalosno ne iskoristiti svoj talenat? Kao da poklon svog Oca ostavljaš da ostari i istrune, umjesto da Ga kroz njega slaviš...


Grozno je vidjeti svu tu silu mladih ljudi koji lutaju bez ikakvih ambicija, ikakve želje i ideje što da naprave sa sobom... Neki iz lijenosti, a neki jednostavno zato jer ne znaju koji bi put odabrali. Znam, okružena sam takvim ljudima u naselju u kojem živim... Mladi, moji vršnjaci... Ne znaju u čemu su dobri! Ne poznaju sami sebe dovoljno da bi mogli reći: "E ovo je nešto za mene, tu sam pravi majstor.."
Zašto se ne poznaju? Gdje je nestao njihov put, gdje su izgubili sebe?
Jesu li ijednom odvojili vremena da se maknu od društva, da budu sami sa sobom, razmišljaju... Isus je to činio! Jesu li se ikad zapitali koje je njihovo poslanje, zašto postoje? U čemu su njihove prednosti?

Zar ne osjećaju da život prolazi, a oni stoji negdje pored...

Danas je takva rijetka sreća naći profesiju koja te ispunjava, radno mjesto na kojem radiš prvenstveno iz ljubavi, a tek onda radi novca. Nije čak toliko teško niti doći do toga, teško je spoznati što je to ...

Molit ću za svu djecu Božju koja se još nisu pronašla, da im dragi Otac pomogne da sami u sebi spoznaju Njegov dar... Da otkriju, kao što sam ja otkrila, a iskreno se nadam i vi, što je to Bog imao u planu s njima kad ih je stvorio...
6 milijardi ljudi na svijetu... A u Njegovom oku svi smo posebni!
Toliko ljudi.. A sve nas je obdario nečim što nas izdvaja od svih ostalih! On ne želi da se itko "utopi u masi"! Svatko može ostaviti trag na ovom svijetu...Potrebno je samo malo vjere u Njega, u Njegovu procjenu - jer nikome Njegov dar nije darovan bez razloga - i hrabrosti na putu do ostvarenja...





......Bože, znam da me voliš.....
Ti si moj Stvoritelj, udahnuo si u mene iskru života...
Što da učinim s tim životom?! Kako da Ti se odužim?
Pomozi mi da postanem svjesna Tvojih želja,
pomozi mi da shvatim Tvoje planove samnom...
Zašto sam poslana na ovaj Svijet?!
Što je to u meni toliko posebno, Oče,
da si me odlučio stvoriti, ovakvu kakva jesam?
Molim te, Gospode...
Podari mi snagu da spoznam
koje je moje mjesto u svijetu...
I da te putem svojeg dara slavim i hvalim...

"Novi život"

HosanaFest 2006






"Postojani", himna susreta Hrvatske katoličke mladeži, Varaždin (Apostoli mira & zbor Varaždinske biskupije)

nedjelja, 21.09.2008.

Molitva

Toliko toga imam za reći, a ponekad je tak teško započeti....
Uglavnom, htjela sam napisati nešto o molitvi...
Za mene je molitva najintimniji susret s Bogom. Nebitno je i mjesto i vrijeme, uvijek i svugdje možeš poslati Bogu koju lijepu misao, zahvalu, zamolbu... Ta me spoznaja tješi. Jer znam da je uvijek tu, znam da me čuje i shvaća iako milijuni u istom trenutku mole neke svoje svoje molitve. Veseli me što znam da za sve nas ima vremena, ima strpljenja... Divim se Njegovom strpljenju, zaista! To je nešto neshvatljivo mom ljudskom umu. On će za svakoga od nas naći trenutak, jedan djelić vremena odvojiti za svačiju molitvu...

On nam je zaista svima Otac.




