srijeda, 14.05.2014.
Taj glas u glavi
Sjedim ja na satu hrvatskog i očajnički se trudim ne razmišljati o pisanju ( ja sam te sreće da mi se pisaća blokada uvijek razbije u nekom nezgodnom trenutku). No, uzalud - u mojoj se glavi stvara citat inspiriran definicijom književnosti ( moj mozak u neobičnim stvarima pronađe hrpu materijala za pisanje ). Potiskujem želju da otvorim zadnju stranu bilježnice i zapišem citat - profesorica bi mogla napraviti dvije stvari: a) izderati se na mene jer " ne pratim nastavu "
b) primijetiti da citat nije loš, ali da mi to nije izlika da pišem pod nastavom ( usput bi mi opalila minus iz zalaganja )
Odlažem citat u neki kutak svog uma, ali to ne funkcionira jer mi cijelo vrijeme u glavi odzvanjaju sljedeće riječi :" Nemoj zaboraviti taj citat, nemoj zaboraviti taj citat, nemoj zaboraviti taj citat...."
A zatim : "Samantha, za Boga miloga, prati nastavu.... ali nemoj zaboraviti taj citat. "
Nekim čudom, uspijevam čuti profesoričine riječi i ne zaboraviti taj citat.
Moja blokada se polako razbija, pa sam ostatak dana odlične volje, no sljedeći dan, u trenutku kada mi zbilja ne treba ( dok pišem zadaću iz hrvatskog ): eto inspiracije! Odlažem bilježnicu i zapisujem četiri pjesme. Onda mi pada na pamet kako bih, ukoliko još nekoliko puta dobijem takvu inspiraciju, mogla objaviti zbirku pjesama.
Ovdje ponovno nastupa najdraži glasić: " Ali još nisi dovršila knjigu."
Pisat ću paralelno, razmišljam u sebi, sve dok mi se u glavi nije stvorila ideja za treću knjigu. Pisat ću paralelno, ustrajem u svom naumu.
" Sammy, nemaš ti vremena za pisanje", čuveni glas u mojoj glavi dolazi na scenu. " Imam, uvijek imam vremena za pisanje. Naći ću ga. "
" Što je sa školom?"
" U svoje ću slobodno vrijeme pisati intenzivnno. "
Prije nego što mi glas uspije odgovoriti, vratim se pisanju zadaće. To je ono što bih sada trebala napraviti - vratiti se pisanju zadaće.
Ovaj sam post napisala još prije par mjeseci. Ne sjećam se iz kojeg ga razloga nisam objavila. Sada me strah računati koliko dugo nisam bila na blogu. Ipak, vjerni me glas u glavi neprestano pratio - dok sam stajala u redu za blagajnu i dok sam slušala ritam vlastitih koraka.Puno se toga promjenilo od prošlog posta. Ispisala sam se iz gimnazije u koju sam toliko željela upasti - zaključila sam da je Shakespeare bio u pravu kada je rekao
da je pakao prazan, a svi vragovi su ovdje. No, o tome više u sljedećem postu. Sve sam tri knjige odložila na stranu i bacila se na pisanje poezije. Uskoro ću završiti zbirku.
P.S. Poruka blogerima : I missed you. I did.
Oznake: I'm back - again, dare you
- 22:08 -