Iako svake večeri molim Očenaš, (to je nešto što je još moja baka usadila u mene i što mi je ostalo navika iz djetinjstva), najdraže su mi one molitve proizašle iz dubine srca, sklepane jednostavnim ali vrućim riječima, samo mojim... To je moj razgovor s Bogom. Ponekad ga zamišljam kako sjedi preoputa mene i gleda me blagim pogledom i smiješkom, ali ne govori ništa...Pušta da ja govorim njemu. Ne požuruje me, daje mi vremena koliko mi treba. I sad mi naviru suze na oči dok pomislim na to lice, taj obris...Takav je Bog u mojoj mašti... Mogla bih mu pričati danima, samo često nemam baš takvu inspiraciju. Jednostavne riječi, bez previše ukrasa, bez pretjerivanja... Jednostavne riječi iz srca. Mislim da su Gospodinu takve molitve najdraže. Iskrene i tople, prije svega. Naše vlastite riječi, koliko god tuđe molitve bile umjetnički ljepše...naše riječi su ono što Bog voli čuti od nas. Da mu se obraćamo kao ocu, kao prijatelju... Da razgovaramo s Njim u tišini svoje sobe, ili bilo gdje drugdje, ne sa strahom već s povjerenjem.





Takve molitve grade naš osobni odnos s Bogom. A meni je to najbitnije od svega. Jer uzalud i sva naša hodoćašća u crkvu, na mise, itd. ako naš osobni odnos s Bogom ne postoji. Ako Mu se nismo sposobni obratiti u miru i tišini, i ljudski s Njim "porazgovarati". To je nešto što ne može svećenik učiniti umjesto nas. To moramo mi sami.

Bog ima vremena. Svakome od nas, On daje priliku da kroz molitvu i razgovor izgradimo odnos s Njim. A to je ustvari tako lako...

Dovoljno je otvoriti srce, "prodisati" srcem, i pozvati Boga u svoj život... Reći Mu:
"Gospodine, Oče moj... Budi mi prijatelj. Budi uz mene, vodi me kud god da krenem. Otvori moje srce i daj da te primim u njega, ispuni me svojom svjetlošću i ljubavlju. Ti, koji znaš sve moje tajne i želje i nade..budi mi prijatelj."

subota, 20.09.2008.

KRIST NA ŽALU


Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.


Karol Woytila

...Pjesma...

Evo meni jedna od najdražih pjesama Apostola mira, otpjevala ju je moja predraga prijateljica, i svaka joj čast. Uživajte!

Ovo je post br.1 :-))

...Pošto sam negdje zagubila dnevnik, :-), reko ajde da vidim kak taj blog funkcionira! Šalim se...Ustvari, htjela sam s vama podijeliti neka svoja razmišljanja, vjerovanja, pa i sumnje.. I nadam se iskrenim kritikama, riječima ohrabrenja, komentarima onih koji se slažu i posebno onih koji se ne slažu... Na pisanje ovakvog bloga ponukale su me dvije stvari: ljubav prema Bogu, ali i ne shvaćanje mnogih stvari vezanih za temu kršćanstva. A mislim da je u svijetu mnogo ljudi, pogotovo mladih, koji se okreću od vjere i od Boga upravo iz neznanja, neshvaćanja i neslaganja s mnogim stavkama Crkve i kršćanstva. U meni se ponekad vode borbe - Crkva govori jedno, zdrav razum mi kaže drugačije, i to me muči... U takvim situacijama valjda se najpametnije u miru obratiti Bogu i zamoliti pomoć. Zamoliti Ga da nam na ovaj ili onaj način jasno pokaže što je istina a što zabluda, kako bismo Ga bolje razumjeli i shvatili. Jer vjerujem da svijet nije crno-bijel i da ustvari čine one mnoge nijanse između... Ponekad se među tim nijansama teško snaći. Čovjek se izgubi u traženju istine. Ali Bog cijeni što istinu želimo pronaći, inače nam ne bi dao mozak da se njime služimo...

Sad će vjerojatno netko reći: "Čemu tražiti istinu? Istina je u Svetom pismu. Čemu tražiti, ako tamo imaš sve zapisano?" Istina, mnoge stvari zapisane su u Bibliji... No Biblija je alegorijska knjiga, ne prenosi nam događaje doslovce, prenosi nam metafore... Na ljudskom srcu je da ih shvati...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.